Odlazak velikog fudbalera Edsona Arantesa do Nascimento Pele ostavio je veliku prazninu u svijetu fudbala. Rijetki ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu imali su priliku biti blizu brazilskog majstora. Sinan Sinanović dugogodišnji sportski novinar našao se među tim sretnicima.

Žrijeb za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine, održao se 5. decembra u Frankfurtu Pele je bio počasni gost jer mu je uručena nagrada za fudbalera desetljeća. Pele se tada našao u društvu najboljeg sudije svih vremena Pierluigija Colline i neponovljivog vozača Formule 1 Michaela Schumachera. Tog 5. decembra Sinanović se rado prisjeća i pamti svaki detalj, jer kako ističe. Zbog Pelea, pored BiH navija i za Brazilce.

“Metar od njih stegao se ‘obruč’ koji su napravili mnogobrojni pripadnici obezbjeđenja. Niko se nije usudio kršiti pravila. Niko osim mene. Želio sam po svaku cijenu doći do Pelea. Teško je bilo uopšte se naći u frankfurtovskoj sali. Zorislav Srebrić pomogao mi je da ‘upadem’ na ceremoniju žrijeba. Naredni korak bio je kako doći do brazilskog asa. Uspio sam i ostvariti komunukaciju zahvaljujući ‘asistenciji’ Predraga Naletilića, koji se na španskom obratio Peleu. Predstavio me brazilskom majstoru. Sve u nekoliko sekundi. Osiguranje nije stiglo ni reagirati. Kada su nas htjeli udaljiti Pele je mahnuo rukom, uz njegov široki dječački osmjeh. Posebno se nasmijao kada smo jednom od pripadnika osiguranja dali fotoaparat, kako bi ovjekovječili susret s Peleom. Upalilo je. Bio je to brzinski intervju s nogu” prisjeća se bh. novinar u razgovoru za N1.

Blic intervju s nogu protekao je u zanimljivim temama.

“Pričali smo općenito o evropskom i američkom nogometu. O Salihamidžiću, koji je tada bio u Bayernu. O utakmici, odnosno turneji Santosa po bivšoj Jugoslaviji i meču sa Željom. Pele je bio u elegantnom odijelu, izuzetno raspoložen… Bio je drugačiji od ostalih, recimo od Maradone i drugih, koje sam imao prilike sretati i intervjuirati. Bilo je to iznenađenje, jer nisam očekivao da će biti tako raspoložen. S obzirom o kakvoj se zvijezdi radi. Pele se ponašao kao da se godinama poznajemo” govori oduševljeno Sinanović.

Na pitanje o kvaliteti tadašnjih aktivnih fudbalera iz zemalja nekadašnje Jugoslavije, brazilski madžioničar sa loptom, odgovorio je:

“Znam za Salihamidžića, odličan je igrač. I još neke bivše i sadašnje igrače sa tih prostora” kazao je tada Sinanoviću Pele.

Prisjetio se i meča Santos-Željezničar na Koševu.

“To je lijepa uspomena. Pamtim Musemića i Osima. Igrao sam u Cosmosu sa Topićem i Dimitrijevićem koji su sa ovih prostora. Za jugoslovesnku reprezentaciju govorilo se da su evropske ‘Karioke’, nikada nam nije bilo lako s njima” rekao je tada Pele.

Šest “Zmajeva” optimalnih proporacija, ostali su bili “zapušteni”

Nije to jedina uspomena na Brazil i Pele, Sinanović je boravio i u brazilskim gradovima kada su Zmajevi prvi put nastupili na jednom velikom takmičenju 2014. godine.

“Tokom svjetskog prvenstva naša reprezentacija je dobila poziv da posjeti Peleov muzej u Santosu. Uslov je bio da ako ne može kompletna ekipa, onda kapiten, selektor i nekoliko Zmajeva. Takav je bio protokol. Možda peti dan boravka u našoj “bazi” u Guarjui iz NSBiH su obavijestili novinare iz BiH, a koji su pratili reprezentaciju da budu tačno u 13 sati ispred stadiona na kojem su trenirali Zmajevi. Iz savez su nam dali majice reprezentavije. To nas je baš ugodno iznenadilo. Rekli su da ce doći autobus i da idemo u posjetu. Ništa nam nije bilo jasno. Godila nam je susretljivost čelnika NS BiH. Nismo navikli na takav tretman. Nakon nešto manje od dva sata vožnje autobus je stao. I novi pozitivni šok. Kad smo izasli dočekalo nas je pedesetam novinara, kamera i fotoreportera. Pratili su nas i slikali svaki pokret od parkinga do ulaska u Peleov muzej u Santosu. Novinari i čelnici Saveza nasmijani bili su okruženi medijskom pažnjom. Samo rijetki su znali o čemu se radi. Mi smo tamo ustvari ‘glumili’ reprezentaciju BiH. Tako je medijima najavljeno, zbog čega su došli u velikom broju. Kolege normalnih tjelesnih propocija Samir Šišić, Edin Borovina, Matej Damjanović, mogli su ‘proći’ kao Spahić, Džeko, Ibišević, ali je nas nekoliko ‘kvarilo’ sliku. Lokalni novinari, a i oni drugi koji su pratili reprezentaciju naše grupe, čudili su se kako smo elegantno popunjeni. Tek pet do šest novinara optimalnih proporcija, a svi ostali su ‘zapušteni’ bili” priča nam Sinan Sinanović, kojem su kasnije prišli brazilski novinari i pitali: “Gdje su Džeko, Pjanic, Spahic..?”

N1

N1

N1

N1

“Ljutito su prestali juriti oko nas, mahali kamermanima, da ne više ne slikaju, dok smo mi ponosno razgledali crnobijele fotke Pelea. Do tada smo skoro svi dali izjave, pozirali i dijelili autograme. Premda nam je godilo, bilo nam je i nelagodino zbog nekorektnosti prema brazilskim kolegama. Tek na ručku saznali smo da su igrači u dogovoru sa selektorom odbili da idu Santos u Peleov muzej. Što je bila obaveza prema domaćinu. Kako bi NSBiH spasio obraz, iskoristili su novinare koji su ‘predstavljali’ reprezentaciju. Sve dok nismo provaljeni” završava priču naš sagovornik.

Žuta Peleova desetka iz Santosa i specijalna Coca Cola sa žrijeba iz Frankfurta dragocjene su uspomene na čuvenog Pelea, koje ima u svojoj bogatoj riznici sportskih antikviteta Sinanović.