Homofobija je veliki problem u fudbalu, a nadležni prosto odbijaju da se pozabave sa ovim pitanjem. Jučer je napadač Burnleyja, Andre Gray osuđen od Fudbalskog saveza Engleske zbog nedoličnog ponašanja, a tiče se upravo ove teme.
Naime, neko se ‘pozabavio’ njegovim Twitter nalogom, te otkrio homofobne tvitove iz 2012. godine, zbog kojih je naposlijetku i osuđen, a portal 101GreatGoals.com napravio je duboku analizu problema – koji sigurno još dugo neće biti iskorijenjen, jer prosto nedostaje volje.
Krenimo redom.
“Da li je do mene, ili su gayejvi svuda”, napisao je Gray na svom Twitteru 2012. godine, uz hashtagove #burn (gori) #die (umri) #MakesMeSick (muka mi je).
Međutim, fudbaler je odgovorio prije nekoliko, i to pokajničkim tonom, izvinuvši se svima koje je uvrijedio svojim tvitom. U svom obraćanju je kazao da su to misli od prije nekoliko godina, te da je sada novi čovjek. Mnogo mu se stvari promijenilo u životu, i da je doživio ljudsku transformaciju.
Danas, kaže – više ne stoji iza mišljenja koje ja iskazao 2012. godine, te traži iskreni oprost od svih onih koje je uvrijedio.
Moramo mu vjerovati, i dati mu drugu šansu. Svi je zaslužuju. Međutim, problem se javlja zato što Andrea Graya gledamo kao izolovan slučaj. A to nije baš tako. Ako mislite da fudbal nema problem homofobije, slijepi ste.
Zašto? Evo, uzet ćemo Englesku kao primjer, kao ligu sa najviše stranaca, najviše različitosti i svime ostalim što ide sa naj, naj naj.
Posljednji fudbaler koji je javno kazao da je gay bio je Justin Fashanu, fudbaler Norwicha – još davne 1990. godine. Osam godina kasnije, počinio je samoubistvo. Od tada, jedini igrač koji je bio dovoljno hrabar da kaže da je gay je Robbie Rodgers. Bivši reprezentativac SAD-a, nosio je dres Leeds Uniteda i LA Galaxyja.
On je 2013. godine priznao da je gay, a posljednjih godina je iznio nekoliko detalja iz svlačionice – gdje je priznao zbog čega nije želio ranije priznati da nije heteroseksualac.
Za BBC je ispričao da je dosta uvrijedljivih komentara na račun gay ljudi čuo u svlačionicama, a treneri za koje i protiv kojih je igrao su često znali dobacivati “ne dodaji loptu kao peder”.
Sada Rodgers nastupa za B tim LA Galaxyja, i nedavno je na Instagramu kazao da još uvijek trpi uvrijedljive komentare na terenu, ali i na društvenim mrežama. U jednom od tih obraćanja javnosti, kazao je da je u mnogo navrata poželio reagovati onako kako je to Zidane uradio Materazziju 2006. godine.
Mnogi bi željeli to vidjeti, a on je kazao da je ljut što živi u vremenu gdje u sportu nedostaje tolerancije, i to ne samo u sportu – nego u cijelom svijetu.
A suštinski, fudbal bi trebao da bude sport gdje apsolutno nije važno da li je nako gay ili hetero – nego način kako igra, koliko se trudi i koliko doprinosi ekipi. Ali to nije ni blizu onoga što treba da bude naša stvarnost.
Idemo dalje, šta je FIFA uradila po tom pitanju? Naredna dva Svjetska prvenstva, najvažnija takmičenja u svijetu fudbala – stavila je u dvije države koje:
a) Rusija – je imala toliko homofobnih napada u posljednjih nekoliko godina da ih je teško izbrojati (SP se održava 2018.)
b) Katar – zemlja u kojoj je gay opredjeljenje kažnjivo smrću. (SP se održava 2022.)
Pride, Katar nema nikakav problem da izgradi gigantski stadion koji iz zraka podsjeća na metalnu vaginu, ali obezglaviti nekoga zbog seksualnog opredjeljenja koje ‘nije isto kao i moje’ je sasvim uredu.
Nemojte misliti da Seppa Blattera nisu pitali o ovome, dok se još nešto pitao u FIFA-i, znate šta je odgovorio? “Trebali bi se suzdržati od svih oblika seksualne aktivnosti”.
Zaključak: Svijet fudbala treba da uradi mnogo na startovanju i izbacivanju svih homofobnih komentara i mišljenja. Fudbal se mora pozabaviti na isti način na koji se pozabavlja sa rasizmom, jer teoretski – rasizam i homofobija bi trebali biti poistovjećeni, jer na jednak način ugrožavaju ljudska prava.
Još tužnija je činjenica da u ligama Petice, trenutno, u 21. stoljeću ne postoji niti jedan fudbaler koji se javno deklarisao kao gay, dovoljno govori o strahu koji vlada među onim igračima koji još uvijek žive ‘u ormaru’, dovoljno govori o samom problemu.
NAPOMENA: Tekst je transkript video obraćanja Dova Rawsona, novinara portala 101GreatGoals. Originalni video možete pogledati u prilogu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
