Navijačko huliganstvo u BiH: Kod nas je sve između života i smrti, nema sredine

N1

Navijački neredi između navijača Željezničara i Veleža ponovo su skrenuli pažnju na problem huliganstva, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u regionu i svijetu. Navijači ili delinkventi? Dobri ili loši momci? O psihologiji mase, o tome zašto dolazi do sukoba među navijačima, koliko su oni vezani uz politiku, jesu li incidenti u BiH blaži ili snažniji nego u ostatku svijeta, o navijačkoj kulturi, o problemima huliganstva i o mogućim rješenjima ovog problema govorili smo sa našim gostima u Novom Danu. Sa nama je bio sociolog Senadin Musabegović, sportski novinari Momir Jelovac i Adnan Ljubović, te Edin Skokić iz Tuzle.

Posljednji primjer je sukob navijača Veleža i Željezničara. Zbog čega dolazi do toga?

“Kako? Vrlo lako. Oni to dogovore, a zašto? To je pitanje za milion dolara. Toga je uvijek bilo i bit će nažalost. Fudbalske utakmice su privlačne za tu vrstu devijantnog ponašanja. Oni koji imaju želju da na taj način iskazuju frustracije. Teško je tu govoriti o navijačima ako neko ide sa namjerom dogovoreno da pravi nerede. To je “navijač” i tako ih i mi pogrešno nazivamo. Tu su neki huligani, ili ljudi i osobe koji traže povod da bi se ponašali na taj način. Teško je pronaći prave uzroke takvog ponašanja”, rekao je novinar Adnan Ljubović, a potom dodao:

“Nije to samo problem u BiH, isto je i u mnogo uređenijim društvima. Ipak, to ne treba minimizirati. Moramo rješavati problem, iako nikad neće biti u potpunosti riješen problem.”

Šta se dešava u glavama ljudi koji se odlučuju na takve poteze?

“Čovjek je nedovršena životinja, koja i kada ima sve ima elemenat nasilja koji nikad ne proradi. U našem podijeljenom društvu imamo brojne granice i živimo ih. Možemo jedan od razloga pronaći i o tome, ali imamo fenomen da raspad Jugoslavije je došao kroz jednu fudbalsku utakmicu. Tada je isplivao novi “heroj” Arkan, pa zvijezda Ceca. Imamo tu i zavadu politike. Napomenuo bih da prije kada smo u bivšem sistemu imali, jeste da se stvara zajednica kroz sport. Svi smo bili dužni učestvovati u sportu. Tada smo imali i radne akcije, novi oblik učestvovanja. Tada smo samu agresivnost kanalisali. Imali smo osjećaj da su društvo i država odgovorni da se stvori zajedništvo. Svaki višak energije se pretvara u agresivnost. Bosna je imala stravičan rat. Mi to nismo uspjeli preokrenuti u kreativni potencijal”, rekao je psiholog Musabegović, a potom dodao:

“Zanimljiv fenomen kod huliganstva je da će jedan dan biti neprijatelji, potući se, za dva dana će biti prijatelji. Bio sam u Italiji i fasciniran sam da je čitavo društvo govorilo protiv cijele zemlje da su neprijatelji. Dva dana je Argentina bila neprijatelj i to je bila histerija. Nakon dva dana kao da se ništa nije desilo. Kada se koristi huliganstvo, koristi se da neprijatelja možete imati kratkoroćno. Zanimljivo je kako je politika. Koštunica je otišao na koncert Cece, kako da ode na koncert vođe navijača. Tito nije mogao otići na koncert pjevačice.”

Šta to sve utiče na ovakvo ponašanje navijača?

“Teško je podijeliti segmente i sve ono što utiče na uticaj ima i šta se dešava u glavama navijača. Nije tu u pitanju mlada generacija, tu su i oni koji imaju preko 60 godina. Ono što je u Engleskoj bilo karakteristično za vrijeme vladavine Margarete Archer. Sjetimo se Hillsbrougha, ali to nije bila huliganska tragedija, već splet okolnosti. Mnogi su pokušali organizovati sve, sa raznih aspekata i to u paketu koji je teško analizirati. Jednostavno, ta euforija navijačka koja se prenosi iz uličnih animoziteta između dvije grupe, ne samo navijača, već i dvije grupe ljudi koji žive u različitim okolnostima. Dođe do iskri i krene lavina koja je ponekad nezaustavljiva. Ono što se u Engleskoj dešava, ovo je uređena zemlja, ali u toj uređenosti se okrivaju rupe koje su nesagledive. Nevjerovatne za taj jedan sistem. Vratit ću se na Margarete Archer, ona je to riješila. U vrijeme vladavime od 1980. do 1990. ona je tada pozvala najvažnije ljude. Rekla je ja ću vam zatvoriti stadione, ako treba srušiti, ali ovoga neće biti više. Kazne su bile rigorozne, novčane, zatvorske. Nakon 6 mjeseci sve je regulisano. Engleski stadioni su bili zona visokog rizika, ali nakon toga, šest mjeseci mogli ste vidjeti porodice s djecom, što je kod nas nepojmljivo”, ističe proslavljeni novinar Momir Jelovac.

Osvrnuo se i na obračune navijačkih skupina na ulicama.

“Mislim da je gospodin Musabagić to odgovorio kako treba. Ti ljudi se od jednom pretvaraju u monstrume. Konkretno u engleskoj: Imidž koji nose navijači Milwalla, oni gdje prođu tu trava ne raste. Nakon što je kraljica zakon uvela, oni su pod stalnim nadzorom, kontrolom i ne može se dogoditi da bilo ko iz te navijačke grupe dođu na utakmicu. A što se dogovoaraju, to se dešava i u Hrvatskoj. Dogovovaraju se po društvenim mrežama, oni čak mogu zaobići filtere koje pravi policija. Mogu napraviti haos koji je nevjerovatan”, ističe Jelovac.

Zbog čega navijači ne mogu otići normalno i gledati utakmicu?

“Kod nas se sve svodi kada je sport u pitanju na život ili smrt. Kada je pobjeda svi se vesele, a kada je poraz dolazi do navijačkih strasti. Traže se dresovi od igrača i na taj način se ponižavaju igrački idoli. Tanka je linija od života i smrti. Ne doživljava se utakmica kao vid zabave, da se malo izgalamite. Ali kada se završi da odete kući u miru da pravite probleme. Važno je to i pred utakmice, ali postoje situacije kada se igraju utakmice visokog rizika. Gdje su rivaliteti dugogodišnji, tada dolazi do eskalacije. Tada je 7-8 prija početka utakmice došlo do sukoba navijača. Postoje očito pripadnici navijačkih skupina koji žele da se potuku, da odmjere snage. Imali smo slučaj prije par godina u Bijeljini gdje su se sukobili navijači Zvezde i Partizana, a rezultiralo je smrtnim ishodom. Veoma teško policija može iskontrolisati to i prevenirati bliske kontakte. Sigurno da kroz zakonsku regulativu mogu se izbjeći nemile scene kojima svjedočimo”, rekao je Edin Skokić.

Adnan Ljubović je govorio i o prijetnjama koje je on imao kao novinar.

“Bilo je neugodnih situacija. Palica, noževa, kišobrana, uz psovke koje se podrazumijevaju. Ljudi kada dođu na utakmicu ne žele se eksponirati, žele se fokusirati na ono na šta su došli. Neko je došao i da se potuče, a koji su motivi pojedinačni, a i vezani u grupu to možemo nagađati. To su stvari više sociološke prilike”, ističe Adnan Ljubović.

Zbog čega se ponižavaju igrači jedne ekipe.

“To je neki novi trend, nije se dešavalo ranije. Nekada su igrači, sportisti, bili uzori. Model ponašanja, bili poštovani građani jednog društva. Sada su većina njih svedeni na estradne ličnosti. Oni su tu da zabave publiku. Publika je tu da dođe i da ispolji svoje neke afinitete. Tu je samim tim pristupom, publika, iznad navijača i oni ih smatraju niže vrijednim. Nije rijedak slučaj da nakon nekog negativnog rezultat igrači moraju doći pred navijače. Nije rijedak slučaj ni da se skidaju dresovi, već i da se napadaju i na ulicama. To je bilo ranije nezamislivo, to je neki trend koji je uzeo maha. To je posljedica svih stvari koje se događaju”, istakao je Ljubović.

Ipak, postoje i pozitivni primjeri – navijači su se prilikom poplava prvi aktivirali da pomažu ugroženim ljudima.

“Ako govorimo o 2014. godini prije poplava bili su radnički protesti gdje su navijači prisustvovali paljenju zgrade. Dva mjeseca kasnije navijači su se skupili i pravili branu protiv poplave Save. Na tribinama postoje ljudi koji ostrašćeno raduju i navijaju za svoj tim, gdje ima i visoko obrazovanih. Ipak, sigurno ima i pojedinaca koji bi se bavili nečasnim radnjama. U neko ranije vrijeme rekli bi kako smo tek izašli iz rata, ali kasnije je postaja neka navijačka hijerarhija. Bile su određene vođe grupa. Znalo se ko kada predvodi koja pjesma, kada će ko skandirati, kada će se koja pjesma pjevati. Imamo i fenomen društvenih mreža, usijanih glava. I onda dolazimo do realnosti gdje navijači dolaze u bliski kontakt i onda se sukobljavaju. U Sarajevu je nezamislivo da navijači Sarajeva i Želejzničara imaju svoj fan shop jedan pored drugog. Zrinjski i Velež ne mogu imati fan shop jedan pored drugog. Sport je jedno viteštvo, treba da se rukujemo nakon utakmice kako god bilo. Tako se pokušava doći do pobjede u narednim utakmicama. Kod nas je sve život i smrt. Kako je rekao naš Jusuf Nurkić kada smo pobijedili najbolji smo, kada izgubimo najgori smo”, ističe Skokić.

Čitavo gostovanje možete pogledati u video zapisu ispod.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!