On je bio košarka. I više od toga. Rođeni pobjednik. Killer. Čovjek koji je postavio neke nove standarde. On je bio Dražen Petrović.

Sedmog juna 1993. godine je prestalo da kuca srce jednog od najvećih svih vremena. Dražen Petrović je otišao na vječni počinak, a iza njega je ostalo mnogo otvorenih pitanja. Šta bi poslije uradio u NBA ligi? Šta bi uradio u reprezentativnom dresu Hrvatske? Koji su bili njegovi limiti? Nažalost, nikada nećemo saznati.

Porodica Petrović je vjerovatno jedna od najpoznatijih košarkaških u svijetu. Njegov stariji brat Aco Petrović je napravio uspješnu trenersku karijeru, ali je ostao u Draženovoj sjeni. Jer, Dražen je bio taj oko koga se sve vrtilo. Dražen je bio taj o kojem će se prepričavati s koljena na koljena i uvijek stvarati mitovi o njemu.

Sve je počelo davne 1979. godine kada je Dražen sa 15 godina ušao u prvi tim Šibenke. Poslije je bio glavni akter čuvenog finala između sarajevske Bosne i ovog hrvatskog kluba koji se danas nalazi na izdisaju. Poslije Šibenke, prelazi u redove zagrebačke Cibone i dovodi ovaj tim dva puta na krov Europe. Nakon toga je uslijedio prelazak u redove madridskog Reala, a poslije su na red došli nastupi za Portland.

U NBA ligi su počeli veliki problemi. Dražen je bio u sjeni bekovskog dvojca Porter-Drexler, ali se borio i nikada nije predavao. Sam Drexler je rekao da bi oni svi išli kućama smoreni nakon treninga, ali ne i on. ‘Petro’ kako su ga u Americi zvali je uvijek ostajao posljednji.

Došao je trade i on prelazi u redove New Jersey Netsa. Tu je doživio blistave trenutke. Pružao je sjajne partije i na kraju otišao preko dvadeset poena u prosjeku. Pamtit će se njegove partije protiv najvećih svih vremena Jordana, Olajuwona i ostalih NBA zvijezda.

Dražen je bio drugačiji od ostalih. On je bio nebrušeni dijamant iz kojeg je izbijao dječiji osmijeh, veliko srce ovjekovječeno pobjedničkim duhom. On je uvijek želio da vas pobijedi. Uvijek je želio da bude najbolji. Ovo ga je i dovelo na mjesto gdje je sada i nikada neće biti zaboravljen.

Potpisnik ovih redova je često imao priliku provoditi sate u društvu Ace Petrovića i čuti dosta priča o Draženu. Aco i sam zna često ispričati čuvenu anegdotu kada je Dražen ubacio dva zadnja bacanja protiv Cibone u dresu Reala u polufinalu Lige šampiona u posljednjim sekundama i donijeti pobjedu svom timu, iako mu je Aco sugerisao da to ne radi, jer su bile velike premije. Ili čuvena priča kako je u 20:00 sati naveče u madridskoj dvorani trenirao po mećavi i snijegu, a domar ga čudno gledao.

O Draženu se ne piše. Dražen je jednostavno Dražen.

Život leti kapetane.