David Hearst, suosnivač i glavni urednik portala Middle East Eye i bivši glavni novinar Guardiana u inostranstvu, u svom autorskom tekstu upoređuje ono što se trenutno dešava u sjevernoj Gazi sa genocidom u Srebrenici. Ističe mnoge sličnosti, ali i jednu razliku - Hearst ne vjeruje da će počinioci zločina koji se trenutno odvijaju ikada biti izvedeni pred lice pravde.
Dana 19. novembra 1995. godine podignuta je optužnica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, piše Hearst za Middle East Eye.
U njoj se navodi da je, u pratnji njegovih vojnih pomoćnika i televizijske ekipe, između 12. jula 1995. i 13. jula 1995. Mladić stigao u Potočare, gdje su hiljade muškaraca, žena i djece potražile utočište u i oko vojnog kompleksa UN-a.
Snimljen je kako Bošnjacima govori da će biti sigurno prevezeni iz Srebrenice.
Mladić je ušao u autobus sa prestravljenim izbeglicama i obratio im se:
“Ja sam general Mladić. Među vama ima vojno sposobnih. Svi ste bezbijedni. I sve vas prebacujemo za Kladanj. Želimo vam srećan put, i doviđenja. Nemojte vi vojno sposobni ponovo na front. Nema više oproštaja”.
U Potočarima su muškarci i dječaci odvojeni od žena, odvezeni u Bratunac i ubijeni.
Oni koji su se sklonili u bazu UN-a pogubljeni su po kratkom postupku, a njihova tijela su ostavljena u poljima i zgradama kompleksa.
“Skoro tri decenije kasnije, isto – ako ne i gore – svakodnevno se dešava u izbjegličkom kampu Jabalia u sjevernoj Gazi. Ubistva su organizovana. Muškarci se odvajaju od žena i bivaju odvedeni u nepoznatu sudbinu, a neki više nikada neće biti viđeni. Ulice Jabalije su zatrpana tijelima”, piše Hearst.
On navodi da su je mnoštvo dokaza za pogubljenja po kratkom postupku na tim ulicama, te da je, u odnosu na genocid u Srebrenici, ono što se dešava tamo mnogo bolje dokumentovano u video snimcima.
Ističe jedan snimak gdje se vidi kako izraelski vojnik dijeli slatkiše djeci koja čekaju prijevoz.
“Ono što se danas dešava u sjevernoj Gazi kvalitativno je drugačije od bilo kojeg užasa koji je došao u Gazi u posljednjih godinu dana. Ono što se dešava pred našim očima gore je od Nakbe (Katastrofe) 1948. godine kada je 700.000 Palestinaca postalo izbjeglicama, jer ono što se dogodilo u Deir Yassinu ili Tanturi događa se svake noći u sjevernoj Gazi”, piše Hearst.
“Tehnologija ubijanja se promijenila. Namjera da se nijedan preživjeli ne ostavi iza sebe nije. Sada je u toku potpuna opsada”, dodaje.
Hearst navodi da u sjevernu Gazu sada ne stižu ni hrana, ni voda, ni lijekovi, a ono što je ostalo od zdravstvenog sistema nakon godinu dana bombardovanja se sistematski uništava. Škole su bombardovane i područje postaje nenastanjivo.
“Kao i u Srebrenici, civilne žrtve se prebacuju u “sigurne zone” i potom ubijaju. Organizirano je u industrijskom obimu”, piše on.
Zatim citira čelnika UNRWA-e, koji je izjavio da je “miris smrti posvuda” zbog tijela koja su ostavljena na ulicama ili pod ruševinama.
“Više od 8000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana ubijeno je u Srebrenici. U sjevernoj Gazi ima do 400.000 Palestinaca, od kojih desetine umiru svake noći u artiljerijskoj vatri, napadima bespilotnih letjelica ili izbliza u pogubljenjima po prijekom postupku. Ovo traje već tri sedmice i nema međunarodnog pritiska na Benjamina Netanyahua da to prestane. Nema osuđujućih izjava od bilo kojeg zapadnog lidera”, piše on.
Navodi da su pred Međunarodnim krivičnim sudom (MKS) i Međunarodnim sudom pravde (MSP) dva slučaja koja sadrže neke od najtežih optužbi za kršenje međunarodnog prava modernog vremena, kao što su genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini.
Međutim, ti slučajevi su u zastoju.
Prošlo je pet mjeseci otkako je Karim Khan, tužilac MKS-a, zatražio nalog za hapšenje Netanyahua i njegovog ministra odbrane Yoava Gallanta. Vođe Hamasa za koje su zatraženi nalozi za hapšenje po optužbama za ratne zločine, Ismail Haniyeh i Yahya Sinwar, su mrtvi, a prema Izraelu, mrtav je i Mohammed Deif.
Zbog toga se samo izraelski zvaničnici potencijalno suočavaju sa potjernicama, a nijedna još nije izdata.
U prosjeku, potrebno je dva mjeseca da sudije pretpretresnog vijeća odobre nalog koji zatraži tužilac. Rimski statut kaže da svrha suda nije samo da pozove na odgovornost one koji su odgovorni za ratne zločine, već da spriječi činjenje daljnjih zločina.
Međutim, već je prošlo pet mjeseci, a ovaj sud je paraliziran dok se svakodnevno čine ratni zločini.
“Završiti posao”
“Daleko od toga da se suoči sa nalogom za hapšenje, Netanyahu se naklonio pred opštim aplauzom”, piše Hearst.
On navodi da se u Izraelu Sinwarova smrt shvata kao opravdanje Netanyahuove politike prkošenja američkom predsjedniku Joeu Bidenu koji ga naoružava, a koji mu je prije mnogo mjeseci rekao da zaustavi rat.
Amit Segal, komentator izraelskog TV kanala Channel 12, rekao je da je “uspjeh” u ubijanju Sinwara rezultat toga što Izrael nije poslušao nikoga cijelu godinu i što je nastavio svoju vojnu strategiju, izbjegavajući prekid vatre uprkos svim međunarodnim pritiscima.
Hearst navodi da na Zapadu postoji malo razlike između tradicionalnih grupa lijevog centra i desnice po pitanju Palestine.
“Biden kaže jednu stvar, ali kao što svi znamo nastavlja da naoružava Izrael do zuba. Donald Trump ima karakteristiku da govori ono što misli”, piše on, navodeći da su obojica potpuno pristali na ovo što se dešava.
Tokom svoje 11. turneje po regionu, Blinken je rekao Netanyahuu da postoji “percepcija” da se sprovodi plan koji su osmislili penzionisani generali kako bi se stanovništvo sjeverne Gaze istjeralo izgladnjivanjem.
“Netanyahu ga je lako umirio tako što ga je jednostavno lagao, kao što je to više puta činio Bidenu. Percepcija masakra? To je ono o čemu izvještavamo svaki dan”, piše Hearst.
On smatra da se pokolj u Gazi dešavaju sada jer Netanyahu zna da Bidena dijele dvije sedmice od predsjedničkih izbora i da je on ostao bez političke poluge da ga zaustavi.
“Priznali to javno ili ne, Netanyahu ih je sve uvjeravao da on preokreće tok ovog rata u Gazi i Libanu i da mu treba dozvoliti da ‘dovrši posao’. Ali šta to znači? Gdje završava posao? Za religiozne cioniste iz partije Jevrejska moć, kraj rata je iseljavanje svih Palestinaca i da doseljenici potpuno preuzmu Gazu”, piše Hearst.
On navodi da su oni u ponedjeljak održali konferenciju otprilike tri kilometra od granice Gaze, uz zvuke granata. Došao je veliki broj članova stranke Likud.
Mnogi od prisutnih nosili su naljepnice koje slave Meira Kahanea, rabina rođenog u SAD-u i osuđenog teroriste koji je rekao da sve Palestince treba protjerati iz Izraela.
Vođa ekstremističkih doseljenika, Danielle Weis, tvrdila je da je njena organizacija Nahala već sklopila posao vrijedan “milione dolara” za privremene stambene jedinice kao preliminarni dogovor za naseljavanje pojasa.
“Bićete svjedoci kako Jevreji dolaze, a Arapi nestaju iz Gaze”, rekla je Weis.
Gledajući kako Gaza gori
Hearst navodi da pristalice Izraela u Velikoj Britaniji odbacuju ovakva okupljanja kao događaje koji organizuju marginalne grupe koje ne predstavljaju državu koju i dalje nazivaju “Pravim Izraelom”. Oni navode da većina Izraelaca odbacuje plan o ponovnoj okupaciji Gaze.
“Ali većina Izraelaca svjedoči planu za pražnjenje Gaze i ne čine ništa da ga zaustave. Ovo je sve samoobmana. Više od prisustva izraelskog ministra sigurnosti Itamara Ben Gvira na konferenciji na kojoj su Jevreji plesali i slavili kolaps Gaze o tome govori prisustvo članova Likuda u Knessetu”, piše on.
Netanyahu poriče da je njegov plan da isprazni Gazu, ali poslanica iz njegove stranke, Tally Gotliv, govori suprotno.
“Ne sumnjam da on podržava naseljavanje Gaze jer će to donijeti više sigurnosti, ne samo za područje oko pojasa Gaze, već i za Izrael“, rekla je ona za MEE.
Gotliv u potpunosti podržava ono što se dešava u sjevernoj Gazi.
“Narod na sjeveru Gaze dozvolio je borcima Hamasa da prođu 7. oktobra. Nemam milosti. Jedina milost koju imamo je da im damo priliku da odu… Trebali bi otići, i to na jug“, rekla je ona.
Hearst navodi da je za okupljene na konferenciji posmatranje Gaze kako gori bilo kao “sport”, te da su to posmatrali u svojim automobilima na jednom vidikovcu.
“Nikada jaz u razumijevanju između osvajača i podanika nije bio tako velik. Nikada Izraelci nisu bili toliko nesvjesni snaga koje pokreću u srcima Arapa, bez obzira na njihovo porijeklo, klan ili vjeroispovijest”, piše on.
Navodi da opće mišljenje u dvije arapske zemlje koje su potpisale mirovne ugovore sa Izraelom, Egiptom i Jordanom, ne može biti jasnije.
Mortada Mansour je egipatski političar koji je revoluciju 2011. nazvao “najgorim danom u historiji Egipta”. Mrzio je Muslimansko bratstvo i strastveno je podržavao Sisijev vojni udar.
Međutim, on je o smrti Yehye Sinwara napisao: “Mučeništvo palestinskog borca Yahye Sinwara od strane zločinaca cionista i povreda na njegovom licu potvrđuju da je on bio hrabar vojnik koji se hrabro suočio sa smrću u odbrani svoje okupirane domovine i nije pobjegao ili se sakrio u tunelu kako su tvrdili arapski cionisti”.
“Nije pobjegao u Pariz ili London gdje se neki bogati Arapi vuku po kockarnicama i noćnim klubovima trošeći milione dolara na svoje hirove, dok djeca bratskog palestinskog naroda ne mogu da nađu vodu za piće. Umjesto toga, on je ostao u svojoj okupiranoj domovini odupirući se sve dok nije stradao“, dodao je.
Nasserit Hamdeen Sabahi bio je još jedan žestoki kritičar pokojnog egipatskog predsjednika Mohameda Morsija.
Obraćajući se mrtvom vođi Hamasa, on piše: “Slika vašeg mučeništva će baciti kamenje na skeptike. Ubijeni ste kao i svi herojski ljudi u Gazi, ne skrivajući se u tunelima niti okruženi njihovim zarobljenicima. Bili ste sa svojim ljudima i suočili se s neprijateljem. Vaša čista krv je nadahnjujuća podrška otporu i oslobođenju Palestine”.
Kako navodi Hearst, slični su stavovi i u Jordanu.
Pravda nedostižna
Hearst navodi da je narod slavio porodice dvojice boraca koji su izveli prekogranični napad u južnoj oblasti Mrtvog mora i ranili dva izraelska vojnika, bili su opljačkani od strane dobronamjernika..
Otac jednog od muškaraca, Amer Qawas, nošen je na ramenima gomile tokom demonstracija u Amanu. Nasser Qawas je rekao da krv njegovog sina nije dragocjenija od krvi palestinskog naroda.
“Netanyahu misli da pobjeđuje u ovom ratu zakopavajući svoje neprijatelje u ruševinama. On zakopava svaku šansu da izraelski Jevreji budu u stanju da žive u miru sa svojim arapskim susjedima u decenijama koje dolaze”, piše Hearst.
On navodi da su Karadžić i Mladić dočekali svoj dan na sudu, koji ih je osudio na doživotnu kaznu.
Ove godine, Generalna skupština usvojila je rezoluciju kojom se 11. juli obilježava kao “Međunarodni dan razmišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine”, koji se obilježava svake godine.
“Sumnjam da će Netanyahu, Gallant i svi oni koji su stvorili ovaj genocid ikada biti izvedeni pred lice pravde u ovom životu. Možda će imati nekoliko pitanja na koja će morati odgovoriti u sljedećem”, navodi on na kraju.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!