Institut McCain je nestranačka organizacija koju je osnovao američki senator John McCain. Sa sjedištem u Washingtonu D.C., povezana je sa Arizona State Universityem, programi Instituta McCain posvećeni su osnaživanju mladih liderki i lidera u promicanju demokratije i ljudskih prava, borbi protiv trgovine ljudima i sprečavanju nasilja.
Novinarka N1, Lejla Nuhanović, dio je McCain Global Leaders programa koji traje 10 mjeseci i kombinuje virtualna predavanja s tri susreta u zemljama koje su bile važne za John McCaina. Ovog septembra je okončana i posjeta Poljskoj, a učesnici programa su proveli dan u muzeju podignutom na mjestu zloglasnog nacističkog logora Auschwitz-Birkenau. Program je podijeljen u četiri grupe prema geografskim regijama: Evropa, Azija, Afrika i MENA, i Zapadna hemisfera. Prvi susret se održao u Washington, D.C. u junu, dok se Changemaker turneje organizuju još u Južnoj Africi, Gvatemali i Tajvanu. Program završava Legacy Experience susretom u Vijetnamu u novembru.
“Tišina Auschwitza je preglasna, a podsjeća nas upravo na to zašto se moramo i dalje boriti za demokratiju.” – ovo je osvrt Nuhanović na posjetu Auschwitzu, a koji je objavljen na blogu McCain Instituta.
“Više nije ostao niko ko bi mogao da se usprotivi”
Zamislite sljedeću situaciju. Nakon neznanog broja dana napuštate stočni vagon, čvrsto stišćući svojih 25 kilograma stvari koliko vam je bilo dozvoljeno ponijeti. Poznat zvuk dopire do vaših ušiju. Potrebno vam je nekoliko trenutaka, ali shvatite da je to Beethovenova peta koju svira pravi orkestar u vašoj blizini. Melodiju koju je vaš otac puštao da svira na gramofonu nakon što se vratio kući s posla u maloj prodavnici odjeće koju je posjedovao u centru Varšave. Smatrao je to umirujućim i opuštajućim.
To sada daleko, ali ugodno sjećanje prekida vojnik koji vam daje znak da skrenete na lijevu stranu. U tom trenutku shvatate koliko smrdite na urin, znoj i bolest. Nečim ste se zarazili na tom stočnom vagonu zbog čega ste bili vidno slabiji.
Žudite za toplom vodom kako bi saprali svu prljavštinu. Vojni oficiri vam kažu da ćete upravo to uskoro dobiti i naređuju vam da se skinete u podzemnoj dvorani. Niste zamišljali da ćete se tuširati zajedno sa tolikim brojem ljudi, ali silno želite da voda dotakne vašu kožu i očisti vas od svega što ju je dotaklo u posljednjih nekoliko dana.
Dok čekate da vas voda dotakne, pogledate iznad i vidite četvrtastu rupu pored glave tuša. Ne razmišljate mnogo o tome, ali otvor rupe se otvara i plavo kamenje nalik kristalima biva prosuto u halu. Neka vrsta gasa počinje da zlazi iz kamenja. Odjednom vam se jako vrti u glavi. Danima niste jeli, ali vam je i dalje muka i želite da povratite.
Tada počinjete da shvatate da je sve teže disati. Posljednjim naporima hvatate dah, ali jednostavno ne možete da ga unesete u pluća koliko god se trudili. Nikada nećete shvatiti koliko ste sretni što stojite tik uz kristale jer vam je potrebno samo tri minute da umrete, dok ljudima u najudaljenijim dijelovima komore treba i do 20 minuta. Neki, shvaćajući svoju sudbinu, lupaju na vrata, mole da ih puste, nudeći sve svoje ovozemaljske stvari samo za jedan dašak svježeg zraka.
To je scena koja mi je prolazilo kroz glavu dok sam slušala našeg vodiča u muzeju posvećenom holokaustu Auschwitz-Birkenau u Poljskoj u sklopu Changemaker turneje. Odlučila sam da posvetim ovaj blog upravo toj sceni jer je to bilo mučno, poučno, ali i neobično inspirativno iskustvo. Takođe djeluje kao da savršeno odgovara ovogodišnjoj temi „Odbrana demokratije“. Vjerujem da nam je iskustvo u Auschwitzu pokazalo šta se tačno događa u slučaju kada ne uspijemo odbraniti demokratiju.
Dok još skupljam utiske sa posjete Poljskoj i briljantno izvedenom programu od strane osoblja Instituta McCain, ne mogu a da ne pomislim na borbu naših sugrađana Ukrajinaca, od kojih su nam se neki pridružili na posjeti, koji su u ovom momentu podvrgnuti sličnim tehnikama dehumanizacije i konstanstnih pokušaja da im se sistemski oduzme identitet. Sve me to podsjeća na poznatu poemu Martina Niemöllera koja služi kao svojevrsni poziv na djelovanje:
Prvo su došli po komuniste,
a ja se nisam protivio
jer nisam bio komunista.
Onda su došli po socijaliste
a ja se nisam protivio
jer nisam bio socijalista.
Onda su došli po sindikalce,
a ja se nisam protivio
jer nisam bio sindikalac.
Onda su došli po Jevreje
a ja se nisam protivio
jer nisam bio Jevrej.
Onda su došli po mene,
i više nije ostao niko ko bi mogao da se usprotivi.
Vjerujem da je danas ta odgovornost da se bunimo i branimo demokratske vrijednosti od prve momenta kada vidimo da su ugroženi puno veća nego prethodnih decenija, dok naša braća i sestre u Ukrajini trpe zlostavljanje Putinove Rusije.
Svaki pojedinac snosi odgovornost da se pasivnost koja je omogućila holokaust nikada ne vrati. U ovom nastojanju, možemo crpiti inspiraciju iz nepokolebljive posvećenosti lidera poput senatora Johna McCaina. Neumorno se borio protiv autokrata i zločinačkih režima, ne samo zbog vlastite nacije, već i zbog samih principa demokratije i ljudskih prava.
Naslijeđe senatora McCaina služi kao svjetionik, podsjećajući nas na važnost suprotstavljanja ugnjetavanju i tiraniji u svim njihovim užasavajućim oblicima gdje god i kad god se oni pojave. Kao što je pokazao izuzetnu hrabrost u svojim bitkama, i mi moramo skupiti istu odlučnost da zaštitimo vrijednosti demokratije i slobode za sve.
Priču na blogu Instituta McCain pročitajte ovdje:
Lejla Nuhanović je novinarka, prevoditeljica i video montažerka koja je posljednju deceniju usavršavala svoje vještine u Federalnoj novinskoj agenciji Bosne i Hercegovine. Njena profesionalna interesovanja usmjerena su na umjetnost pripovjedanja, sa posebnim naglaskom na globalne političke i ekonomske izazove. Ona je tokom svoje karijere pokazala snažnu posvećenost idejama individualizma i ličnih sloboda.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!