Čini se da svakim danom ruski predsjednik Vladimir Putin postaje sve vještiji u kreiranju novih žrtava, ali i novih neprijatelja. Učvrstio je, a i proširio, redove svojih protivnika, a ojačao je i odlučnost onih koje želi pokoriti. I kod kuće i u inozemstvu, čini se da Putinovom apetitu za kaos nema kraja, dok traži pobjedu koja je svakim danom sve dalje i dalje.

Raketa koja je pala u Poljsku – članicu NATO-a – u utorak možda je i bila ukrajinska protuzračna raketa koja je presretala ruski projektil u blizini jednog od najvećih gradova u Ukrajini, Lviva, kako zasad kažu čelnici Poljske i NATO saveza. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pak inzistira da raketa nije ukrajinska, piše za CNN David A. Andelman.

Međutim, neposredni uzrok cijele situacije bila je činjenica da je Putin odlučio potpuno nehumano bombardirati čitavu Ukrajinu. Sve je to dio njegovog pogrešnog – i vjerojatno besmislenog – pokušaja da cijelu naciju grubom silom natjera da se pokori: lavina raketa kojima je cilj izazvati nestanak struje, vode i uništiti ključnu civilnu infrastrukturu dok je zima pred vratima.

Kakve god bile točne okolnosti pada rakete u Poljsku, jedna stvar je jasna. “Rusija snosi krajnju odgovornost jer nastavlja sa svojim ilegalnim ratom protiv Ukrajine,” rekao je u srijedu glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg.

Napadi su počeli kada je počeo i rat, a porasli su u svom obujmu i nasilju otkako su ukrajinske snage prošli mjesec napale most, do kojeg je Putinu jako stalo, između Rusije i poluotoka Krima koji su Rusi anektirali 2014.

Ruska osveta dodatno se pojačava kako Ukrajinci nastavljaju napredovati i odbacivati ruske snage, oslobađajući teritorij okupiran na početku rata.

Sada se i Poljska suočava s posljedicama tih napada, a ona nije jedina pogranična zemlja u takvoj situaciji. Ruske rakete također su izazvale nestanak struje u Moldaviji, koja nije članica NATO-a pa su time incidenti tamo dobili mnogo manje pažnje nego ovaj u Poljskoj.

No, osim posljednjih raketnih napada postoji čitav popis dodatnih grozota koje je Putin pokrenuo, a koje njegovu zemlju sve više izoliraju od skupine civiliziranih država kojoj se nekoć očajnički želio pridružiti.

Njegove snage su minirale ogromne dijelove teritorija u regiji Herson iz koje su se nedavno povukle, a ruska vojska za sobom je ostavila dokaze neopisivih zločina i mučenja.

Istovremeno, sve veći broj ruskih vojnika odbija se boriti iz pobune protiv onoga što se od njih traži. Motivacija u ruskoj vojsci u slobodnom je padu, a britansko ministarstvo obrane vjeruje da su ruske trupe spremne pucati u vlastite vojnike koji se povlače ili dezertiraju.

Hotline i kanal na mreži Telegram koji je pokrenut u sklopu projekta ukrajinske obavještajne službe nazvanog “I want to live” (želim živjeti) osmišljeni su da pomognu ruskim vojnicima koji žele pobjeći iz vojske. Navodno je u prvih dva mjeseca rada na liniji zabilježeno oko 3.500 poziva.

Putin je također pokušao, iako neuspješno, uspostaviti mreže crnog tržišta u inozemstvu da bi dobio ono što mu je potrebno da hrani svoj ratni stroj – slično je učinio i Kim Jong Un u Sjevernoj Koreji. SAD je već otkrio i sankcionirao široke mreže takvih sivih kompanija i pojedinaca u centrima od Tajvana do Armenije, Švicarske, Njemačke, Španjolske, Francuske i Luksemburga preko kojih se dobavljala visoka tehnologija potrebna ruskom posrnulom vojno-industrijskom kompleksu.

Iz perspektive diplomacije, Putin je sve više izoliran na globalnoj sceni. On je bio jedini čelnik koji se nije pojavio na nedavnom sastanku zemalja G20. Iako je Putin nekoć žarko želio povratak u klub G7 (poznat kao G8 dok Rusija nije izbačena nakon okupacije Krima), čini se da pridruživanje Rusije sada djeluje kao čisti san.

Možda najbitnije, mnogi od najboljih i najbistrijih umova u gotovo svakom polju dosad su već pobjegli iz Rusije. To uključuje pisce, umjetnike i novinare, ali i neke od najkreativnijih znanstvenika i inženjera.

Jedan od vodećih ruskih novinara, Mikhail Zigar, koji je u ožujku pobjega u Berlin, prošli mjesec je Andelmanu rekao da, iako se nada da to neće biti istina, spreman je prihvatiti stvarnost – kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, možda se nikada neće moći vratiti u svoju domovinu, za koju je još uvijek duboko vezan.

U pozadini svega odvija se pokušaj Zapada da nađe druge izvore plina i nafte i tako Rusiji oduzme resurse za vođenje rata. “Shvatili smo i naučili lekciju da je to bila nezdrava i neodrživa ovisnost, i sada želimo pouzdane spone s kojima možemo graditi budućnost,” rekla je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen na sastanku G20 u utorak.

Putinova želja da bi ovaj sukob, kao i ogroman teret koji on predstavlja zemljama Zapada, izazvao raskol između zapadnih saveznika ne ostvaruje se. U ponedjeljak su počele kružiti glasine da se ponovno pokreće dugo odgađani zajednički projekt Njemačke i Francuske za izgradnju borbenih zrakoplova nove generacije u srcu najvećeg europskog programa naoružanja, Future Combat Air System.

Čini se da Putin još uvijek nije naučio da osveta nije prikladna ni na ratištu, a ni izvan njega, i da će najvjerojatnije dodatno izolirati i oslabiti Rusiju, možda i nepovratno.

Ipak, on još uvijek nastavlja tvrditi, kao što je tvrdio i u govoru u Kremlju u utorak, da “pokušaji određenih zemalja da preoblikuju svjetsku povijest postaju sve agresivniji, a očito im je krajnji cilj podijeliti naše društvo, oduzeti nam smjernice i oslabiti Rusiju.”

Ironično, zemlja koja agresivno želi preoblikovati svjetsku povijest upravo je – Rusija.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad