Slabo koji grad može se pohvaliti da ima NBA igrača, vrhunske fudbalere u Ligama petice, trenere koje su odveli četiri reprezentacije na Mundijal, igrali finala Lige prvaka i bili sportski direktori Bayerna.

Gradić ukliješten između pitomih Čvrsnice i Prenja, kojim teče hladna Neretva na 202 metra nadomrske visine. Stasavala su na submediteranskoj klimi velika imena.

“Jablanica je kao Goetheov Weimar. 10.000 stanovnika. 10.000 pjesnika, umjetnika i sportista” kaže likovni umjetnik Rešad Osmanović.

Jedan od sportista koji je došao do plafona košarkaškog svijeta je i Mirza Teletović. Danas živi u Jabalnici i svom gradu je poklonio košarkaški teren.

“S ovim generacijama otkako sam ja tu, zadnje tri do četiri godine, imalo smo tri reprezentativca BiH pionirska, a sada i kadetska. Mislim da će u budućnosti sigurno biti tu fudbal i rukomet. Jer ima nas. Jablaničani kao Jablaničani imaju kompetitivni duh. Neko su ko voli da se takmiči i dokaže kroz sport i svoje zanimanje.” priča za N1 Mirza Teletović.

Čuvena porodica Halilhodžić dala je mnogo prvenstveno bh. fudbalu. Salem i Vahid Halilhodžić najpoznatiji su članovi. A njihov brat Eno priča nam da ništa nije slučajno. Kuća Halilhodžića nalazi se pedesetak metara od stadiona. Oni su svoje djetinjstvo proveli non-stop igrajući lopte, priča nam Eno i otkriva jedan zanimljiv podatak.

“Moj otac je igrao, danas se zove Turbina, a nekada se klub zvao Plasa i moje otac je igrao u Plasi. Prva utakmica odigrana je na placu Halilhodžića.” navodi Eno Halilhodžić.

Stadion Turbine danas nosi ime Salem Halilhodžić. Iako nas je napustio prije 11 godina, njegov rad i djela postala su vječnost, a porodica i prijatelji čuvaj sjećanje na Salema.

“To je nevjerovatno nešto bilo. Profesor matematike i fizike. Pedagog. Čovjek. Strijelac. Dinamu dadne četiri kola na utakmici, pa to ne može svako. Poslije toga dolazi Vahid. Igrač Jugoslavije, najbolji strijelac mlade reprezentacije Jugoslavije. Najbolji mladi igrač Evrope. To se malo spominje. Trener. Da budemo jasni. Treba trenirati Ronaldinha. To je možda najbolji igrač koji se rodio u historiji. Onda je odveo četiri reprezentacije kroz kvalifikacije na Svjetsko prvenstvo.” ističe Halilhodžić.

Sabina Pehić rođena je u Maglaju, ali danas je svi priznaju Jablaničankom. Bivša je uspješna profesionalna rukometašica i fudbalerka Jugoslavije, a kasnije i BiH. Igrala je u Hrvatskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Italiji klupski sport, te za reprezentaciju BiH. Kasnije se uspješno bavila i danas bavi trenerskim poslom u ženskom rukometu i fudbalu.

“Ne želim da puno priča o sebi i da se hvalim. Ali mislim da to nikad niko neće napraviti. Ja sam znala da u subotu igram rukomet, a u nedjelju nogomet. Nikada nisam imala slobodno. Sportista da bi opstao mora biti red, rad i disciplina. Nema noćnog života. baš da budete posvećeni samo sportu.” smatra Pehić.

Senad Lulić član je zlatne generacije Zmajeva koja se plasirala na Mundijal u Brazil. Teško djetinjstvo imao je u Jablanici, ali se izdigao iznad svega i uspio.

“U Jablanici granate padaju ja njega po Jabalnici tražim, a onu loptu ćuška. Vazda je bio vani i volio to. Trnovit put je bio. U Jablanici kad je bio nije imao ni obuće. Bose noge vazda bile. Ali je igrao i trenirao. Nismo imali uslova. Onda smo otišli po kampovima za Švicarsku i onda tamo eto hvala Bogu probio se.”  prisjeća se majka Senada Lulića, Ziba Lulić.

Pitali smo se u čemu je tajna tako male sredine sa toliko velikih sportskih imena?

“Do janjentine. Znaš kako kod nas uvijek pitaju jel to kod nas vas do hrane i ishrane.” kaže kroz šalu Mirza Teletović.

“Nešto ima.” mišljenja je Eno Halilhodžić.

“Pa sigurno je ta klima. Ja vjerujem da jeste.” misli Sabina Pehić.

“Kamenjar. Tu su tvrdi. To je sa kamenjara kažu tvrd narod.” smatra Ziba Lulić.

Likovni umjetnik Rešad Osmanović prisjeća se svojih đaka, kojima je prenosio znanje i danas je ponosan na sve, i otkriva ko je bio najbolji đak?

“Hasan Salihamidžić. Sve petice.”

Malo bosanskohercegovačko mjesto Jabalnica ima svega četiri hiljade stanovnika u svom užem gradskom jezgru. Na području općine ima tek 10.000 stanovnika, a u prošlosti nam je dalo velika imena bh. sporta. Da li će to i budućnosit biti tako, zavisit će i od lokalne zajednice. Jer kao što ste mogli pročitati i vidjeti u našoj priči infrastruktura definitivno postoji.