Rat koji je Rusija povela protiv Ukrajine sad se prelio natrag preko njene granice. Čini se da Ukrajina vodi vlastitu "specijalnu vojnu operaciju".

Kad je ruski predsjednik Vladimir Putin prije 15 mjeseci pokrenuo “specijalnu vojnu operaciju” na teritoriju Ukrajine, tvrdeći da je oslobađa od nacističkog režima u Kijevu, mogli smo zamišljati razne scenarije. Znamo što je bilo s ruskim planom za zauzimanje Kijeva u nekoliko dana.

Ali scenarij koji gledamo posljednjih tjedana, u kojem ruske paravojne jedinice iz Ukrajine pokreću vlastitu specijalnu vojnu operaciju na teritoriju Rusije, teško da je ikome pao na pamet. Samoproglašeni borci za slobodu Rusije, ustrojeni u Legiju slobode Rusije (LSR) i Ruski dobrovoljački korpus (RDK), sada su ti koji najavljuju “demilitarizaciju” Belgorod, Brjansk i druge pogranične oblasti i oslobađaju njihove stanovnike od Putinovog režima.

“Nama su čak prišli ljudi iz Belgoroda sa zahtjevom da provedemo mirovnu operaciju na tom prostoru”, izjavio je 23. svibnja, nakon prvog velikog napada ruskih partizana na Belgorodsku oblast, glasnogovornik LSR-a poznat samo pod ratnim pseudonimom Cezar.

Invazija na Ukrajinu tako se Rusiji vratila kao bumerang, zajedno s retorikom kojom ju je pokušala opravdati. Bizarni preokret uhvatio je ruske snage uz granicu potpuno nespremnima i demonstrirao do koje mjere ih je katastrofalni neuspjeh u Ukrajini ostavio nesposobnima za njihovu ključnu zadaću – obranu vlastitog međunarodno priznatog teritorija, umjesto zauzimanja tuđeg.

Ovi proukrajinski borci s lakoćom su 22. svibnja probili ruske granične položaje, zauzeli nekoliko naselja i napredovali prema obližnjem gradić Grajvoronu. Do 24. svibnja su se povukli, ali 1. lipnja su krenuli u novu akciju, prisiljavajući ruske snage da granatiraju vlastiti teritorij koji su ovi zauzeli. Iako su borbe pale u drugi plan u odnosu na one u Ukrajini, a infomacije koje dolaze su proturječne, čini se da akcija traje i dalje.

Rusko ministarstvo tvrdi da je porazilo “teroriste”, ruski vojnici govore suprotno

A iako je notorno nevjerodostojno rusko ministarstvo obrane već u nekoliko navrata priopćilo da su odbaciili “teroriste” natrag preko granice s Ukrajinom i nanijeli im teške gubitke, mobilizirani ruski vojnici sa same fronte iznose mnogo porazniju verziju.

“Pod stalnim smo granatiranjem, ginu časnici, obični vojnici”, stoji u navodnoj poruci jednog od njih, koju je prenio proruski kanal “Pskovska pokrajina” na društvenoj mreži Telegram.

“Pokosili su cijele pukovnije naših ljudi”, stoji u videoporuci drugog, navodno iz 138. ruske brigade. Dodaje da su on i suborci bili “primorani na povlačenje bez dopuštenja i bez pojačanja.“

Vrhunac paradoksa zasigurno je bila scena navodnog ruskog bombardiranja vlastitog grada Šebekina termitom ili nekim sličnim zapaljivim streljivom u noći sa subote na nedjelju. Unatoč tome, militanti RDK-a zarobili su nekoliko ruskih vojnika i ponudili guverneru razmjenu, što je ovaj odbio. Dvije strane su zato razmjenjivale optužbe o tome tko je kriv za smrt civila, zasad još u jednoznamenkastog broju, poginulih u borbama.

Ruski partizani inzistiraju da gađaju samo vojne objekte, no u bilo kakvoj ofenzivnoj operaciji takva je tvrdnja prilično upitna. RDK je sam objavio snimke udara “buketom Grada”, kako su to nazvali, na Šebekino – a Grad je notorno neprecizan raketni bacač.

Desni ekstremist na čelu Ruskog dobrovoljačkog korpusa

Sliku ne popravlja ni reputacija zapovjednika RDK Denisa Kapustina, poznatog po pseudonimima Nikitin i White Rex, i barem nekih od njegovih boraca kao neonacista, što on sam gotovo i ne poriče. Kapustin je protjeran iz Njemačke, gdje je živio niz godina, zbog organiziranja borilačkih (MMA) klubova za europske desne ekstremiste. Ruskom se u međuvremenu, prema izvještajima s terena, pridružio i manji Poljski dobrovoljački korpus. Legija, koja je mnogo veća formacija od RDK, na glasu je i kao ideološki umjerenija.

RDK je, podsjetimo, još 2. ožujku izveo prepad na nekoliko sela u Brjanskoj oblasti, no taj je bio gotov već istog dana i evidentno nije imao za cilj zauzimanje teritorija, već testiranje ruske obrane i unošenje nemira u njene redove. Ukrajinski dužnosnici su tada tvrdili da se radi o “klasičnoj namjernoj provokaciji” Rusije.

Nove (para)vojne akcije na ruskom tlu sada dolaze kao korisna diverzija i fiksiranje ruskih snaga dok ukrajinske regularne snagekonačno pokreću svoju dugo najavljivanu protuofenzivu. One su, u isto vrijeme, kulminacija kampanje sabotaža i gerilskih napada diljem Rusije, od kojih se Ukrajinci također redovito ograđuju.

Ipak, malo koga je iznenadila nedavna potvrda koju je CNN dobio od američkih obavještajnih dužnosnika – da Ukrajina ima mrežu sabotera unutar Rusije te da ih snabdijevaju dronovima za udare na različite mete. Napadi dronovima na sam Kremlj 3. svibnja na sam Kremlj i 30. svibnja na elitno moskovsku predgrađe Rubljovku, u kojoj Putin i bivši predsjednik Dmitrij Medvedev imaju rezidencije, posebno je odjeknuo.

Jedan takav napad dronom zabilježen je i u ponedjeljak ujutro, na energetsko postrojenje u Belgorodskoj oblasti. Guverner te oblasti Vjačeslav Gladkov u međuvremenu je naredio i evakuaciju tisuća stanovnika svoje oblasti iz novonastale ratne zone. Rusi s tog područja, kojima je rat došao na vrata, u panici i sami masovno bježe na istok.

Mnogo toga ostalo je prekriveno maglom (hibridnog) rata pa tako i razmjeri teritorija koji su ruski partizani u najnovijoj akciji uspjeli zauzeti, uz nepotvrđene karte napredovanja koje kruže društvenim mrežama.

Krajnji cilj ofenzive: “Osloboditi Rusiju od putinizma”

Zamjenica ukrajinskog ministra obrane Hana Maljar nazvala je ove borce “ruskim patriotima” koji sudjeluju u “unutarnjoj ruskoj krizi”. Ali ukrajinsko ograđivanje od kontroverznih ruskih partizana nije previše uvjerljivo u svjetlu činjenice da se LSR smatra dijelom Međunarodne legije teritorijalne obrane Ukrajine.

To je potvrdio i Ilija Ponomarev, bivši zastupnik u ruskoj Dumi koji je prebjegao u Ukrajinu i od početka invazije nastupa kao politički predstavnik LSR-a, ali i navodnog pokreta otpora unutar same Rusije. O tom se fantomskom pokretu, za koji tvrdi da stoji iza niza gerilskih napada, ne zna se mnogo više od imena – “Nacionalna republikanska armija“ (NRA).

“Postoji određeni komad slobodne i oslobođene Rusije na kojem vidimo bijelo-plavu zastavu”, ustvrdio je zadovoljno Ponomarev u intervjuu za Deutsche Welle od srijede, pojašnjavajući da se “vode vrlo intenzivne borbe” te da “naše snage provode opsadu Šebekina”, kao i da su “preuzele kontrolu nad desetak malih sela duž ukrajinsko-ruske granice”.

On, doduše, ima neobično opravdanje za koje i sam kaže da je identično onom koje je Rusija koristila kad je poslala vojnike na Krim i u Donbas 2014. – da su ti vojnici “na dopustu”. Ukrajinska vojska, kaže Ponomarev, ne opskrbljuje i ne nadzire operaciju. Za američke Humveeje i MRAP-ove ima još nategnutije opravdanje – da su došli do tih vozila boreći se u Ukrajini tako što su ih zarobili natrag od ruske vojske koja ih je prethodno zarobila od ukrajinske.

Po njegovim riječima, u akciji sudjeluju četiri bataljuna LSR-a i jedan bataljun RDK-a, a cilj je “osloboditi Šebekino” koje bi postalo uporište “za izgradnju novih vlasti oslobođenog teritorija”. A kako je prošli tjedan za Newsweek naveo, krajnji cilj je naprosto “osloboditi Rusiju od putinizma”.

I Zelenski predlagao zauzimanje ruskih gradova uz granicu?

I njegov kolega iz političkog krila LSR-a Aleksej Baranovski kazao je za isti medij da je “minimalni plan stvoriti demilitariziranu zonu na granicama s Ukrajinom”, ali da je “glavni plan, naravno, brz marš na Moskvu”.

Proklamirani planovi o slobodnoj ili demilitariziranoj zoni unutar Rusije posebno su zanimljivi u kontekstu nedavnog otkrića Washington Posta. Naime, prema američkim obavještajnim dokumentima do kojih je WP došao, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u siječnju je predložio da se “zauzme neodređene ruske pogranične gradove”.

Američki obavještajci pomalo neodređeno navode kako bi cilj takve operacije bio “dati Kijevu utjecaj u pregovorima s Moskvom”, iz čega se da iščitati da bi se radilo o svojevrsnoj razmjeni teritorija. Primjerice, Šebekino za Bahmut.

Očito ukrajinsko korištenje ruskih dobrovoljaca za ofenzivu na teritorij Ruske Federacije povuklo je za sobom još jedno sporno pitanje – jesu li ti dobrovoljci opremljeni zapadnim naoružanjem koje je Ukrajina dobila od članica NATO-a za obranu od agresije?

General Mark Milley, načelnik združenog stožera američkih oružanih snaga, upozorio je Kijev krajem svibnja da su “tražili od Ukrajinaca da ne koriste opremu dopremljenu iz SAD-a za izravne napade u Rusiji”.

On tada nije htio potvrditi ili opovrgnuti da se na snimkama napada mogu vidjeti laka američka vojna vozila Humvee i MRAP. Ali kako je New York Times tada utvrdio, tri takva vozila korištena u akciji, a ruske snage očito su zarobile bar dva od tri.

“Ne želimo to poticati niti omogućiti, svakako ne želimo da se bilo kakva oprema američke proizvodnje koristi za napad na rusko tlo”, bio je jasan i glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby u izjavi za CNN. Dodao je kako je Washington “dobio obećanja od Ukrajinaca da će poštovati te želje.”

Belgija je otišla još dalje i najavila da će njihovi ministri prvom prilikom’ zahtijevati objašnjenja od Ukrajine zbog izvještaja da ruski dobrovoljci koriste belgijske puške FN SCAR u akcijama u Rusiji.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg imao je u svojoj reakciji upadljivi drukčiji ton, ponavljajući da je “ruski agresorski rat protiv Ukrajine očito kršenje međunarodnog prava, dok je pravo na samoobranu sadržano u Povelji UN-a”. Britanski ministar vanjskih poslova James Cleverly otišao je još dalje i ustvrdio da Ukrajina ima “legitimno pravo (braniti se) unutar svojih granica, ali također ima pravo projicirati silu izvan svojih granica kako bi potkopala sposobnost Rusije da projicira silu u Ukrajinu”.

Ta projekcija sile van svojih granica, međutim, nije bez rizika ni bez nedužnih žrtava. Stanovnica Šebekina s kojom je razgovarao New York Times kaže da je to sada samo “samo prazan, razrušen grad u dimu”. Takvi su i nebrojeni ukrajinski gradovi, naravno, ali pitanje je može li se jedno iako opravdati drugim.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad