Azilantima sa riješenim statusom, osim osnovne socijalne pomoći Beč nudi i jedinstvenu priliku da rade i to u turizmu.
Ono što hotel „Mag das“ u glavnom gradu Austrije razlikuje od drugih su – ljudi. U njemu su zaposleni azilanti.
pročitajte još
Moni je došla iz Nigerije, Marijan iz Maroka. Svima im je zajedničko što su godinama čekali i dočekali: status azilanta i još važnije – posao. Da poželi dobrodošlicu gostima radni je zadatak recepcionara Dinisa. Na pitanje – kako je – odgovara: „Dobro“.
Tako se završila priča koja je počela bijegom iz Gvineje Bisao brodom do Italije, a zatim vozom do Austrije. Tu se i školovao dok je 10 godina čekao rješenje statusa.
„Ovdje me čini srećnim sloboda govora, što mogu da kažem šta mislim a da me neko zbog toga ne uhapsi ili prebije. Važno je i to što su ovde i najsiromašniji socijalno i zdravstveno zbrinuti“, kaže Dinis za N1.
Sličnih priča ima 30 koliko i radnika hotela u kojem je, ipak, svaka soba drugačija.
„Ovdje se govori 27 jezika, rade ljudi 16 nacionalnosti, a nudimo 68 soba u pet kategorija“, kaže menadžer hotela.
Sve ovo je ipak pionirski pokušaj uključivanja izbjeglica u društvo. Hotel je sa milion i po eura finansirala crkvena organizacija Karitas, čiji aktivisti trenutno hranom, edukacijom i smještajem brinu o 14.000 migranata u Beču.
Iz Caritasa kažu da je veliki problem družina čekanja da izbjeglice dobiju status azilanata u Austriji.
A najveći problem Austrije je što su zbog dobrih uslova migrantima lak plijen. Ovaj posljednji talas izbjeglica doveo je do preispitivanja u Beču – kakva je uloga ostalih austrijskih pokrajina u azilantskom sistemu i još važnije – šta po tom pitanju radi Evropa.
Zato su i Austriji prošle nedjelje odlučili da prekinu s obradom zahtjeva za azil. Razlog je vrlo jednostavan – samo prethodne sedmice stiglo je 2.000 zahtjeva, dok je u prva četiri mjeseca bilo 14.500. Ovaj posljednji potez austrijske vlade ujedno je i opomena ostalim državama članicama Evropske unije da ozbiljnije pristupe problemu izbjeglica.
