Prošlog ljeta Ricky Rubio donio je odluku da zbog mentalnog zdravlja napravi pauzu u karijeri. Imao je veliku podršku Clevelanda, a u ponedjeljak je stigla vijest da je riješio da se vrati na parket.

Početi će samo sa treninzima u Barceloni, koja mu je izašla u susret, ali i to je svakako velika vest.

Nakon dugog ćutanja, što je i razumljivo kada znamo razlog povlačenja iz sporta i javnosti, Rubio je o teškom periodu koji je prošao govorio za Athletic.

“Naježim se kada pomislim na dane kada je svuda oko mene bio mrak. Nešto mi je pomutilo um, nešto preko čega nisam mogao da pređem. Sada sam mnogo bolji. Oduvijek sam pokušavao da budem pozitivan, ali ponekad sam lagao sebe. Govorio sam sebi da ne mogu da se osjećam na određeni način, jer bi me to sputavalo. Ali, ako lažeš sebe, to ti se na kraju vrati. To se i meni desilo. Morate da budete iskreni prema sebi“, pričao je Rubio.

Njegova karijera, veoma uspješna, mogla je da bude i bolja da nije bilo ozbiljne povrede koljena:

“Taj 30. jul je jedna od najtežih noći u mom životu. Moj um je otišao na mračno mjesto. Posljednja povreda u Cavsima je bila veoma teška, ali ona me nije dovela do toga. Male stvari su bile te koje su se tokom godina okrenule protiv mene. Nadam se da nije definitivan kraj, ali želim da vidim da li mi je stvarno bolje. Znam da će sve biti drugačije. Prvo ću razmisliti o sebi. Još uvijek sam u procesu oporavka. Bio je to veliki šok. Ali, znam da je košarka veliki dio onoga što sam ja“, kaže Španac.

Uspjesi u karijeri doveli su ga do toga da misli da mu niko ne može ništa:

“Došao sam do tačke da sam osjećao da sam nepobjediv. Onda je došla povreda i rekao sam sebi da to ne može da utiče na mene. Vjerovao sam da ja ne mogu da pogriješim. Uvijek razmišljam o toj povredi i kako je moglo da bude da je prošlo bez nje. Sve se događa sa razlogom. Ali, stalno razmišljam o tome. Toliko sam se zabavljao te sezone, da nisam mogao da vjerujem. Osjećao sam se kao rok zvijezda. Nisam želio da budem u centru pažnje, ali nisam mogao ni da se žalim. Bilo je odlično. Uvijek sam se trudio da se zabavljam na terenu, ali sam se trudio i da poštujem sve“.

I taman kada je u Clevelandu pomislio da su povrede prošlost, stigla ga je nova:

“Došao je trenutak kada je trebalo da sve bude savršeno – da budem na najboljem nivou – jer sam se osjećao bolje nego ikada, bio sam i fizički i mentalno na vrhuncu. Iskreno, mislim da još uvijek nisam prešao preko toga. Izgubio sam samopouzdanje. Ponekad želim da sam imao još bolju karijeru. Volio bih da sam osvojio titulu. Ali, na kraju shvatam da sam uživao. Bilo je i loših trenutaka, naravno, nije priča bila savršena. Naučio sam mnogo, stekao sam mnogo prijatelja, rastao i uživao u košarci“.

Nakon smrti majke, počeo je da se preispituje, da traži razloge za život:

“Bio sam izgubljen. Nisam znao ko sam. Mislim da se to dešava mnogim ljudima. Ti trenuci u kojima se izgube i moraju ponovo da otkriju razloge za život. Ljudi smo… Morate da se okrenete drugima, da doprete do ljudi koje volite. Ali, neću da lažem, to je težak proces“.

A onda se povukao u samoću da bi mjesecima kasnije objavio da napušta NBA ligu. Dirnule su ga reakcije nekadašnjih saigrača i igrača koji su mi bili rivali:

“To je moj šampionski prsten. Radije bih bio dobar čovjek nego sjajan igrač. Na kraju, ljudi će me po tome pamtiti, po tome ko si bio i kako su se osjećali, a ne potome da li su košarku igrao dobro ili loše“.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad