Dva dana do odluke: Šta bi Barbarez mogao i morao ponuditi u meču sa Katarom?

Kritika na račun strategije koju je selektor odabrao u utakmicama sa Švicarcima i Kanađanima gotovo da nije bilo. Na press konferencijama nije bilo teških pitanja, no to je već viđeno – to je "vid podrške" da se ne remeti atmosfera. U slučaju lošeg rezultata proradiće i "britka pera", a pitanja postati škakljivija.

Zato je važno da naš selektor, prije nego što se odluči za početnih 11, teška pitanja postavi sam sebi.

Prije nego još jednom ponovimo da smo ostvarili zaista neočekivan uspjeh, da smo došli tamo gdje nas niko nije očekivao i da smo zaista ponosni što smo iz Bosne i Hercegovine zahvaljujući našim fudbalerima, trebamo se uvijek pitati i možemo li bolje.

U utakmici u kojoj moramo igrati za gol više, prilikom odabira fudbalske strategije moramo imati na umu da u posljednjih sedam utakmica nismo postigli više od jednog gola.

Tri smo postigli Rumuniji, od toga dva nakon što je naš protivnik dobio crveni karton.

Protiv Italijana sjevalo je na sve strane, ali postigli smo jedan gol. Italija je imala crveni karton.

Već u prijateljskim mečevima primijetilo se da u našem napadu nešto ne štima. Kreiranje prilika iz polja teška je muka, a selektorova defanzivna orijentiranost dodatno je otupila našu napadačku oštricu kada je Mundijal započeo.

Nakon dva meča u kojima smo parkirali autobus, vrijeme je da se vozimo na motoru. Prije nego krenu teška novinarska pitanja, selektor se treba zapitati: kako?

Vezni red je mjesto na terenu gdje Barbarez ima najviše posla, a najmanje rješenja. Na SP je poveo Tahirovića, Šunjića, Mahmića, Gigovića i rovitog Hadžiahmetovića, kada govorimo o centralnom dijelu terena.

Tahirović je odigrao oba meča, a njegovu igru obilježio je veliki trud i gotovo nikakav napadački učinak. u negativnom progresu veznog reda protiv Švicarske mu se pridružio i Ivan Šunjić. Ta kombinacija za utakmicu u kojoj se mora pobijediti ne dolazi u obzir, pa je pitanje koga će selektor pridružiti Tahiroviću koji uživa njegovo veliko povjerenje.

Mahmić je u ono malo vremena na terenu pokazao da je izuzetno opasan, pa se navijači nadaju da bi mogao zaigrati, ali čini se da bi u tom slučaju trebali promijeniti i formacijske postavke.

Krilni vezni igrači Alajbegović, Memić i Bajraktarević do sada nisu pokazali ništa. Tri krila bez uspješnog centaršuta, bez prilika za gol, moraće prebaciti u petu brzinu. No, prostor za igru moraće im kreirati saigrači. Način na koji su do sada otvarali prostor prevaziđen je.

U napadu raduje povratak Edina Džeke, čovjeka koji unese mir, stabilnost i perfektno širi igru. Očekivano, sa njim će igrati i čovjek koji trpi najviše kritika za svoje nastupe – Ermedin Demirović.

Ako bismo naš sastav poredali u standardnu formaciju 4-4-2, ne možemo se oteti utisku da u toj ekipi nešto nedostaje. Da li na uštrb jačeg veznog reda igrati sa jednim klasičnim napadačem? Da li igrati modernu formaciju 3-5-2? U toj odluci trebamo pogledati kako su Katar razmontirali Kanađani. Bio je to pressing visokog intenziteta, pritisak pod kojim su popucale sve koncepcije slabašnog protivnika.

Čini se da bi najgori izbor bio opet početi isto. Ekipe na Svjetskom prvenstvu sigurno su uradile ozbiljne analize, detektovale naše udarne igle, prilagodile sistem igre... Vrijeme je da ih nečim iznenadimo.

Moramo igrati brže, hrabrije i efikasnije, bez previše kalkulacija. Pokazali smo da to znamo u kvalifikacijama.