“Od danas u cijelom Pojasu Gaze radi jedna neurohirurška jedinica. Ova jedinica opslužuje otprilike više od 2 miliona stanovnika”, riječi su profesora Davida Hasana, voditelja vaskularne neurokirurgije na Univerzitetskoj školi medicine Duke, u dramatičnom opisu svog boravka tokom neurohirurške misije u opkoljenoj enklavi.

Hasan ističe kako ova jedinica danas broji četiri aktivna člana: jednog mlađeg profesora koji je završio obuku prije četiri godine i tri specijalizanta – dvoje druge godine i jedan treće godine. Podijeljeni su u 2 tima od kojih svaki pokriva 24-satno razdoblje. Kada je tim A na pozivu, dva specijalizanta rješavaju i liječe vrlo složene traumatske povrede sami bez nadzora osoblja, “osim ako neko poput mene nije tamo na kratko vrijeme”.

Oni dežuraju svaku drugu noć već šest mjeseci, a tokom tog razdoblja nisu bili uopće plaćeni.

“Stalno su pod terorom bombardiranja i granatiranja zgrada koje okružuju bolnicu. Njihove su porodice smještene u bolnici. Nikada se nisu požalili, niti jednom dok sam bio tamo dvaput”, prenosi stručnjak.

Podijelio je i pojedinosti iz ličnog života jednog od specijalizanata, koji opisuje samo jedan mali detalj tragedije života u Pojasu Gaze.

“Jedan od specijalizanata druge godine, njegova zaručnica i cijela njezina porodica od 18 članova uništeni su u jednom od zračnih bombardiranja. Uprkos tome, nikada nije stao niti izostao na poslu. Trebali su se vjenčati dva mjeseca nakon izbijanja rata. Nikada je nije prestao oplakivati. Sve što je rekao je: moram spasiti druge”, dodaje.

Jednako tragično iskustvo prošla je i druga specijalizantica.

“Specijalizantica treće godine godina je moj pravi heroj. Ima dvoje male djece od manje od dvije godine. Žive s njom i njezinom porodicom u sobi za pozive. Kad je na pozivu ponaša se kao predavač, a kad je slobodna, vrlo je zaposlena mama”.

I nastavlja:

“Sjećam se, morao sam raditi tumor i nakon što smo otvorili ranu, onesvijestila se od teške dehidracije. Nakon oživljavanja s četiri litre tekućine, sutradan me pronašla uplakana jer je propustila priliku naučiti i vidjeti kako se radi operacija. Uprkos svim tim uslovima, oni su gladni učenja. Koliko god bili zaposleni i uprkos svakodnevnom teroru bombardiranja i granatiranja, stalno su me pitali mogu li pristupiti mojim podacima i hvatati zabilješke”.

Ovaj neurohirurg ističe kako svi oni imaju “NULTU obavezu” da nastave raditi u ovim uvjetima, ali uprkos svemu oni su gladno rada i učenja”.

“Ponizan sam zbog njih svaki dan kada mislim o njima”, dodaje.

U toku je akcija prikupljanja pomoći za ovu ustanovu. Prema riječima Hasana, već je dostupno 50.000 dolara gotovine u samo tri dana otkako je krenula akcija.

Zahvalio se profesoru Almeftyju što je donirao najveću donaciju i cijelu plaće za prvi mjesec, a članovi tima neurohirurgije u EGH-u bili su dirnuti velikodušnošću posebno od strane heroja kojeg idealiziraju. Zahvalio se i doktorima Jabbour, Bulsara, Oyesiko i Arnautović!

Osim toga, načelnik odjela za neurokirurgiju u vojnoj bolnici Zayed u Abu Dhabiju kontaktirao ga je s informacijom da će Ujedinjeni Arapski Emirati vrlo brzo pomoći u izgradnji još jedne jedinice za neurohirurgiju u terenskoj bolnici Emirati u Rafahu.

“Dakle, napredujemo korak po korak”, ističe uz poruku Bajram Mubarek Olsun.