Učenica makedonskog porijekla Lejla G. (14), koja pohađa deveti razred škole u Švicarskoj, a kojoj je bilo zabranjeno prisustvovanje nastavi zbog toga što nosi maramu, nakon dvije sedmice pauziranja je ponovo vraćena u školske klupe.

Lejla je kazala da joj je direktor rekao da u školu ne može dolaziti s maramom na glavi, jer je to, navodno, suprotno školskim propisima. Dodala je kako je nakon toga na internetu saznala da u školama u Bernu, gdje živi s roditeljima, ne postoje pravila koje se odnose na odjeću u kojoj učenici mogu pohađati nastavu.

“Nakon što sam saznala da marama uopšte nije zabranjena u školi, naredni dan sam, naravno, s maramom, otišla u školu. Kada me direktor vidio tvrdio je da ga time želim isprovocirati. Iako sam kazala da to nije moj cilj, rekao je da idem kući i da će zvati moje roditelje. Od njega sam tražila da mi da pisani dokument u kojem će navesti da me poslao kući i da će razgovarati s mojim roditeljima. Odbio je da mi potpiše takav dokument, dok mi je nastavnik koji se nalazio u blizini rekao da moram napustiti školu ili će pozvati policiju”, rekla je ova učenica.

Nakon rasprave sa direktorom odlučila je da, ipak, ode kući jer se u jednom momentu prepala i osjetila da se nad njom vrši pritisak.

“Otišla sam kući i mami ispričala šta se sve desilo. Odlučili smo da čekamo oca da vidimo šta ćemo dalje. Navečer je direktor škole nazvao oca i rekao da ne mogu dolaziti u školu sve dok nosim maramu. Otac mi je rekao da ću naredni dan ići u školu s maramom. Sutradan sam noseći maramu kao i ranije, otišla u školu, ali je nastavnik tražio da se vratim kući, što sam i učinila”, ispričala je Lejla.

Dodala je kako je zajedno sa roditeljima zatražila pomoć i podršku Islamskog vijeća Švicarske, koje je javnost upoznalo sa ovim problemom.

“Direktor škole je nakon toga s mojim roditeljima ponovo uspostavio kontakt i rekao kako, zbog toga što još nemam 18 godina, trebam donijeti dokument u kojem će moj otac navesti da sam njegovom dozvolom stavila maramu. Moj otac to nije prihvatio i odgovorio im je da sam ja svojom voljom i željom stavila maramu, što su u školi prihvatili kao dovoljan argument. Znam svoja prava i dobila sam ovu bitku nakon koje sam se vratila u školu”, istakla je ova učenica.

Naglasila je kako je veoma zahvalna kolegama i kolegicama iz razreda koji su joj bili velika podrška, dok su joj pomagali i oko domaće zadaće u periodu dok nije bila prisutna na nastavi.

Na kraju razgovora Lejla je kazala kako u budućnosti želi biti arhitekta i doprinijeti izgradnji boljeg, sretnijeg i pravednijeg svijeta za sve ljude.