Prije nego što je Rusija pokrenula punu invaziju na Ukrajinu, mnogi, uključujući Kijev, bili su skeptični da bi se veliki rat mogao vratiti u Evropu. Više od dvije godine kasnije, dolazi do promjene koja se nekada činila nezamislivom, a radi se o regrutaciji, piše CNN.
Nekoliko evropskih zemalja ponovo je uvelo ili proširilo obaveznu vojnu službu usred sve veće prijetnje Moskve, što je dio niza politika usmjerenih na jačanje odbrane koja će se vjerovatno još više pojačati.
“Dolazimo do spoznaje da ćemo možda morati da prilagodimo način na koji se mobilišemo za rat i prilagodimo način na koji proizvodimo vojnu opremu i regrutiramo i obučavamo osoblje“, rekao je Robert Hamilton, šef istraživanja za Evroaziju na Institutu za vanjsku politiku.
“Tragično je tačno da smo tu, 2024. godine, i da se borimo sa pitanjima kako mobilisati milione ljudi da potencijalno budu bačeni u mlin za meso, ali do ovoga nas je Rusija dovela“, dodao je Hamilton, koji je također 30 godina bio oficir američke vojske.
Rizici za veći rat u Evropi rastu nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin “konačno pokrenuo otvoreni sukob” u Ukrajini, želeći da “ponovo uspostavi sovjetsko carstvo”, rekao je penzionisani general Wesley Clark, koji je služio kao Vrhovni komandant NATO saveza za Evropu.
“Dakle, sada imamo rat u Evropi za koji nikada nismo mislili da ćemo ga ponovo vidjeti. Nejasno je da li se radi o novom hladnom ratu ili o novom vrućem ratu”, rekao je Clark, te dodao da to za NATO predstavlja upozorenje da treba obnoviti svoje odbrambene sposobnosti.
Ovo podrazumijeva i regrutaciju.
Povratak regrutacije naglašava novu realnost
Brojne evropske zemlje ukinule su obaveznu regrutaciju nakon završetka Hladnog rata, ali nekoliko zemalja – posebno u Skandinaviji i Baltiku – ponovo je uvelo posljednjih godina, uglavnom zbog ruske prijetnje. Neprijavljivanje za vojsku može dovesti do novčanih kazni ili čak zatvora u nekim zemljama.
Latvija je posljednja koja je uvela regrutaciju. Obavezno služenje vojnog roka ponovo je uvedeno 1. januara ove godine, nakon što je ukinuto 2006. godine. Muškarcima će biti upućivani pozivi u roku od 12 mjeseci od navršene 18. godine, odnosno diplomiranja za one koji su još u obrazovnom sistemu.
“U početku je bilo dosta odbijanja”, rekao je Arturs Pilacis, 20-godišnji student koji tek treba da ide na regrutaciju, ali je dobrovoljno otišao na jednomjesečni vojni kurs.
Međutim, naveo je da je “potreba za državnom službom odbrane bila jasna” na kraju.
“Nije postojala opcija u kojoj bismo mogli stajati po strani i misliti da će se stvari odvijati kao prije zbog ničim izazvane agresije u Ukrajini”, dodao je.
Norveška je u aprilu predstavila ambiciozan dugoročni plan koji će skoro udvostručiti državni budžet za odbranu i dodati više od 20.000 regrutovanih vojnika, zaposlenih i rezervista u oružane snage.
“Potrebna nam je odbrana koja odgovara svrsi u novonastajućem sigurnosnom okruženju“, rekao je premijer Jonas Gahr Store.
Regrutacija u Norveškoj je obavezna i ovo je 2015. godine postala prva članica NATO odbrambenog saveza koja je regrutirala i muškarce i žene pod jednakim uslovima.
Student ekonomije Jens Bartnes, 26, završio je vojnu obuku sa 19 godina.
“Sretan sam što sam to uradio, naučio sam mnogo toga iz te godine što inače ne bih naučio – o sebi, o svojim fizičkim i mentalnim granicama i sposobnosti, ali i o timskom radu. To je potpuno drugačiji način života”, rekao je on.
“Voljan sam da se borim za svoju zemlju ako bude potrebno, jer vjerujem u vrijednosti na kojima je izgrađeno norveško društvo i vjerujem da su te vrijednosti ibnkluzije i jednakosti i demokratije vrijedne borbe“, dodao je Bartnes.
Max Henrik Arvidson, 25, regrutovan je u norvešku vojsku na godinu dana između 2019. i 2020. Kao i Bartnes, on vidi vojnu službu kao suštinsku dužnost.
“Znam da je jedini način na koji možemo da se suprotstavimo još ruskoj agresiji da nastavimo da snabdijevamo Ukrajinu oružjem i pomoći, dok stojimo jaki zajedno sa NATO-om u cjelini i Evropskom unijom”, rekao je on.
“Velika mentalna promjena”
Debate o regrutaciji vode se i u drugim evropskim zemljama koje to trenutno ne zahtijevaju. U Velikoj Britaniji, konzervativci su iznijeli ideju o služenju vojnog roka u svojoj predizbornoj kampanji.
Međutim, kako navodi CNN, možda najiznenađujuća promjena je u toku u Njemačkoj, koja je od kraja Drugog svjetskog rata imala averziju prema militarizaciji. Njemačka je ove godine ažurirala svoj plan u slučaju da izbije sukob u Evropi, a ministar odbrane Boris Pistorius iznio je u junu prijedlog za novo dobrovoljno služenje vojnog roka. “Moramo biti spremni za rat do 2029. godine”, rekao je.
“Vidimo kako se odvija debata. I to je prvi korak”, rekao je Sean Monaghan, gostujući saradnik u Programu za Evropu, Rusiju i Evroaziju u Centru za strateške i međunarodne studije. “Ovo se ne dešava preko noći, to je velika mentalna promjena“.
Ipak, nisu svi spremni da odgovore na poziv. U Litvaniji, na primjer, mišljenja o vojnoj službi među studentima se razlikuju, rekao je Paulius Vaitiekus, predsjednik Nacionalne studentske unije Litvanije.
Otkako je zemlja ponovo uvela obaveznu vojnu službu 2015. godine zbog “promijenjene geopolitičke situacije”, oko 3.500 do 4.000 Litvanaca starosti između 18 i 26 godina se svake godine prijavi na period od devet mjeseci.
Vaitiekus je rekao da su studenti pokrenuli inicijative za slanje zaliha na ukrajinske frontove.
“Došlo je do primjene u načinu razmišljanja mladih prema toma da budu aktivniji, iako ne nužno kroz regrutaciju“, dodao je.
Kako regrutacija ostaje nepopularna tema u nekim zemljama, NATO se bori da ispuni svoj novi cilj da 300.000 ljudi bude spremno za aktiviranje u roku od mjesec dana i još pola miliona na raspolaganju u roku od šest mjeseci, rekao je Monaghan.
On je naveo da je NATO izjavio da je već ispunio taj cilj, dok je iz EU rečeno da će članice imati poteškoća u postizanju toga.
“NATO se oslanja na američke snage da bi ispunio svoj cilj. Evropski saveznici moraju pronaći nove načine za generiranje osoblja. Ovdje se nešto mora desiti”, rekao je.
Drugi problem je što bi taj cilj omogućio NATO-u da se bori samo u relativno kratkom sukobu do šest mjeseci, dodao je Monaghan.
Modeli strateških rezervnih snaga
Moguće rješenje bi bila agilnija, modernija vojska.
Jedna od najnovijih članica NATO-a, Finska, ima kapacitet da aktivira više od 900.000 rezervista, sa 280.000 vojnog osoblja koje je spremno da odmah odgovori ako je potrebno. Međutim, za vrijeme mira, finske odbrambene snage zapošljavaju samo oko 13.000 ljudi, uključujući civilno osoblje.
Hamilton iz Instituta za istraživanje vanjske politike smatra da je Finska dobar primjer, s obyirom da se njene rezervne snage mogu integrirati u vrlo male aktivne snage.
Objasnio je da je, historijski gledano, Finska je bila “uklesana” između NATO-a i Sovjetskog Saveza, da nije pripadala ni sa jednom stranom, te je zbog toga morala biti sposobna da se sama brani.
Norveška i Švedska, najnovije članice NATO-a, imaju slične modele, obje imaju značajan broj rezervista, iako ne toliko kao Finska.
Švedska, gdje je regrutacija sada također rodno neutralna, pozvala je oko 7.000 osoba 2024. godine. Broj će porasti na 8.000 u 2025. godini, prema švedskim oružanim snagama.
“Švedska ima regrutaciju od 1901. tako da je to na neki način zaista dio naše kulture”, rekla je Marinette Nyh Radebo, menadžerica za komunikacije u agenciji koja pomaže u testiranju regruta i podnosi izvještaj Ministarstvu odbrane.
“Kada je regrutacija ponovo aktivirana, u početku smo govorili ljudima da je regrutacija dobra za njihovu biografiju, na primjer za prijavu za novi posao. Ali danas naša komunikacija više liči na to da je to dužnost koju morate obaviti za Švedsku”, rekla je Radebo.
Da li je NATO spreman za rat?
NATO savez je revidirao svoju strategiju i jačao kapacitete tokom protekle decenije kao odgovor na rastuću prijetnju iz Moskve.
Napad Rusije na Ukrajinu 2022., koji je uslijedio nakon njene podrške proruskim separatistima u istočnoj Ukrajini i ilegalne aneksije Krima 2014. godine, neizbježno je potaknuo saveznike da preispitaju da li su spremni za rat i da ojačaju svoju odbranu.
“Od 2014. godine, NATO je prošao najznačajniju transformaciju u našoj kolektivnoj odbrani u jednoj generaciji“, rekla je glasnogovornica NATO-a Farah Dakhlallah za CNN. “Postavili smo najsveobuhvatnije planove odbrane od Hladnog rata, sa trenutno više od 500.000 vojnika u visokoj pripravnosti”.
Međutim, opet postoje pozivi saveznicima da povećaju svoje sposobnosti više i brže.
Dok su saveznici iz NATO-a “definitivno spremni da se bore”, još uvijek postoji pitanje da li su spremni za dugotrajan rat poput onog u Ukrajini, rekao je Monaghan, ističući da još uvijek ima posla koji treba obaviti u brojnim oblastima. To uključuje industrijske kapacitete, izdatke za odbranu i otpornost društva – a tu bi se pojavilo pitanje regrutacije.
Način na koji se vojno osoblje regrutuje i obučava odluka je za pojedine nacije, rekla je Dakhlallah, te dodala: “Oko trećina članica NATO-a ima neki oblik obavezne vojne službe”.
“Neki saveznici razmatraju regrutaciju. Međutim, mi kao savez ne propisujemo obaveznu vojnu službu. Važno je da saveznici i dalje imaju sposobne oružane snage da zaštite našu teritoriju i naše stanovništvo”, navela je ona.
Stručnjaci kažu da je, osim borbi u Ukrajini, Rusija pokrenula i hibridni rat širom Evrope koji uključuje napade na infrastrukturu, sajber napade, dezinformacije, sabotaže, miješanje u izbore i korištenje migracija kao oružje.
“To je samo postalo agresivnije. Sve to znači da se saveznici u NATO-u suočavaju sa sasvim drugačijom geopolitičkom situacijom od one u poslednjih nekoliko decenija”, rekao je Monaghan.
Situacija bi se mogla dodatno zakomplikovati američkim predsjedničkim izborima u novembru. Stvari će izgledati sasvim drugačije ako se u Bijelu kuću vrati bivši predsjednik Donald Trump, koji je rekao da će ohrabriti Rusiju da radi “šta god dođavola poželi” bilo kojoj zemlji NATO-a koja ne ispunjava smjernice bloka za odbranu.
“Mislim da postoji vrlo dobro razumijevanje među vojnim liderima NATO-a da moraju sarađivati i postoji želja da se to učini”, rekao je Clark.
Ove godine su se veterani Drugog svjetskog rata okupili na obilježavanju Dana D, neki vjerovatno posljednji put. Njihovi potomci će sada možda morati da preuzmu odgovornost za koju su se nadali da više neće biti potrebna.
“Mislim da će mladi ljudi u Evropi i SAD-u shvatiti da ova generacija, kao i generacija koja se borila u Drugom svjetskom ratu, nije tražila da bude ‘najbolja generacija’, već su okolnosti stavili taj teret na njih“, rekao je Clark.
“U demokratijama ne volimo da se spremamo za rat, ne želimo da razmišljamo o tim stvarima”, rekao je.
Međutim, dodao da smatra da će “ljudi reagovati na okolnosti koje vide”.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!