Treba li Demirović na klupu ili na "pravu poziciju"? Hoće li Barbarez probati nešto novo?

Sergej Barbarez insistira na postavci s dva napadača i u trenucima kada se ekipa sprema za oproštaj od kapitena Edina Džeke. Formacija se nije promijenila nakon Svjetskog prvenstva. Barbarez i dalje forsira sistem 4-4-2, zbog kojeg naš vezni red ne izgleda uvjerljivo već nekoliko utakmica u nizu.

Selektor rotacijama igrača u sredini pokušava napraviti promjenu, ali je, sudeći po utakmicama koje smo gledali, očito da nemamo kadar spreman da se nosi s tolikim pritiskom i brojčanom prednošću protivnika u centralnom dijelu terena. Čini se da bi vezni red, osim rotacija igrača, trebao doživjeti i sistemsku promjenu.

Ako izuzmemo utakmicu protiv Katara, reprezentacija BiH ni u jednoj od posljednjih deset utakmica nije postigla dva gola.

Ermedin Demirović: U lošoj formi ili žrtva sistema?

U Barbarezovim zamislima Demirović trkom i presingom treba biti taj dodatni vezni igrač, onaj koji pomaže dvojici u sredini da lakše funkcionišu i dišu.

Rezultat je to da je Demirović već četiri-pet utakmica među najlošije ocijenjenim igračima tima po svim fudbalskim parametrima. Veliki broj zadataka očito ostavlja trag na njegovoj igri, a naročito na napadačkom učinku. Protiv Poljske u lošem napadačkom izdanju pridružio mu se i Haris Tabaković. Napadački dvojac nije uputio nijedan ozbiljan šut prema protivničkom golu. Tabaković je vodio fizičku bitku, ponekad i pretjerano, kao kod poništenog gola iz kornera kada je bez potrebe udario potivničkog golmana.

U veznom redu, na sredini, u paru nastupaju često kritikovani i prilično nesigurni Benjamin Tahirović, Ivan Šunjić borben ali isključivo defanzivan, Bašić koji izgleda najkreativnije ali se brzo ptoroši... Čini se da im fali još jedan kolega.

Lako ukrotivi bokovi

Na Svjetskom prvenstvu rijetko smo postizali golove iz izrađenih akcija. Katar, koji se može smatrati amaterskim timom, jedini nam je pružio šansu za nešto više kreativnosti. Ozbiljne reprezentacije baš su zbog viška veznih igrača lako otupile naše najjače oružje: brze i prodorne bočne igrače.

U sistemu koji forsira Barbarez naši mladi i genijalni igrači Bajraktarević i Alajbegović počinju izgledati sve bezopasnije. Mnogo defanzivnih zadataka ostavlja trag na njihovom napadačkom učinku. Alajbegović je tako protiv Poljske imao samo jedan uspješan dribling. Razlog je jednostavan: nakon prijema lopte uvijek je bio okružen dvojicom ili trojicom protivničkih igrača.

Ako se vratimo na Mundijal, lako je shvatiti da je to problem koji se ponavlja. Prisjetimo se utakmica u kojima Dedić, Bajraktarević i Memić nisu uputili nijedan centaršut u protivnički šesnaesterac. Barbarezova postavka u nekim trenucima podsjeća na igru Grčke Otta Rehhagela.

Rumunija i novi izazovi

Rezultat u Poljskoj javnost je prihvatila kao dobar, što i jeste. U Poljskoj nisu pobjeđivale ni veće reprezentacije, ali to nije razlog da se ne prepoznaju problemi u igri koji u reprezentaciji BiH postaju hronični.

Barbarez se rijetko odlučuje za revolucionarne promjene dok je rezultat 0:0. Kada gubimo, promjene krenu, a ponekad su, čini se, i stihijske. Je li vrijeme da jednom pokušamo drugačije od početka?

Statistički parametri pokazuju da, iako nominalno imamo dva napadača, nemamo takav napadački potencijal. Rijetko stvaramo prilike i čekamo prekide. Je li vrijeme da se Demirović preseli na klupu ili da konačno zaigra na svojoj prirodnoj poziciji? Njegov konkurent za mjesto u timu postigao je mnogo više za ono malo minuta koje je dobio.

Selektor je do sada iznenađivao izborom igrača, poput Smajlovića u Varšavi. Je li vrijeme da iznenadi uvođenjem novog, modernijeg fudbalskog sistema?