Pasijans nekada ne može skratiti mrak. Kada padne na gotovo sve pozitivne sfere života tu noć gotovo je nemoguće prekratiti. Hoće li ikada svanuti zora?

Malden Vojićić Tifa, jedan od umjetnika čiji je rad, ali prije svega lik, obilježio glavni grad Bosne i Herecegovine osamdesetih, devedesetih, dvijehiljaditih i svih godina dok pjevač jedinstvenog glasa bude postojao, posljednjih dana meta je portala željnih klika više koji su pohrlili objaviti vijest da je tokom nastupa krnjeg Bijelog Dugmeta u Njemačkoj katastrofalno otpjevao neku pjesmu.

U tim su se tekstovima navodili i komentari naroda koji ga optužuje da je neprofesionalan, da je katastrofa, spominju se njegovi nekadašnji nastupi i likuje nad jednim trenutkom slabosti.
No, to što je Tifa popio koju više ili što mu je pukao glas nije ništa novo, isto kao što ništa novo nije ni način na koji narod zaboravlja zasluge i djela pojedinih velikana.

Oni koji su požurili napisati da je Tifi pukao glas, da je bio u vidno alkoholiziranom stanju najvjerovatnije ne pamte ili ne znaju kada je taj glas savršeno radio. Tifa je npr. napaćenim sarajevskim vojnicima znao otpjevati koju kada se vrate sa ratišta. Tifa je npr. znao napraviti prvi koncert u opkoljenom Sarajevu.

Bila je 1993. najteža ratna godina u Sarajevu kada je Mladen Vojičić u sarajevskoj Slogi, nekada kultnom okupljalištu ljubitelja Rock ‘n’ Rolla, a sada mjestu gdje mladost uživa uz MC Stojana i slične, održao koncert bez struje. U gotovo mrtvom mraku zvonio je, po mnogima, najbolji rokerski glas na ovim prostorima. Kao da je sve u najboljem redu, Tifa je davao svome Sarajevu ono što je najbolje mogao, pjesme. Najljepše pjesme. Davalo je i Sarajevo Tifi, ljubav.

Tridesetak godina kasnije, tog Sarajeva u kome se živjelo i umiralo od ljubavi, nema. Nova vremena donijela su nove trendove. Nove stihove koji to nisu. Novinari, koji su jedva dočekali napisati tekstiće o, kako rekoše, fijasku Vojičića u Frankfurtu dive se nakinđurenim Youtube zvijezdama, turbo obnaženim pjevaljkama, reperima koji mumljaju i od kojih je Tifu lakše razumjeti pa da je popio i hektolitar alkohola. Kada se realno sagleda, Sarajevo danas nema nijedan ozbiljan rock band pa ne čudi što su pojedinci jedva dočekali da se nasmiju toj lošoj Tifinoj izvedbi u zemlji u koju, iz dana u dan, hrli sve više onih koji već godinama u glavnom gradu BiH nisu mogli otići na kvalitetan koncert.

Jedan od komentara na tekst o dešavanjima glasio je: “Šta god da Tifa uradi, to je Tifa i mi ga volimo.”

Sve i da izađe pred publiku i šuti, Tifa najljepše zvuči. Mladen ima napjevano. Što nikad niko otpjevati neće.
Tifa ima i napričano i isplakano zajedno sa ljudima kojima je davao svoje srce. Tih ljudi nažalost ima sve manje, ali ima ih dovoljno da kažu STOP, kada neko pokuša da ga omalovažava. Klovnovi kad plaču zvuči kao smijeh!

Za laku noć Tifina uspavanka broj 3, koju većina onih koji su pohrlili osuditi legendu najvjerovatnije nikada nije ni čula.