Rasplakao se Ivaylo Petev gostujući na televiziji nakon nenadanog otkaza na mjestu selektora Fudbalske reprezentacije BiH. Osvojio je prvo mjesto u Ligi nacija, obezbjedio baraž za Euro, reprezentacija je počela pomalo igrati moderan fudbal. Alarmi su se upalili. Rukovodstvo Saveza odlučilo je da je vrijeme za promjene.
Predsjednik odlučuje napraviti rez. Radikalan.
Na selektorsko mjesto dolazi fudbalska legenda sa nikakvim trenerskim rezultatima. Dobivamo Island u Zenici. Igramo fino poluvrijeme protiv Portugala i očekivano i tradicionalno gubimo. Sistem se raspada u Slovačkoj. Od tog poraza počinje jedan od najgorih i najcrnjih perioda u historiji najbolje fudbalske vrste Bosne i Hercegovine. Luksemburg postaje velesila, jer danas svi znaju igrati fudbala. Island, koji se ne sjeća pobjede protiv ozbiljne reprezentacije, zakiva ekser u kovčeg bh. reprezentativnog fudbala. Malo je za to falilo i Lihtenštajnu, jer danas svi igraju, samo mi ne igramo. Danas svi znaju kako s loptom, samo mi ne znamo ili nećemo.
Navijači sve češće kometarišu da ljudi koji vode Savez i oni koji im čiste prašinu sa naramenica žele ovo što se reprezentaciji dešava. Žele da budemo balkanski San Marino. Potezi koje vuku, selektori, predsjednici, savjetnici i ostali uposlenici i plaćenici iz NSBiH zaista izgledaju tako. Reprezentacija je na dnu dna. Put na Evropsko prvenstvo izgledao je nikada nije bio lakši, a računice koje smo bezbroj puta u svojoj historiji razradili opet su propale. Šta raditi? Predsjednik je najavio radikalne rezove. Opet. Najbolji i najradikalniji bio bi da stane pred ogledalo, da samog sebe kao i svoje saradnike skloni iz Nogometnog Saveza BiH. Potrošeno je za njihovog vijeka mnogo novaca, prilika i fudbalskih imena, poput Dušana Bajevića sa kojim se “tukao” Zeljkovićev pajac, prgavi Zvjezdan Misimović, psovatelj majki novinarima.
Bosanci i Hercegovci zaboravili igrati fudbal ili to neko tako želi?
Nogometni savez najviše se posmatra kroz prizmu rezultata A selekcije ali fudbal igraju (slabo) i drugi. Znate li ko je selektor mlade reprezentacije? Znate li da postoji? Znate li ime ijednog talentiranog juniora?
Selektor mlade reprezentacije (U-21) je Igor Janković, nekadašnji direktor omladinske škole banjalučkog Borca, bio je i trener Rudara iz Prijedora, Kozare iz Gradiške i Tekstilca iz Dervente. Mlada reprezentacija BiH od posljednjih 10 mečeva izgubila je sedam.
Nekada su i naši juniori i kadeti igrali ozbiljne uloge u kvalifikacijama. Statistika kaže da su u posljednjih 14 utakmica juniori pobijedili samo dvije. Nisu igrali protiv Španije i Francuske, većinom su u toj statistici reprezentacije iz regiona. Mlade “nade” prošle su godine izgubile sve utakmice kvalifikacija. Tukla ih je i Estonija. Selektor te reprezentacije je Mario Ivanković, bivši fudbaler Zrinjkog koji nikada nije vodio niti jedan senirski profesionalni klub.
U-17 selekciju koja takođe nema nikakve uspjehe vodi Admir Raščić, sin dugogodišnjeg funkcionera NSBiH i predsjednika Izvršnog odbora NSBIH Muhidina Raščića. Selektor Raščić od trenerskog iskustva ima ono u Azotu iz Vitkovića. Otac mu ima mnogo iskustva u savezu, fudbalski ga oponenti nazivaše grobar bh. fudbala.
Lijepo raspoređeno, Srbin, Bošnjak, Hrvat, i nikakav rezultat.
U mlađim je selekcijama mnogo zakulisnih radnji. Mnogi igrači koji ni sami sebi ne mogu objasniti kako su povazni u selekcije obukli su plavi reprezentativni dres, u međuvremenu, oni talentovani igraju za Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, Švedsku, Belgiju, Austriju…
Dakle, kompletna “krvna slika” fudbala u BiH izblijedila je. Je li ovo previše da bi bilo slučajno?
Navijači su izgubili interes za nekada voljenu nacionalnu vrstu. Navijalo se u “zlatna” vremena za Zmajeve u Mostaru, Banjaluci, Sarajevu, Prijedoru… Hiljade je zastava vijorilo diljem BiH, voljela se ta reprezentacija, a na gostovanjima u Parizu, Briselu ili bilo kojem drugom gradu Evrope domaći navijači se nisu čuli od naših. Danas u pozorišnoj atmosferi oronulog nacionalnog stadiona u Zenici tek par puta krene “ko ne skače mrzi Bosnu, hej, hej, hej.” Čini se da pola Saveza ne skače.
Znali smo, mnogo puta, biti nerealni, očekivati da ćemo pobijediti Francuze u gostima, srediti Portugalce u prokletom baražu. Znali smo u toj svojoj nerealnosti, na krilima ljubavi hiljada navijača, biti blizu da to i napravimo. Znali smo otići i na Svjetsko prvenstvo. Znali smo biti blizu. Odjednom ne znamo, nećemo ili to neko tako želi.
Nerealni smo i kada očekujemo da će u Savezu biti funkcioneri koji mogu pimplati do 10. Izlaza ovaj put očito nema, sudija je svirao kraj. Zadatak obavljen, reprezentativni fudbal u BiH ogađen.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare