Zanimljivosti
Cijenjena delicija: Dobar razlog zašto su Italijani počeli držati sir ispod zemlje

U Italiji sir ne sazrijeva samo u podrumima i hladnim prostorijama. U dijelovima Emilije-Romagne i Marchea još se njeguje srednjovjekovna tradicija spuštanja kolutova sira u jame ukopane u pješčenjak. Ondje, bez dodira s vanjskim zrakom, provode gotovo tri mjeseca i razvijaju intenzivan miris, mrvičastu teksturu i okus koji je teško zamijeniti s bilo kojim drugim sirom.
Riječ je o siru Formaggio di Fossa di Sogliano, čiji naziv u doslovnom prijevodu znači sir iz jame. Od 2009. godine nosi oznaku zaštićene oznake izvornosti DOP, a proizvodi se na području Emilije-Romagne i Marchea.
Pecorino za ljubitelje izraženih okusa
Formaggio di Fossa di Sogliano zajednički je naziv za sireve koji dozrijevaju u podzemnim jamama. Mogu se proizvoditi od kravljeg, ovčjeg ili mješavine tih dviju vrsta mlijeka. Inačica napravljena od ovčjeg mlijeka naziva se Pecorino di Fossa, kravlja Vaccino, a ona od miješanog mlijeka Misto. Upravo Pecorino di Fossa obično ima najizraženiji, aromatičan i blago pikantan okus.
Kako sir završava pod zemljom?
Prije spuštanja u jamu sir najprije sazrijeva od 60 do 240 dana. Kolutovi se zatim stavljaju u vreće od prirodnog pamuka, a podzemne jame pripremaju se prema postupku koji se stoljećima gotovo nije mijenjao.
Unutrašnjost jame najprije se pročišćava vatrom i dimom spaljene slame. Na dno se postavljaju drvene daske, a zidovi oblažu slamom koju pridržava konstrukcija od trske. Vreće sa sirom slažu se jedna na drugu sve dok se jama ne ispuni, nakon čega se otvor zatvara drvenim poklopcem i brtvi glinom ili mortom.
100 dana zrenja
Sir pod zemljom ostaje od 80 do 100 dana. Tradicionalno se u jame spušta u kolovozu, a vadi u studenome, često oko blagdana svete Katarine 25. studenoga.
Tijekom zrenja u gotovo anaerobnim uvjetima kolutovi zbog pritiska gube pravilan oblik, kora gotovo nestaje, a unutrašnjost postaje polutvrda i lako lomljiva. Istodobno se razvijaju snažni mirisi i okusi po kojima je ovaj sir poznat.
Tradicija rođena iz potrebe
Običaj čuvanja sira u podzemnim jamama potječe iz srednjeg vijeka. Prema predaji, stanovnici su u njima skrivali hranu od vojnika i pljačkaša. Kada su poslije otvorili skrovišta, otkrili su da se sir nije pokvario, nego je dobio posve nove osobine. Prvi pisani tragovi o organiziranom spuštanju sira u jame potječu još iz 14. stoljeća.
Kakav je okus sira iz jame?
Formaggio di Fossa prepoznatljiv je po nepravilnom obliku i vrlo tankoj kori, koje ponekad gotovo i nema. Boja mu varira od boje bjelokosti do slamnatožute, a tekstura je zbijena, polutvrda i mrvičasta.
Miris je izrazito snažan i postojan, s notama zemlje, plijesni, sumpora i tartufa. Ovčja inačica aromatična je, intenzivna i blago pikantna, ali dobro napravljen Pecorino di Fossa pritom može ostati zaobljen, dugotrajan i gotovo maslačan na nepcu.
Prije posluživanja dobro ga je izvaditi iz hladnjaka i ostaviti neko vrijeme na sobnoj temperaturi kako bi se arome potpuno otvorile. Može se jesti samostalno, uz kruh, med ili voćne džemove, naribati preko tjestenine ili dodavati nadjevima i jelima tipičnima za kuhinju Emilije-Romagne.
Formaggio di Fossa možda nije sir za one koji vole sasvim blage okuse, ali njegova priča, miris i neobičan način sazrijevanja čine ga jednim od najzanimljivijih talijanskih specijaliteta.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare