General Ratko Mladić, najkrvoločniji vojni komadant na evropskom tlu još od Trećeg Reicha, umrijet će u zatvoru, piše ugledni novinar Ed Vulliamy za Guardian.
Bilo koji drugi rezultat današnje presude Haškog tribunala, smatra Vulliamy, bio bi apsurdan.
Više od 8.000 muškaraca i dječaka koji su masovno ubijani u Srebrenici tokom ljeta 1995. godine sa punim pravom su pozdravile doživotnu kaznu zatvora i presudu Ratku Mladića za genocid što je jedini standard kojim se ovakvi zločini mogu okarakterisati.
Sva podrška organizacija za ljudska prava i advokata ne mogu rastjerati mračne oblake iznad većine ljudi koji su preživjeli Mladićev uragan nasilja što je u njih urezalo sjećanja na ubijene i one koji se vode kao nestali.
Ed Vulliamy ističe da je svjedočio protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića, kao i protiv još sedam optuženika u Haškom tribunalu gdje je govorio o patnjama koje je otkrio 1992. godine u koncentracionim logorima. Vulliamy podsjeća na tri godine masovnih ubistava, etničkog čišćenja, silovanja i destrukcija koje su se dešavale na teritoriji BiH.
“Danas sam se telefon čuo sa preživjelim žrtvama. Osim ožalošćenih u Srebrenici, niko nije podijelio sreću zbog presude Mladiću.”
Vulliamy u svom tekstu dalje govori o šest općina za koje nije donesena presuda da se dogodio genocid, ali ističe da su počinjeni strašni ratni zločini pod kontrolom Ratka Mladića.
“Masovna ubistva, silovanja, mučenja su bila uključena u logorima Omarska, Trnopolje i Keraterm. U Višegradu su civili, uključujući i bebe, odvođeni od kuće, a zatim su spaljivani ili ubijani dok su dijelovi tijela bačeni u rijeku Drinu”, navodi Vulliamy u svom tekstu.
Autor dalje podsjeća na masovna istrebljenja, uništavanje gradova, vjerskih i kulturnih spomenika i svega ostalog što ne predstavlja srpsku kulturu i tradiciju, a zatim postavlja pitanje šta je onda genocid, ako nije sve nabrojano za šta se Mladić teretio u optužnici za genocid u Foči, Sanskom Mostu, Kotor Varoši, Vlasenici, Prijedoru i Ključu.
Vulliamy tekst zaključuje konstatacijom da je Haški tribunal donio djelimičnu pravdu, ali da pomirenja neće biti jer je Ratko Mladić većinom dobio što je želio.
“Bosanski Srbi su dobili jednu vrstu državnosti na teritoriji koju je skoro svaki nesrpski stanovnik napustio do 1995. godine. On je idol, njegov lik krasi kafiće i kancelarije u Bosni i Srbiji, a njegovo ime skandiraju i na fudbalskim utakmicama.”
