Ministarstvo odbrane Danske saopćilo je da će pokrenuti reviziju nakon što su se pojavili dokazi koji pokazuju da su njene zračne snage učestvovale u zračnim napadima na Libiju u kojima je ubijeno 14 civila 2011. godine, što je prvi put da je bilo koja od 10 zemalja uključenih u NATO bombardiranje priznala moguću vezu s civilnim žrtvama.
Dokumenti objavljeni u skladu sa pravilima o slobodi informisanja pokazuju da su danske zračne snage još 2012. privatno zaključile da su dva napada F-16 povezana s izvještajima o civilnim žrtvama koje su sastavili UN, mediji i grupe za ljudska prava.
Međutim, ovo priznanje tada nije javno objavljeno, što je praktično spriječilo rodbinu ubijenih Libijaca da traži odštetu, jer nisu znali koja bi država mogla biti odgovorna za bombardovanje.
Napadi NATO-a koji uključuju danske borbene avione u kojima su ubijeni civili uključuju:
– Vazdušni napad na Surman, skoro 40 milja zapadno od Tripolija, 20. juna 2011. ubijeno je 12 civila, uključujući petoro djece i šest članova jedne porodice. Preživjeli član porodice rekao je da je meta bila isključivo stambena zgrada, u vlasništvu penzionisanog člana libijske vlade, ali je NATO tada rekao da je to bila “legitimna vojna meta”, uprkos izvještajima o smrtnim slučajevima neboraca.
– Bombardovanje stambenog bloka u Sirtu, u centralnoj Libiji, 16. septembra 2011. u kojem je poginulo dvoje, muškarac i žena koja je bila u petom mjesecu trudnoće. Iako je bilo nepotvrđenih izvještaja o snajperistima na krovu, nakon toga su se postavljala pitanja da li bi napad bio proporcionalan s obzirom da su civili ubijeni.
Dansko ministarstvo odbrane je u saopćenju navelo da je, iako su se događaji odigrali prije mnogo godina, počelo reviziju.
“Ministar odbrane je zatražio od Komande odbrane da ocijeni da li predmetni dokumenti ukazuju na to da su postojale posljedice takvih razmjera da je u to vrijeme trebalo voditi istragu u okviru koalicije ili NATO-a”, dodaje se.
U jednom novoobjavljenom dokumentu, napisanom na engleskom jeziku i koji je u maju 2012. godine danska vojna komanda poslala predstavnicima NATO-a te zemlje, kaže se da je “danski avion učestvovao u brojnim konkretnim napadima” koje su istražitelji međunarodne komisije UN-a naveli kao uzrok civilnih žrtava.
“Civilne žrtve tokom izvođenja ovih napada ne mogu se isključiti“, zaključuje danska interna revizija, ranije označena kao tajna.
Priznanje Danske o mogućoj umješanosti u zračnim napadima uslijedilo je nakon zajedničke istrage između Altingeta, danske novinske stranice, organizacije za zaštitu civilnih šteta Airwars i Guardiana.
Marc Garlasco, savjetnik međunarodne istražne komisije za Libiju osnovane u UN-u, koja je istraživala kršenja ljudskih prava svih strana u sukobu, rekao je da smatra da su otkrića u dokumentima “prilično mučna” jer je NATO odbio odgovarati na pitanja o civilima žrtava u to vrijeme.
“Veoma je razočaravajuće što nije bilo dovoljno transparentnosti da su ovo objavili u vrijeme kada je to moglo biti korisno. Korisno ne samo za naučene lekcije kako bi se životi mogli spasiti u budućnosti, već i korisno za žrtve ovih napada – da mogu razumjeti zašto su članovi njihovih porodica ubijeni i potencijalno mogu dobiti neku vrstu kompenzacije za njihov gubitak”, rekao je on.
Pitanje preciznosti zračnog bombardovanja
Zračno bombardiranje je u središtu modernog ratovanja, koje je Zapad više puta koristio protiv ISIL-a u Siriji i Iraku, Rusija u Siriji i Ukrajini i najintenzivnije sada koristi Izrael u Gazi. Međutim, vojske, uključujući i one na zapadu, često nisu bile voljne da priznaju kada su civili ubijeni i ranjeni.
Guardian navodi primjer Velike Britanije, koja je tvrdila da je samo jedan civil ubijen tokom devetogodišnje kampanje bombardovanja ciljeva ISIL-a u Iraku i Siriji u kojoj je lansirano 4.324 projektila, što je skoro savršen rekord koji su stručnjaci doveli u pitanje.
Odgovarajući na saopćenje danskog ministarstva, zvaničnik NATO-a rekao je da je libijska kampanja vođena s “preciznošću bez presedana” i da je “poduzeta izuzetna pažnja da se rizici za civile svedu na najmanju moguću mjeru“.
Iako je zvaničnik priznao da rizici “nikada ne mogu biti ravni nuli”, oni su insistirali da su sve lokacije bombardovane tokom operacije bile “legitimni vojni ciljevi“. NATO nije imao dokaze iz prve ruke o civilnim žrtvama, jer vojnicima alijanse nije bilo dozvoljeno da pregledaju mjesta žrtava.
“Nije bilo poziva libijskih vlasti da NATO pošalje svoje osoblje u zemlju da pregleda napade“, rekao je zvaničnik NATO-a.
Deset zemalja, uključujući šest iz Evrope, učestvovalo je u misijama bombardovanja u okviru NATO-ove operacije Unified Protector, kodnog naziva za zapadnu intervenciju u Libiji, koja je trajala šest meseci od 31. marta 2011.
To je pomoglo da se dovede do svrgavanja diktatora pukovnika Moamera Gadafija, ali je ujedno i dovelo do dugog perioda nestabilnosti u sjevernoafričkoj zemlji, koja ostaje podijeljena između istoka i zapada nakon perioda građanskog rata.
Pored Danske, zemlje uključene u bombardovanje ciljeva u Libiji su SAD, Velika Britanija, Francuska, Belgija, Kanada, Italija, Norveška, koje su sve članice NATO-a, plus Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati. Danac Anders Fogh Rasmussen je u to vrijeme bio na čelu NATO-a.
Drugi zračni napadi NATO-a, koji nisu uključivali Dansku, povezani su sa smrtnim slučajevima civila, uključujući bombaški napad u Majeru 8. augusta 2011., gdje je istraga UN-a zaključila da je u prvom bombardovanju ubijeno 16 civila – a zatim, nakon što su stigli spasioci, uslijedio je napad koji je uslijedio ubio još 18.
Porodice žrtava nemoguće tražiti odštetu
Do sada nijedna zemlja nije prihvatila vezu između svojih zračnih snaga i određenog bombardovanja, štiteći svoje aktivnosti pod okriljem NATO-a. Kao rezultat toga, članovima porodica žrtava nije bilo moguće da traže obeštećenje na sudovima te zemlje.
Jedan čovjek, Khaled al-Hamedi, čija su žena i dvoje djece ubijeni u napadu na Surman, pokušao je podnijeti tužbu protiv NATO-a, ali nije uspio kada je belgijski žalbeni sud 2017. zaključio da vojna alijansa ima imunitet od krivičnog gonjenja.
Napad je bio usmjeren na veliko porodično imanje koje pripada Hamedijevom ocu, visokorangiranoj ličnosti u Gadafijevom režimu s vezama s porodicom libijskog vođe. Mlađi Hamedi je lokaciju opisao kao stambenu, dok je NATO rekao da je to čvorište za komandu i kontrolu.
Pošto su mu pokazani dokumenti, rekao je da će razgovarati sa svojim advokatom o podizanju tužbe protiv danske vojske. “Želim da nam prvo izjasne o svojoj grešci”, rekao je on, te je naveo da, pored odštete, traži da se Danska, ili ko god da je odgovoran, “izvini”.
Danska je, kao i druge zapadne zemlje, imala politiku prema kojoj je vojni oficir, poznat kao “vlasnik crvenog kartona”, mogao odbiti da zračnim snagama te zemlje leti u misiju ako, kako je navedeno u jednom od danskih dokumenata, “postoji sumnja da bi to izazvalo civilne žrtve”. Piloti su trebali prekinuti misije ako su sumnjali da će napadi uzrokovati civilne žrtve.
Tessa Gregory, partner u britanskoj javnoj advokatskoj firmi Leigh Day, rekla je da ako vojska nije spremna da ispita izvještaje o civilnim žrtvama i prizna greške, riskira da ostavi utisak da su iznad zakona.
“U vojnim operacijama u kojima se navodi da je došlo do civilnih žrtava, imperativ je da se ti navodi propisno istraže i da se žrtvama pruži dovoljno informacija da traže obeštećenje u skladu sa međunarodnim i domaćim pravnim mehanizmima. Bez transparentnosti će vjerovatno procvjetati kultura nekažnjivosti”, rekla je ona.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!