Danas se navršava 20 godina od smrti legendarnog Mirze Delibašića koji je za mnoge jedan od najvećih sportista u BiH Svih vremena.

O liku i djelu velikog Kinđeta za N1 televiziju govorio je njegov sin Danko.

“Prošlo je toliko godina i često se susretnem sa tim da li je teret imati prezime Delibašić na plećima i ime takvog čovjeka kakav je bio Mirza. Ja često kažem da je teže sada kada ga nema, nego što je bilo za vrijeme njegovog života. Jer, ko bi rekao da će ovoliko teško očuvati uspomenu na njega. Ono što želim da ostane upamćeno – brojke govore same za sebe. Mirza Delibašić je najtrofejniji evropski košarkaš, evropski i svjetski omladinski prvak, na klupskom nivou je osvojio sve. U smislu njegove ljudskosti ja mislim da je važnije da govorimo zato što je bio krasan čovjek. Izovno dobar, beskompromisan. Mislim da je on oličenje BiH kojoj svi mi težimo i nekako se u životu uspio i u onim najtežim vremenima odmaći od ovoga što je komercijalni etnonacionalni javni diskurs. On je rekao jednom ja sam Bosanac, moja žena je Bosanka i moja djeca su Bosančad. To je prenio Semezdin Mehmedinović u jednom tekstu u kolumni. Nekako ta njegova ljudska zaostavština je još važnija u jednim vremenima kakvim živimo, presudna, a medalje možemo da nabrojiš.”

Danko se osvrnuo i na to šta on lično pamti od svog oca kada je bio živ.

“Kada me pitaju šta je tebi otac ostavio u životu, ja kažem isto što i tebi. On nije bio materijalista i ono što je bilo materijalno njemu nije ništa vrijedilo u životu. Ja imam tu obavezu da evociram kao njegovo lično potomstvo na sve što je on bio u životu i nekako mi je ta njegova aura ljudskosti, nestvarne inteligencije nešto ostaje u mom srcu i ono što ja nosim dok koračam ulicom i živim svoj život privatni i profesionalni. To su neke stvari koje ja njegujem prevashodno i trudim se da iz godine u godinu radim to što bolje. Nije lako, ali pomaka je bilo.”, rekao je Delibašić, koji se potom osvrnuo i na film “Shooting for Mirza”:

“To posljednjih nekoliko mjeseci pominjem da je tim filmom sjećanje na Mirzu dobilo neku novu dimenziju. Mislim da je to jedna od onih stvari po kojima ćemo i mi ostati upamćeni zato što je jako značajan. Veoma smo intezivno radili, snimali u Sarajevu, u Madridu. Ja sam se trudio da prođem, da koračam tim nekim njegovim putem, da prođem kroz život koji je živio. Toliko mi je drago što je film prihvaćen. Premijerno je prikazan na Sarajevo Film Festivalu ovogodišnjem. Nakon toga u Albaceteu, u Valladolidu i na kraju u 58. festivalu u Gijonu osvojio nagradu za najbolji dugometaražni film. To što je dobio nagradu u Gijonu je meni olakšanje i ne bih želio da ispadnem nepristojan, ali i možda lakše da je ta nagrada došla prva, a kasnije i možda negdje još. Zato što je to nezavistan žiri, ljudi sa kojima se nisam sreo u životu i kada to prepozna neko takav dobiješ tu vrstu olakšanja i padne kamen sa srca i znaš da si nešto uradio kvalitetno. Kada to prepoznaju španski filmski, znamo šta španski film znači u svijetu onda je ogromno zadovoljstvo i zato sam posebno sretan, to mi je poklon za novu godinu.”, rekao je Delibašić.

Osvrnuo se Delibašić i na to da li postoji nešto da do sada nije ispričano u njegovom životu.

“Ono što smo se trudili ispričati kroz ovaj film jeste jedna vrsta analize njegovih filmskih odluka koje su bile u nekom socijalnom kontekstu uvijek besprijekorne i nikom nisu naštetile. Međutim, privatno gledajući njemu jesu, ali i porodici. Predstavljamo ga čovjeka koji ima vrline, ali i mane koje su uticale na naše živote. Kako bolje pričati o jednom čovjeku nego kroz život njegove djece i njegovih unuka. To je nešto što je bilo nekako jezgro iz kojeg smo širili pričo o Mirzi kroz ličan dokumentarac. Ono što se trudim u raditi u ovih nekoliko posljednjih godina jeste da na površinu izbacim sve drugo, da naglašavam da je dobitnik plakete internacionalne lige humanista. Da je dobitnik i nosilac najvećeg Olimpijskog ordena, Međunarodnog olimpijskog komiteta. Da je dobitnik zasluge medalje za narod. To je nešto što može da bude ram svih njegovih ljudskih vrlina koji ga opet trebaju smjestiti na posebno mjesto u našem društvu sa kojeg mi treba da gradimo vrijednosti i pobjednički mentalitet.” kaže Delibašić.

Mirza prvo nije odabrao košarku, nego tenis, ali je košarka preovladala.

“Kako je on za sebe govorio, ja sam bio manijak i sve što sam radio radio sam maksimalno. Bio je pionirski prvak u tenisu. Ne sumnjam da bi njegova devocija kroz trenažni proces u tom sportu dovela ga do neke određene dobre pozicije i u tenisu i da bi se njim ponosili i u tome. Mislim da ono što je do njega on bi uradio i da bi postao i teniser.”, kaže Delibašić.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad