Odlazak bivšeg hrvatskog selektora Miroslava Ćire Blaževića koji je preminuo u srijedu u 88. godini života nakon duge i teške bolesti pogodila je brojne ljubitelje fudbala.

Današnji gost N1 bio je autor filma “Nikad ispričana priča” o Ćiri Blaževiću, ali i blizak prijatelj trenera svih trenera – Sabahudin Topalbećirević.

“Danas smo se probudili. Dani su nam ionako tužni zbog katastrofe u Turskoj i svega. Jutros sam navio sat oko 9, a kada sam se probudio 92 propuštena poziva. Znao sam da se nešto desilo. Bili smo bliski, bili smo na vezi. Za dva dana bit će mu rođendan, a otkrit ćemo malu ekskluzivu. On je rođen 9. marta. To je Ćiro otkrio u filmu. Njegova mama dok je došla iz Travnika u bolnicu zaveden je 10., a zapravo je rođen 9. februara. Nema šta o njimu nije rečeno i ispričano. Poznavao sam ga jako dobro, od 1983. Od utakmice Dinamo – Sarajevo. Tada me zagrlio i rekao drugi put će Sarajevo pobijedit”, rekao je Toplalbećirević, a potom dodao:

“Najveća njegov prednost je bila što je ljudima dijelio osmijeh. Znao je kako treba s ljudima. Mi ovdje kažemo da je sadaka u osmijehu, ako nemaš šta drugo dati podari mu osmijeh. Ćiro je to znao i zato je dijelio osmijeh. Davao je svakome šansu i svakome bi poklonio barem minut. Volio je pažnju i volio je ovaj život. Stvarno se teško opraštao, koliko je volio ovaj život. Jednom sam mu rekao zamisli da ti je ko rekao da ćeš živjeti kao Tito, on kaže stvarno. I evo 88, dan prije rođendana otišao je na bolji svijet.”

Ćiro je uradio mnogo za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

“Ćiro Blažević je čovjek koji je došao u reprezentaciju BiH kada niko nije želio. Tada je na Bilinom polju bio jedan navijač. Došao je i preokrenuo situaciju. Nikada nismo doživjeli, vidjeli takvu euforiju. Takve šale, sve dok nije došao Ćiro Blažević.”

“Kada je bio u Slobodi ljudi nisu spavali. Dočekali su ga na mostu. Kada je došao u Dinamo, ljudi su poludjeli od sreće. Sve je to Ćiro Blažević.”

“Ćiro je volio Bosnu”

Baho ističe kako je Ćiro uvijek volio Bosnu.

“Volio je Bosnu, a uvijek mu je bilo do šale. Kada bi sjeli da pijemo kafu rekao bi ‘svuda je lijepo, ali nigdje kao u Bosni’ Kada vi se probudio na Ilidži, rekao bi hajmo u Čaršiju da vidimo ljude. Po povratku bi zapao u gužvu i zakasnio na trening, ali su ga igrači voljeli nevjerovatno”, a potom dodao:

“Sve je drugačije radio od ostalih. Marko Mlinarić, koji je bio ozbiljan igrač u Jugoslaviji rekao je Ćiro je preteča modernog fudbala. On je uveo formaciju s bekovima. Dva bočna igrača na bekovima bi napali. Zamislite kada čovjek u Francuskoj dobije udarce, on uzme kapu policajca u čast njemu i skrene pažnju cijelog svijeta.”

Posebno je cijenio Papeta.

“Ćiro je uvijek govorio da je Pape najbolji igrač sa ovih prostora. U zadnje vrijeme govorio je da je to Modrić. Čak mu je i Šekularac rekao na jednom turniru ‘pa Ćiro ovaj je bolji na mene’. Pape ga je naslijedio na najbolji mogući način. Veličina naslijedila veličinu. Ćiro je ostavio atmosferu, a Pape to neće zaboraviti. Ćiri je ostala rana što se sa BiH nije uspio plasirati na Svjetsko prvenstvo”, rekao je Topalbećirević.

Ćiro je bio obožavan među novinarima.

“Pisalo se da Prosinečkog nije prepoznao, a igrao mu je 1998. On je za novinare bio poslastica, a medijama je davao šansu. Neki su to zloupotrebljavali, ali niko ne vjeruje. Vidite kolika je ljubav prema Ćiri u Sarajevu. Ne možete ljude prevariti, oni se mogu u jednom trenutku malo, ali oni znaju da je bio srčan. Znaju da je sve davao, to važi i za BiH i za Dinamo. Ljudi ga pamte po njegovoj ruci pobjedničkoj, po 7 golovova Estoniji. To ne može neko drugi. Imali ste Alexa Fergusona koji je još živ, a on je mlađi od Ćire. On nije imao taj šarm, a Ćiro je imao sve. On je trener u Luzernu, svojio je sve, ali nema slavlja. Ja odoh kod predsjednik da kažem da bih išao, idem ja u grad. Pa ako me niko ne pozdravi ja odoh. Noć prije mu došli ljudi iz Prištine, tamo oficijelno ‘Guten Tag’, i niko nije reagovao i kaže ovo ovdje ništa, odoh ja u Prištinu. Njih 5000 mene dočekaju sa bijelim šalovima. On je uvijek znao šta treba uraditi da bi ispunio cilj i zadatak”, rekao je Baho.

Koliko je bilo zahtjevno napraviti film o Ćiri Blaževiću?

“Zahtjevno je zato što je bio i bolestan. Zahtjevno je što je nakon sat vremena sjedenja tražio pauzu. Nije nimalo bilo lakše raditi gospodina Ivicu Osima, ali i Dragana Džajića. Oni su velikani koji se boje da to ne zloupotrijebite. Kada shvate da želite učiniti još više onda im daje još više na značaju. Mnogi nisu imali priliku gledati, ali će imati večeras. Trebalo je sve iz njega izvući. Možete vi saznati kompletnu biografiju, ali morate ga dobro u dubini duše poznavati da bi izvukli iz njega. Zbog toga je na promocijama bilo onoliko suza kao u Skenderiji i Zagrebu. Bilo mi je neugodno, pored mene je Zlatko Dalić plakao. Ne znam koji fudbaler nije bio na premijeri.”, rekao je Topalbećirević, a potom dodao:

“Ivica Osim je na osebujan, drugačiji način se postavljao. Ne mogu da vjerujem da su nas ta dva velikana napustila. A najviše sam od njih najviše naučio. Ćiro Blažević odlazi, ali se o njemu nikad neće prestati pričati.”

On je tako bolestan, došao u vezirski grad, Travnik – tada je bio sretan.

“Volio je Travnik. Možeš otići iz Bosne, a ona nikad iz tebe. Samim tim gestom, dolaskom. Znate kako je on bolestan bio. Doći iz Zagreba u Travnik – to pokazuje koliko je volio ljude i zemlju. Koliko je volio rodni kraj. Bila je jedna i anegdota za Travnik kada su nakon 30-40 godina kada je prvi put došao u Travnik. On se vozio Travnikom kad kaže ‘stani, stani’ – ‘eno Huse’. On je prepoznao čovjeka i naredio da stanu i izašao bi da se pozdravi. Njega su voljeli ljudi iz svih država, neka mu je laka zemlja i hvala mu na svemu što je uradio za nas”, zaključio je Sabahudin Topalbećirević.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad