Šef stručnog štaba fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Sergej Barbarez, bio je gost N1 intervju. Tokom skoro pedeset minuta razgovara Mostarac je pričao o mnogobrojnim aktuelnim temama i planovima Zmajeva za budućnost.

Djelujete jako samouvjereno u razgovorima sa medijima? Dugo ste se pripremali da preuzmete veliku odgovornost, klupu selektor BiH?

“Naša prvobitna ideja ja transparentnost i realnost, ali smo smo kao tipovi takvi. Uvijek prvi bili i željeli da budemo prvi. Uvijek se odnosili sa svima kako treba da se odnosi. Istinski ono što možemo dati, dali smo. Uvijek nam je to bila vodilja, Emir Spahić i ja imamo homogenost, dugo godina smo prijatelji. Stvarni komuniciramo i bez riječi. To je to što nas čini”, kazao je Barbarez na početku razgovora.

Kult reprezentacije

Ponovili ste u više navrata, da želite vratiti izgubljeni kult reprezentaciji? Vidimo da gradite jaku vezu sa medijima, šta još se mora posložiti, da kažete to je to?

“Ružno je stvari porediti sa onim što se desilo. Nismo bili unutra da znamo sve detalje. Ali ovako navijački, šta se čuje kroz priče od normalnih ljudi, da su kult, ponos i pristup falili. Da nije bilo 100%. Onda šta se dešavalo u i oko reprezentacija. Velika naša zadaća je pozvati momke koje se istinski identificiraju sa reprezentacijom, koji žele i smatraju je svojom reprezentacijom. Uz sve to malo o nekim fudbalskim promjenama i idejama. Ima dosta posta, ali smo relani”, odgovorio je selektor BiH.

Nedavno ste objavili zanimljivu fotografiju iz 2005. godine. I skoro dvije decenije kasnije, vi Spahić, Papac, Milenković, Bjaramović, Hrgović i Hasagić ponovo zajedno, ali ne na terenu, nego u stručnog štabu? Dakle okupili ste ljude koji znaju šta je reprezentacija?

“Tu fotografiju sam dobio od Slavice Pecikoze koja je još u savezu. Ona je tada bila u medijskom odjelu. Ona je to uokvirila i stvarno sam bio ponosan, da pokažemo šta znači i poslije 20 godina s nekim raditi. Ne samo što smo dobri prijatelji, i više od toga. Mi vjerujemo jedan u drugog. Vjerujemo u saradnju i diskusiju imamo svakodnevno. Kvalitet svaki posjeduje. Od prvog dana u priči sa reprezentacijom, kod mene je bila riječ tim. Tako ćemo funkcionisati. Svako će imati svoj dio posla i odgovarati za svoj dio posla”

Ušli ste realno u priči, rekli ste da nemate iskustva, a sada navijači kroz šalu kažu da ste novi Xabi Alonso?

“Jedina razlika u odnosu na Leverkusen je što mi nemamo te pare”, kaže kroz smijeh Barbarez i nastavlja:

“Imamo neku ideju i viziju. Nadam se da će nekad doći do izražaja da se to vidi. Sada je važna komunikacija i otvorenost s moje strane. Moramo vratiti vjeruj u ljude. Bez imalo ega i grižnje savjesti ulazim sa mojim saradnicima u ovaj projekat. Komunikacije je nekad žešća i otvorenija. Svako ima svoje mišljenje. Nadam se da ćemo dati pravu sliku, kako treba da funkcioniše jedna reprezentacija”

Dario Šarić (Antalyaspor), Madžid Šošić (Radomlje) i Nail Omerović (Osijek) nova su imena na spisku „A“ tima. Možemo li kratko prokomentarisati nova tri momka mežu Zmajevima?

“Moram priznati da svako jutro kad ustanemo imamo nekog povrijeđenog igrača. Jučer se Ivan Bašić povrijedio, slomio je kost u stopalu u zadnjem kolu. Igrač kojeg smo mi vrlo detaljno analizirali. Igrač koji je u mojim vizijama igrao vrlo važnu ulogu. Do sada od objavljivanja spisak imamo šest povrijeđenih igrača, te još Ćivić s kojim je situacija riješena. Onda papirologija na primjer Emir Karić iz Darmstadta nismo mogli završiti. To je jedna ekipa koja nam fali. Zato dodatni pozivi momcima, gdje veliko ulogu igra U-21 reprezentacija. Želimo da se miješamo i da ih imamo, želimo dati priliku. Vrlo ozbiljno shvataju. Za Darija nam treba takav tip igrača, koji je na lopti i protivnike da zaboli kad malo igraju protiv njega”

Selektor BiH govorio je i o situaciji sa Eldarom Ćivićem.

“On je zatražio neki time-out. Ne bih da ulazim u detalje razgovora. Dešavale su se neke stvari. Nismo mi Engleska ili Njemačka pa da imamo toliko igrača. Po bokovima nismo pretjerano zauzeti. Mi prihvatamo svaku odluku, vidjet ćemo šta budućnost donosi”.

Zvižduci za himnu BiH u Mostaru i Banjaluci, situacija sa Davidom Vukovićem

Rekli ste na prethodnim press konferencijama, da samo gledamo reprezentativce dok bude himna. Sta to znači?

“Da ćete vidjeti ponos. Meni je žao i dan danas, što nemamo tekst, pa kakav god da je. Nema ništa ljepše na svijetu nego kad gledati igrače kako pjevaju, kako emocije izlaze. Ne samo oni što su na terenu, već i na klupi. To je velika naša zadaća, vratiti taj ponos. Kroz razgovore pojedinačne, utisak smo dobili fenomenalan”

Imamo neslužbeni tekst himne, koju navijači pjevaju svaku utakmicu. I vi biste voljeli da dobijemo tekst himne, gdje će se usaglasiti svi konstitutvni narodi BiH?

“O tome sam dosta riječi izgubio u prethodnim godinama. Sigurno da nam je žao, ali eto”

Kad smo već kod himne, na dvije utakmice finala Kupa Bosne i Hercegovine, zvižduci, ne cijelog stadiona moramo to naglasiti, ali velikog dijela u Mostaru i Banjaluci za himnu Bosne i Hercegovine? Kakve su vaše emocije Sergej kada gledate te scene?

“To je miješanje politike u sport. Sigurno da to ne odgovara. Naše mišljenje se ne podudara s tim situacijama. Ja gledam BiH kao zemlju svih naroda. Ja sam uvjeren i znam da iz svih dijelova BiH imamo navijače. Mi smo dobili tako ogroman feedback. Od sjevera do juga, od zapada do istoka. Ljudi su ponosni da smo se vratili i da smo se vratili da dajemo poštenu sliku. Pa, situacija koja se desila sa malim Davidom. Ali ok. Živimo u složenoj državi i neke stvari prihvatamo. Nismo u mogućnosti da ih rješavamo adekvatno. Biće i po tom pitanju razgovora, ali budućnost će pokazati svoje, kako će dalje sa ovom državom biti”, odgovorio je Barbarez.

Može li fudbal jednog dana ujediniti ljude u našoj domovini i izbrisati podjele? Ima li fudbal tu moć? Vjerujete li da ćemo jednog dana svi zajedno igrati utakmice u Banjaluci, Mostaru, Širokom Brijegu, Grudama, Čapljini, Prijedoru, Zenici, Mostaru, Tuzli… Vjerujete li da ćemo ikada svi zajedno zagrljeni ispoštovati himnu BiH države u kojoj svi živimo i svim zarađujemo hljeb?

“Ne bih bio Bosanac i Hercegovac da tako ne mislim. U to čvrsto vjerujem. Druga strana medalje je politika. To su ljudi koji vode državu i stranke. Oni imaju velikog uticaja na sve žitelje države. Pa i na nas sportiste. Mi ćemo davati primjer da smo zajedništvo. Da tako treba da bude. Imamo ogroman feedback na sve što radimo. To nas čini sretnim”

Mladi fudbaler Borca, mladi David Vuković odustao je od reprezentacije “zbog pritiska javnosti i raznih komentara poslije utakmice sa Zrinjskim”, Vaš komentar? Da li ste razgovarali sa Davidom i šta je bilo u razgovoru?

“Kratku sms komunikaciju smo imali, jer je direktor Emir Spahić imao s njim razgovor. Mi smo se htjeli boriti da ga ne damo. Svaki igrač je dobro došao, koji smatra to nešto svojim. Na kraju krajeva David se odlučio kako se odlučio, mi to prihvatam i idemo dalje. Fudbal je prebrz da bi ostavljali sve to sa strane. Sve moramo rješavati, bilo pozitivno ili negativno”, zaključio je Barbarez.

Mnogi su se bivši selektori “opekli” od NS BiH i Izvršni odbor prvenstvo, koji odlučuje o sudbinama trenera i stručnih štabova. Vi ste okupili dobru ekipu, dobili ste i ugovor na četiri godine. Ivaylo Petev je najbolji primjer da ga NS BiH nije smijenio kada je imao jako loše rezultate, a jeste kada je napravio rezultat i kroz Ligu nacija osigurao baraža. Na pressu ste rekli da ste se pozitivno iznenadilo, koliko slobode su vam dali iz saveza. Bojite li se te slobode?

“Vidjećemo. Rezultati imaju svakako svoj uticaj. Slika je vrlo važna, na šta mi izgledamo. Transparentno i pošteno, da se sve zna ko šta radi. Prvi korak je napravljen. Dobio sam odriješene ruke. Komunikacija sa predsjednikom je odlična, pogotovo preko Emira Spahića. Imamo mir. Želimo napraviti temelj, koji će možda ostati duže i za druge. Nećemo ni mi biti ovdje vječno. Hoćemo da radimo ponosno i pošteno, to je najvažnije”

Debi protiv Engleske u Newcastleu: “Na velikim utakmicama se rađaju pravi igrači”

Slijedi Vam debi na klupi Zmajeva i to protiv moćne Engleske na St. James Parku. Bellingham, Kane, Saka, Watkins, Foden…Da ste birali protivnika za debi, boljeg ne bi izrabrali ni sami sebi zar ne?

“Nemamo tu šta okolišati. Mi smo te utakmice, ako gledamo realno izgubili. Ali, u tome je čar fudbala i onoga što mi volimo. Meni je uvijek bila jedna njemačka izreka draga: ‘Dnevna forma pobjeđuje kvalitet’. Ići ćemo hrabro i junački. Kvalitet je naravno na njihovoj strani. Sto puta veći i bolji. Zavisi u kakvom će sastavu igrati, a mi smo desetkovani, ali volja naših igrača, uz ono što mi možemo prenijeti, želimo da dosta igrača napraviti iskorak. Na velikim utakmicama se rađaju pravi igrači. Ko preživi ovih godinu dana, imat ćemo dobre temelje”

Šta želite vidjeti u ove dvije utakmice protiv Engleske i Italije, to su ipak velesile koje se pripremaju za EURO, čime biste vi biti zadovoljni u konačnici u ova dva susreta?

“Važan je pristup, ne kažem da ga nije bilo, ali ta komunikacija među igračima meni je ‘pala u oči’. Hijerarhija mora postojati u timu. Zato smo mi nekad bili što smo dosta toga rješavali kao igrači na terenu. Mi ćemo njima dati slobodu, ali svako će snositi posljedice svoje odgovornosti. Tražićemo na terenu, pristup, borbenost i ponos biće najvažniji”

Dolazi li Džeko na okupljanje, imama li nekih novih inforamcija u vezi kapitena?

“Edin dolazi i biće dio nas sigurno. Imamo kadar i razgovaramo i gledamo cjelokupne utakmice. Imamo srećom pauzu od šest dana između. Junski termini su najgori za reprezentativce. Svako ima dugu sezonu, još ako je bila evropska. Nije lako kad imaš nekog umorno i svježeg. Svi žele naravno da igraju. Ali bit će iznenađenja, ali i onih stvari na koje smo navikli”

Messi ili Ronaldo?; “Pjanićeva sezona u Juventusu savršenstvo”

Ko je za Sergeja Barbareza najbolji fudbaler svih vremena BiH i zašto, a najbolji trener?

“Mene su uvijek pitali ko je bolji Ronaldo ili Messi? Ja sam uvijek govorio, da ne mogu da odgovorim. Zato što su dva različita tipa igrača. Sada se sve vuče na američki sistem, da se samo statistike gledaju. Nisam pristalica 100% toga. Ovu dvojicu obožavam i obojica su preveliki. Volim Messija što ima ludu kreativnost u sebi, da mijenja situaciju neki pregled igre. Volim i Ronalda koji ima taj dodir sa trenažnim procesom. Ne znam ima li iko voljni momenat od ijednog sportiste više od njega. Meni su obojica super. Fudbal je toliko u širinu otišlo, sada ima tehnike, medicine, zanstvenosti, svega…Ja sam ljubitelj pametnih igrača. Kad izađe na teren, da se vidi da razmišlja, ja sam ljubitelj toga”, tvrdi Barbarez i nastavlja:

“Evo na prvu mi pada Miralem Pjanić. Onu sezonu što je odigrao u Juventusu bila je savršenstvo. Stvarno mi je žao što neće više biti s nama. Obožavao sam ga kao igrača. Kroos je isti tip igrača. Vi mislite da je jednostavno s jedne na drugu stranu prebaciti loptu, ali pozicionirati se, razmišljati za druge ljude i imati kvalitetan pas, znati gdje svaki igrač stoji i to je posebno. Miralem je za mene bio nešto posebno”

Velež, Njemačka i ponude Bayerna, Arsenala, Tottenhama i Deportivo La Corune

Volio bih u nastavku razgovora da se osvrnemo i na vašu karijeru, možda dođemo i do nekih neispričanih priča? Prošli ste sve omladinske selekcije Veleža, ali niste zaigrali za prvi tim,a rekli ste da je bilo potpisati stipendijski ugovor sa Rođenim za Vas kraj svijeta? Kakve su bile okolnosti, pa niste zaigrali u seniorima, žalite li zbog toga?

“Ja sam Veležovo dijete. Stvarno sam kasno počeo sa igram fudbal. Sa 13 sam počeo da igram, sa 25 Bundesligu igrao, sa 27 postao reprezentativca. I dokaz da mogu igrati do 37. godine, pa odigrao 40-50 utakmica u zadnjoj sezoni. Velež je bio posebna omladinska škola u našoj bivšoj državi. Dali su temelje mog razumijevanja fudbalu. Metodu su bile drugačije, jednostavnije, ali teže za nas igrače”

Služili ste vojsku JNA u Zgarebu, interventni vod, kakvo je to bilo životno iskustvo, da li ste u vojnoj policiji izgradili status lidera?

“Zbog JNA nisam i nastupao za seniroski tim Veleža. Interventni vod vojne policije nije imalo jednostavan rod u vojsci, pogotovo u ono vrijeme. Nije bilo jednostavno, ali barem meni nisu se dešavale neke stvari. Ali kao klinac ne razumiješ dosta toga, možda je i bolje da se nije razmišljalo o tim stvarima. Možda i trebaju da se dese. Da nije bilo Veleža nikad ne bi izaššao iz Mostara i od mame otišao. Možda je i stvar nas trenera otkriti kod mladih momaka, šta mogu, a šta ne mogu”

Ranije ste u intevrjuima govorili da ste 21. decembra 1991. godine letom Jata iz Sarajeva sa malom trobicom otišli u Njemačku. Presudno vrijeme za vašu fudbalsku glavu bio je period u Union Berlinu, a da vas je neimaština napravila boljim čovjekom, kako i zašto?

“Dvije sedmice je bila zimska pauza s Veležom. Ideja je bila biti dvije sedmice, da vidim tetku i teka u Njemačkoj. Iz te dvije sedmice, ostao sam 35 godina. Otac je reagovao kako otac i treba da reaguje. Ja da svom sinu kažem to sada, on bi rekao ‘tata pusti to, ja ću se vratiti’. Bila je priča kako se gledalo u te stvari, bez velikih diskusija. I da se vjeruje roditeljima da donose prave odluke za svoju djecu. Okrenuo sam list. Bilo je vrlo teško nova država, nova kultura i novi način shvatanja. Fudbal. Odjednom krećete iz četvrte lige, ali sam vjerovao uvijek”

Kada je bio najteže u Njemačkoj?

“Pa nije meni s te strane bilo. Union Berlin je bio vrlo težak za nas familijarno. Kao mladi smo postali roditelji, a po tri do četiri mjeseca nema plate. Ali ljubav prema fudbalu me vodila. Kad me pitaju što sam uspio, ja sam volio loptu i to je to”

Hannover, Union, Hansa, Dortmund, HSV i Leverkusen, gdje je bilo najljepše, pretpostavljam Hamburg?

“Pa jeste. Zato i ideja da ostanem živjeti u Hamburgu. Svaka stepenica je imala svoju pozitivnu stranu. Iz četvrte idete u treću, pa drugi i skočite u prvu ligu Dortmund. Onda upoznajte i drugu stranu, vidite da to nije samo fudbal nego i biznis. Onda HSV, pa Leverkusen kruna karijere. Tu mi se najviše svidjelo vođenje ekipe. Svidio mi se rad i prvi put mi otvorio oči Michale Skibbe”

Rekli ste da je Bayer Leverkusen najroganizovaniji klub na svijetu, evo vidimo da su došli na svoje sa Xabijem Alonsom. Klub je imao dva trofejahistoriji, a on je za jednu sezonu donio dva, duplu krunu u Njemačkoj?

“Ogromna stvar i lijepa. Imao sam priliku gledati Leverkusen – Roma polufinale Evropa lige. Nije samo to odbair igrača. Nego treba gledati gdje ćeš koga staviti. Ali vjera u Alonsa i ideja, to su situacije koje mijenjaju tok fudbala, utakmice i razmišljanja igrača”

Jeste li ukrali šta od Alonsa, hoćemo li ugraditi šta u Zmajeve?

“Ne volim kopirati stvari, ali ideju uzeti i pokušati nešto razviti, to je ok. Sada dosta razmišljamo. Igrači ipak sve diriguju. Pokušaćemo mi preko igrača, ali se moramo prilagoditi šta mogu i to će biti vodilja”

Bilo je tokom karijere nekih pregovora i ponuda Bayerna, Deportiva, Arsenala i Tottenhama, žalite li što niste otišli nekad van Njemačke?

“Ne žalim ni za čim. Kada igrate u jednoj od najvećih liga svijeta. Bilo je zanimljivih stvari. Sa Bayernom pogotovo i kontakti sa engleskim timovima. Razmišljao sam, ali nikad nisam dao menadžeru signal da bi htio. Iako je Engleska bila jedina ideja da promijenim državu. Ali dugo je trebalo da steknem ime u Njemačkoj. Onda ljudi sve prepoznaju. Na prvu je sa mnom uvijek bilo hladno, ali onda se ljubav rađa, zato sam imam odličan odnos sa svim navijačima, gdje god sam igrao”

Njemačka, Hrvatska i Srbija željele Barbareza: “Ljubav je ljubav, najveća emocija kad svira naša himna”

Vrbovali su Vas Nijemci i Hrvati da igrate za njihove selekcije. Iz Srbije su pregovarali s Vama, ali nikad niste željeli zaigrati za drugu reprezentaciju, zašto?

“Pa vidite…Naravno, na kraju krajeva – ne. Sva priča počinje sa interesom reprezentacije Njemačke. Tada se saznalo da je Sergej Barbarez iz Bosne i Hercegovine. I stvarno dosta igrača iz bivše Jugoslavije sa kojima sa igrao, nisu znali da dolazimo iz iste bivše države i da pričamo isti jezik. Onda od strane saveza bilo je na nivou. N1: Šta su nudili Nijemci? : Oni su osluškivali imaš li volju ili želju. Do tebe je ako želiš, onda počinje razgovor, samo je važna ta informacija. Odmah sam se zahvalio i izblokirao. Onda je došla reprezentacija BiH. Onda neki kontakti sa Hrvatskom i Srbijom”

Žrtvovali ste Mundijale i Evropska prvenstva, ničega Vam nije žao?

“Pa vidite… Ljubav je ljubav. To sam ja ustvari. Ja znam da sam najveću emociju davao kad svira naša himna, kakva god da je. Ja donosim odluke 100%. Da sam prihvatio neku drugu bilo bi profesionalno maksimalno, ali kažem moja je kakva god da je, ja sam tu rođen. I ostaje”

Sergej dolazite iz sportske porodice, negdje sam pročitao da je vaš djed Mile Barbarez igrao u Veležu, otac vam je također igrao fudbal, a majka bila uspješna rukometašica?

“I moja sestra je igrala do druge lige rukomet. Moja familija je pravo sportska. Otac nije dosegao neki niovu, porodica je bila u prvom planu. Majka igrala prvu ligu Jugoslavije. Sestra isto gonjala rukomet. Ja sam najmlađi. Krene onda rat, idešavalo se ono što se izdešavalo. Dobio sam priliku da pravim san i put, bio sam zahvalan familiji, dali su mi punu podršku. Nije bilo jednostavno, ali nikome u ratu nije bilo jednostavno”

Koševo, Danci i paklena noć na beogradskoj Marakani

Posebno ste emotivni na onu Koševsku noć protiv Danske, kada su se tresle tribine i kada smo sa Dancima odigrali neriješeno. Tada smo ostali bez EURA u Portugalu? Da li je tačno da ste tada prvi i posljednji put plakali u životu?

“Sportski plakao. Vrlo sam emotivan tip, što ljudi ne znaju. Ta utakmice je bila emotivna za sve nas. Meč lopta ako dobijemo prvi smo u grupi. Moja razmišljanja sada, poređenja, sigurno da nam nije bilo u korist da smo dva sata prije utakmice izašli na teren. Ne pamtim da je ikada bila posjećenija utakmica u našoj historiji. Stvarno nas je dojmilo. Htjeli smo kao sunđer da sve u sebe primimo, ali možda je bilo kontraefekat. Barem procenata koji su falili. Ali 1:1 nas nije odvelo dalje, nije bilo dovoljno”

Ostaje li žal, što niste kao igrač otišli sa BiH ni na jedno veliko takmičenje?

“Nije mi žao što nisam bio na velikim takmičenjima, ali jeste šteta. Čovjek igra fudbal, kako bi bio na Ligi prvaka i nastupao na svim reprezentativnim turnirima. Ali evo sada ćemo pokušati napasti velika takmičenja”

Gdje ste bili Sergej kada je Ibišević zabio gol Litvancima?

“Kući u Hamburgu. Ja znam dobro kontrolisati te stvari. U unutrašnjosti sam bio presretan. Pokušavam da manje pokazujem, dosta utakmica gledam sam kući, pa mogu nešto nekulturno reći. Sigurno da je to bio veliki momenat za sve nas Bosance i Hercegovce”

A šta ste radili i gdje ste bili kada je svirala himna BiH na Marakani protiv Argentine? Ugradili ste i vi sebe u taj uspjeh, ako i svi koji su nosili dres domovine?

“Kući bio u podrumu. Onda sam gledao na projektoru, ekran je bio veći, jer je zaslužilo Svjetsko prvenstvo da se malo bolje gleda. Sigurno da je to bio momenat koji će ostati u historiji i srcima. Osjećao sam da sam dio toga. Iako nisam bio tamo. Temelji su važni za sve. Mi smo ih gradili, dolazi vrijeme boljih momaka, koji će iznijeti sve to. Šteta što nismo dobar rezime napravili i iskoristili Mundijal. Nažalost naša putanja kreće prema dole, još uvijek smo u toj putanji. Nadam se da će barem malo vratiti prema gore sada tu putanju”

Još dvije stvari po kojima pamtimo Barbareza su mečevi na Markani protiv Srbije i Parken stadion protiv Danaca? Kakve sve to uspomene budi? Takve stvari sigurno navijači vam nikada neće zaboraviti?

“Emotivne stvari. Ne razmišljate tada fudbalski , nego ljudski. Pogotovo prva utakmica u Beogradu. Mene je tu razočarao fudbal kao fudbal. Organizacija da se u nekim momentima tačno vidi ko gdje pripada, ko je veliki, a ko mali, ko za koga odlučuje. Uvijek sam mislio da nam to daje još više motiv i angažman, iako sam u prvom momentu dao ostavku poslije te utakmice. Jer sam bio razočarana fudbalom kao cjelinom. U mom razmišljanju nije bilo velikih i malih, nego dobar igrač ili savez. Ostaje to nama svima i danas. I Parken s druge strane. Sama pozadina s koliko igrača smo došli, da su neki igrači dan prije iz U21 igrali 90 minuta utakmice. Pa smo opet pobijedili. Opet kažem – temelji. Emocije nas vode ka naprijed, ka boljem sutra”

Povratak Blaža Sliškovića u reprezentaciju BiH?

Imali ste posebnu povezanost sa Blažom Sliškovićem. Da li ste ikada u reprezentaciji imali jutranji trening sa Bakom?

“Sada je to naše zezanje, poslije 15 godina. Često sam sjedio u hotelskoj sobi do 12 ili 1 iza ponoći, pričali smo o igračima i protivnicima. Nekad nije bilo moguće biti ujutro na treningu. Odmor je važan za sportaša. Za mene jedan od većih trenera uopšte. Razmišljanje njegovo je fascinantno koje čvojek ima. Moramo se više pozabaviti time i imati takve ljude u savezu”

Govorili ste da je znao dobro analizirati protivnike?

“Poslije Belgije mi smo išli u Litvaniju. Hotel penzionera i onaj sa kasetom ispod sa videorekorderom zajedno. Ali kad ubacuje kasetu i pokazuje kako se igrač ponaša, kako će to uraditi i sve to objasni. Onda te stvari o kojima je govorio, dva dan poslije identične se dešavaju na terenu. To je bilo za mene wooow. Prvi put da sam osjetio da mi trener, vizualno prenese šta će se dešavati na terenu. Sve predvidi. Uz to čovjek je na mjestu što se kaže”

Hoćemo li vidjeti Blaža Sliškovića uskoro ponovo u reprezentaciji BiH?

“Budite iznenađeni. U nekim razgovorima smo sigurno. Držim do njega. Ima svojih privatnih stvari. Stalno smo po kafama u Mostaru. Upućen je u sve što radimo”

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za An droid|iPhone/iPad