Miroslav Ćiro Blažević danas je trebao napuniti 88 godina, ipak borbu s teškom bolešću izgubio je dan prije rođendana. Njegov rodni kraj Travnik, oprašta se od Ćire. Počasni građanin veziraskog grada uskoro bi trebao dobiti ulicu, a postoje inicijative i da se stadion Pirota preimenuje u Miroslav Ćiro Blažević.

Matica krštenih i charter za Portugal 

Dan rođenja Miroslava Ćire Blaževića je 9. februar, iako u mnogim medijima, ali i službenim i neslužbenim stranicama, možete pronaći i 10.2.1935.

Uglavnom, priča je sljedeća. Kada se rodio Miroslav Blažević, njegov otac upisao ga je tek naredni dan.

“Jer mom se Mati nije previše žurilo da ode prijaviti moje rođenje. Otišao je tek idući dan i tako je 10. veljače postao službeni datum iako ja znam da je to ovaj današnji” rekao je jednom prilikom Ćiro.

Provjerili smo podatke i u Župi Sv. Ivana Krstitelja u Travniku. Tamo nas je ugostio travnički župnik Marko Mikić, koji je otvorivši “Maticu krštenih župe Travnik”, isčitao nam podatke.

“Na stranici 179. redni broj 5 stoji upisano sljedeće: 1935. godine, mjeseca februara, dana 10. Kršten je 17. februara Miroslav, Mate Blažević i Kate rođene Matovinović. Zakoniti sin. Kršten je ovdje u crkvi Sv. Ivana Kristitelja u Travniku. Kum je bio Eduard Temović. Rimokatolik. Po zanimanju tokar. A krstio ga je župnik ondašnji Franjo Vrebac. To stoji zapisano u našoj matičnoj knjizi i po nama su to podaci o Miroslavu Ćiri Blaževiću.”

Nekadašnji član Izvršnog odbora NS BiH Mirsad Ibrišimbegović prisjeća se vremena kada je Ćiro bio selektor Zmajeva i puta u Lisabon, kada je reprezentacije BiH išla na megdan fudbalskoj velesili Portugalu.

“U jednom momentu zvoni telefon, zove Ćiro Ušketa (Munib Ušanović, op.a.). Ja vidim, Uške se hvata za glavu. Pitam ga, šta je sad? Kaže on meni, zove me Ćiro moram pet mjesta obezbijediti u avionu. A avion popunjen čarter let. Pa šta si mu rekao, kažem ja, a on meni pa šta ću, moram pet drugih skinuti. I tako se i desilo. Ćiro je poveo neke iz Zagreba. To se desilo u Portugalu. Kaže ja sve mogu odbiti, ali Ćiru ne smijem.” prisjetio se Ibrišimbegović

Načelnik Kenan Dautović dočekao nas je u zgradi Općine Travnik simbolično sa bijelim šalom na kojem je prošiven Ćirin potpis. Simbol po kojem će ostati upamćen trener svih trenera. Dautović obećava da će se isntitucije Ćirinog rodnog mjesta odužiti, ali da takve odluke nažalost zavisi i od politike.

“Ako je to stadion, onda je to vjerovatno dovoljno. Ako ne, vidjećemo. Malo će tu i politika morati da uradi svoje. Morat će se donijeti adekvatne odluke. Ali sasvim sam siguran da Travnik neće zaboraviti svog Ćiru i da ćemo mi adekvatno valorizirati i njegovati njegovo ime, onako kako on to zaslužuje.”

Helikopter trebao Ćiru spustiti na Pirotu, ljekari nisu dozvolili

Druga inicijativa mogla bi biti preimenovanje imena stadion Pirota u Miroslav Ćiro Blažević. Upravo na tom stadionu u Ćirinu čast odigrana je utakmica humanih zvijezda BiH i Hrvatske, kada su Ćiri uručeni ključevi Travnika, čime je postao počasni građani.

“Otkriću Vam tajnu. Baš na stadionu Pirota, Ćiro Blažević trebao je biti spušten helikopterom 5. maja 2022. godine na utakmicu humanih zvijezda posvećenu našem Ćiri. Ipak, nismo imali dozvolu liječnika. To bi bio preveliki stres i zdravlje. Nismo se na kraju odlučili za taj podvig. Našli smo bili sve. Zamislite na ovom stadionu pred 5.000 ljudi da se Ćiru spusti helikopterom. To bi otišlo u svijet. Kao što je nekad Brena radila na svojim koncertima.” kazao je Ivica Džambas organizator tadašnje utakmice u čast Ćire Blaževića.

Nekoliko metara dalje od travničkog stadiona, Ćiro je prema svjedočenjima mještana i prijatelja živio u ulici koja danas nosi naziv “Stadion”. Tamo zatičemo Rabiju Mameledžiju. Lokalnu mještanku koja živi na tim prostorima od 1950.-tih godina. Potvrđuje da je rastao jedan dio djetinjstva u mahali, dok sa roditeljima nije odselio.

“Bio je ljudina i čovjek. Nije zaboravljao svoje prijatelje i mahalu. Možda na dva do tri mjeseca prije nego što će umrijeti, došao je sa prijateljem jednim da obiđe komšije i da vidi sve ovdje. Kuća u kojoj je živio Ćiro, bila je prizmena i lijepa naša bosanska kuća. Kasnije, vlasnica kuće poslije Ćirinih roditelja, pred rat je prodala kuću. Kupljena je ta kuća. Neki Švicarac je kupio. Oni vole da zidaju te velike kuće.”

Neraskidivo prijateljstvo Ćire i Švalje

Jedini živi prijatelj iz djetinjstva Miroslava Blaževića je Izet Nalić. Travničanima poznatiji kao Grmalj ili Švaljo. Pogodio ga je odlazak Ćire, a iako ima čak 92 godine, svakog trenutka provedenog sa vjernim prijateljem, kristalno pamti.

“Plakao sam. Odmah ujutro sam saznao. Jer, ja kad legnem na kauč, radio je kraj mene. Odvrnuo sam radio i slušam vijesti, kaže preminuo. Onda sam pošao plakati. Ostala mi je tuga i žalost. Šta mogu? Ne mogu ga vratiti. Nema njega, neće ni mene biti. Šta je tu je. Šta možemo.”

Iako je sportski vrhunac doživio u Hrvatskoj, zaradio milione širom svijeta, Ćiro se svaki malo vraćamo na mjestu gdje je sve počelo. Jer kako je i sam rekao, pored zabrane doktora, došao je po svoju najefikasniji medicinu – Travnik.