Na Lezbosu nema više mjesta za sahranjivanje izbjeglica

Dok stotine izbjeglica u gumenim čamcima na Egejskom moru rizikuju svoje živote kako bi stigli na otok Lezbos, Mustafa na kopnu čeka sa lopatom, kako bi, ukoliko dođe do brodoloma pa i smrti, mogao da ih pristojno ukopa - odnosno po muslimanskim propisima.

"Vrlo mi je teško to što radim, ali ipak to radim kako bi ljudi dobili barem sahranu po muslimanskim propisima", priča Mustafa.

Groblje izbjeglica na grčkom otoku nije označeno, a mali broj mještana na tom otoku zna da i postoji. U već postojećem groblju stanovnika Lezbosa nema mjesta za utopljene izbjeglice, pa su leševi izbjeglica sedmica ležali u hladnjačama.

Nedaleko od luke Mytilini na Lezbosu se nalazi brdo, a izbjeglice se sahranjuju na sred polja tog brda. Dešava se da Mustafa mora i rezati neka stabla kako bi bilo dovoljno prostora za grobnice.

U samo nekoliko posljednjih sedmica pokopao je 64 izbjeglice.

"Nije bilo nikoga ko bi sahranu po islamu mogao obaviti. Osjećao sam se odgovornim da nešto učinim", govori Mustafa. Najteže je što se često ne može utvrditi identitet umrlih, priča Mustafa. "Kada se to desi, na nadgrobnim pločama stavim 'Nepoznat', ali i broj kao i dob", dodaje.

Mustafino je ime poznato u internetskim forumima koje koriste izbjeglice, kao i njegov broj mobitela. Ako dođe do brodoloma, rođaci putnika ga zovu u panici i šalju fotografije ljudi za koje su zabrinuti.

Dešava se i da članovi porodice dođu po mrtve kako bi ih odveli kući, no često to nije moguće. Tada Mustafa obavlja sahrane i uglavnom sve radi sam.

"Ljudi koji umiru ovdje nisu učinili ništa pogrešno - samo su pobjegli iz rata. Kako je moguće da Evropa i dalje omogućava ove tragedije i da ljudi umiru na moru", pita se Mustafa.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.