Debakl "nove vizije" na Grbavici: Željo bez igre, skoro bez šuta i bez "fudbalskog identiteta"

Nakon niza katastrofalnih rezultata pred kraj prvog dijela sezone i smjene trenera Admira Adžema, na Grbavicu je stigao dugoočekivani investitor. Navijači Želje, željni dobrih rezultata, euforično su dočekali nove ideje i toliko čekani kapital. Međutim, nastavak prvenstva donio je žestoko razočarenje – u dvije prvenstvene utakmice fudbaleri Želje gotovo da nisu uputili udarac na gol.

Novi trener i nejasna strategija

Novi trener "Plavih", Slaviša Stojanović, za sada nije uspio jasno definisati tim, viziju niti ideju. Zapravo, njegova verzija Želje izgleda kao loša kopija onog Adžemovog – jalova i bezidejna. U Posušju je Željo izgledao kao skupina amatera, a večeras na Grbavici, u novoj formaciji za koju se odlučio Stojanović, uopće nije djelovao kao fudbalski tim. Bila je to tek skupina ljudi u kopačkama.

U formaciji sa tri stopera i krilnim bekovima (wingbackovima) koji to nikad nisu bili, niti će ikad biti, Rudar je naprosto rasturio sve početne postavke "novog šefa". Očito je da se na početku svog radnog staža na Grbavici nije, najblaže rečeno, snašao. Nakon prvog poraza u Posušju Stojanović je žestoko kritikovao igrače, a večeras bi, pored tih već toliko puta izgovorenih riječi o njihovoj krivici, mogao kritikovati i sebe. Mogao bi se zapitati kako je odlučio na poziciju krilnog beka staviti igrača koji nije centrirao od dolaska u Sarajevo, a u napad igrača koji nije šutirao na gol protivnika od jeseni. Svima je jasno: za izvlačenje nečeg više iz Željinog očajnog igračkog kadra, treba puno više znanja i umješnosti.

Pojačanja ili očajanja?

Po dolasku na Grbavicu, Stojanović se prirodno okrenuo "svojim" provjerenim igračima, tamo prema Sloveniji i Austriji gdje je godinama radio. Najzvučnija pojačanja koja su do sada igrala za tim su Prokop i Nastić, a učinak pomenutog dvojca opisan je u gornjim redovima. U tim su stigli i proslavljeni reprezentativac BiH Ermin Bičakčić (sa 36 godina i deset mjeseci pauze), Armin Hodžić, povratnik iz turske druge lige gdje je od augusta odigrao samo pet kompletnih utakmica, te mladi napadač Muharem Husković koji u tekućoj sezoni nije odigrao više od 40 minuta, nije postigao nijedan gol niti upisao asistenciju.

Tako se, i pored najavljivanih promjena, na Grbavici desilo ono što se dešavalo i prije – puno novih imena, a malo dobrih igrača. Bičakčić, Hodžić i Husković još nisu nastupili. U klub je stigao i Aleksa Pejić koji je večeras debitovao i uspio postići to da ga pogodi lopta koja je putovala u gol njegovog tima. Ova pomalo šaljiva analiza jedini je način da se ukaže na sve banalnosti koje karakterišu igru i viziju sportskog segmenta Želje. Navijačima sigurno nije do šale, ali kako naći izlaz?

Željo bez "Željovaca"

Stadion Grbavica večeras je bio mjesto emocija. Poruke divnoj mladoj navijačici, koja se bori za život nakon tramvajske nesreće, trebale su biti dodatni motiv. Tifina "Grbavica" orila se kao i svaki put. Ipak, u početnih 11 bio je samo jedan igrač koji je ponikao na Grbavici – golman i kapiten Vedad Muftić.

Loše utakmice sastavni su dio fudbala; protivnik može biti bolji za gol, dva ili pet, ali način na koji se ponašaju umišljene fudbalske zvijezde sve je samo ne onaj grbavički, Željin. U tom su klubu oduvijek igrali ratnici i igrači kojima je plavi dres zaista značio sve. Mahanje rukama, izležavanje i simuliranje nisu dio tog famoznog Željinog "genetskog koda". Koda koji je u godinama nemara potpuno iščezao u prvom timu, ali i šire.

Očito je da je vrijeme za jako oštre rezove. Čime će sjeći nova ambiciozna uprava Želje, znat će se brzo. Nakon još jedne velike sramote koju su svojim navijačima upriličili "leteći Holandezi" i ostatak raštimanog orkestra u spuštenim štucnicama, reakcija sigurno neće izostati. Vremena treba, no čini se da ga više nema.