Kada bi glasanje u američkim izborima bilo ograničeno na Izraelce, “Trump bi već mogao početi pisati svoj inauguracijski govor”, a onaj ko ga najviše podržava je sam premijer Benjamin Netanyahu, piše kolumnista i autor David E. Rosenberg za Foreign Policy. Međutim, on u analizi navodi da Trumpovi rezultati, njegova “nepredvidljiva ličnost” i javne izjave o Izraelu tokom kampanje pokazuju da nema mnogo osnova za tu podršku.
Ankete uoči američkih predsjedničkih izbora 5. novembra pokazuju da su potpredsjednica Kamala Harris i bivši predsjednik Donald Trump izjednačeni.
Rosenberg, urednik za ekonomiju i kolumnista za englesko izdanje Haaretz-a i autor knjige Israel's Technology Economy, objašnjava da je rat koji Izrael vodi posljednju godinu učinio tu zemlju više ovisnom o Sjedinjenim Američkim Državama nego ikada nakon Jomkipurskog rata 1973. godine.
“Izraelu je potrebna puna podrška sljedećeg američkog predsjednika, bez obzira ko to bio. Ipak, čini se da je Netanyahu spreman da pokaže hladan stav prema jednom kandidatu i položi sve svoje nade u drugog, čiji politički instinkti uglavnom idu protiv interesa Izraela”, piše on za Foreign Policy.
“Pomirenje” Netanyahua i Trumpa
Rosenberg navodi da se Netanyahu oduvijek osjećao “više domaćim” među republikancima nego među demokratama. Na izborima 2012. godine je on izrazio podršku za senatora Mitta Romneya u utrci s predsjednikom Barackom Obamom. Tokom narednih američkih izbora je bio suzdržan, ali ovaj put opet pokazuje naklonost prema jednom od kandidata.
Rosenberg objašnjava da je Netanyahuova podrška za Trumpa počela “pomirenjem” između njih dvojice. Naime, Trump je bio uvrijeđen što je Netanyahu čestitao predsjedniku Joeu Bidenu na izbornoj pobjedi 2020. godine, te su naredne četiri godine dvojica lidera prekinuli komunikaciju. U intervjuu za Time u aprilu, Trump je okrivio Netanyahua za promašaje koji su omogućili Hamasov napad na Izrael 7. oktobra 2023. godine, što je bila oštra kritika za izraelskog lidera koji odbija preuzeti odgovornost za sigurnosni propust.
Netanyahu je probio led u julu kada je posjetio Mar-a-Lago. Od tada su njih dvojica navodno razgovarali telefonom nekoliko puta.
“Bez obzira na to šta jedan za drugog zapravo misle, obojici je politički korisno da budu viđeni kao prijatelji i saveznici”, piše Rosenberg.
Izraelci se izdvaju među zapadnim demokratijama po svojoj podršci Trumpu. Nedavna anketa izraelske televizije Kanal 12 pokazala je da 66 posto Izraelaca kaže da im je on preferirani kandidat, nasuprot samo 17 posto koji preferiraju Harris (ostalih 17 posto nije izrazilo mišljenje).
Nasuprot tome, istraživanje Gallup International sprovedeno u 43 zemlje (ali ne i u Izraelu) pokazalo je da 54 posto ispitanika preferira Harris, više nego dvostruko više od podrške za Trumpa. Čak i u Srbiji i Mađarskoj, dvije zemlje koje najviše podržavaju Trumpa, je 49, odnosno 59 posto ispitanika izrazilo podršku za njega.
“Prosječni Izraelac vjerovatno preferira Trumpa dijelom zato što je Harris nepoznata. Malo ili nimalo zahvalnosti koju osjećaju prema Bidenu za ogromnu pomoć tokom rata u Gazi nije preneseno na njegovu potpredsjednicu”, piše Rosenberg.
Međutim, on objašnjava da Trumpova popularnost u Izraelu najviše proizilazi iz njegovog prvog mandata, kada je premjestio američku ambasadu u Jeruzalem, priznao izraelski suverenitet nad Golanskom visoravni, povukao se iz iranskog nuklearnog sporazuma i organizovao Abrahamove sporazume koji su normalizovali odnose između Izraela i nekoliko arapskih zemalja.
“Činjenica da je Trump također predložio mirovni plan koji poziva na palestinsku državu i zaustavio Netanyahuove planove za aneksiju dijela Zapadne obale čini se da je zaboravljena”, piše Rosenberg.
“Trumpov svjetonazor nije u skladu s interesima Izraela”
Izraelci ove poteze vide kao dokaz Trumpove ljubavi prema Izraelu. Međutim, Rosenberg smatra da njegova politika ne nudi osnovu za ovu pretpostavku.
Naime, Trump je tokom svog mandata samo jednom posjetio Izrael. Nasuprot tome, Biden je posjetio Izrael dvaput, uključujući i tokom prvih dana rata u Gazi, kada je snažno i lično izrazio podršku zemlji nakon napada 7. oktobra 2023. godine.
Na početku svoje kampanje 2016. godine, Trump je napravio gaf s pro-izraelskim stavovima, rekavši za CNN da bi “volio ostati neutralan, ako je moguće” u vezi s izraelsko-palestinskim konfliktom, što je brzo ispravio.
Rosenberg navodi da i tokom njegove sadašnje kampanje Trump izražava “mješovite i često nejasne stavove” o Izraelu u vezi s najvažnijim pitanjima koja su pred njim, kao što su Hamas u Gazi, Hezbollah u Libanu i Iran.
U prvih nekoliko mjeseci rata između Izraela i Hamasa je Trump govorio o potrebi da se “brzo završi rat”. Tokom debate sa Harris u septembru je izjavio: “Sredit ću to brzo”. Nedavno je krenuo malo više u smjeru podrške ratnim naporima, govoreći Netanyahuu u telefonskom pozivu: “Radi ono što moraš”. Međutim, Rosenberg ističe da Trump nikada nije govorio o “totalnoj pobjedi” za koju Netanyahu kaže da je cilj Izraela.
Trumpovi savjetnici izjavili su da je moguće da bi Trump slijedio Bidenov pristup pritiskanjem Izraela da pristane na primirje i dogovor o taocima. Također, s obzirom na Trumpovu želju da okruni Abrahamove sporazume dogovorom između Izraela i Saudijske Arabije, Netanyahu bi mogao osjetiti pritisak da ispuni saudijske zahtjeve za napredak prema uspostavljanju palestinske države.
Po pitanju Irana, Trump je javno zauzeo čvrst stav, ali ne onoliko čvrst koliko bi Netanyahu želio. Trump je govorio o intenziviranju kampanje “maksimalnog pritiska” na Teheran, ali pri tome misli na strožije ekonomske sankcije, a ne na rat.
“Sve u svemu, (Trump) ima veliku averziju prema ratu”, rekao je jedan savjetnik nedavno za Financial Times.
A ovo, smatra Rosenberg, govori o Trumpovom širem svjetonazoru, koji “nije u skladu s izraelskim interesima”.
“Trump sumnja u saveznike, naročito one koji ne doprinose svojim udjelom u odbrani. S obzirom na sve ovo, Trumpovi savjetnici koji zagovaraju aktivniju vanjsku politiku SAD-a usmjereni su na Kinu, a ne na Iran”, piše on.
Rosenberg navodi da se u prošlosti Izrael mogao smatrati vrstom saveznika kojeg Trump cijeni. Mada jeste činjenica da je Izrael primao milijarde dolara američke pomoći, ranije nikada nije tražio američke trupe da ga brane, a njegova moćna i efikasna vojska često je služila interesima SAD-a.
Međutim, on smatra da su rat s Hamasom i paralelni sukobi s Hezbollahom i Iranom “promijenili tu dinamiku”.
SAD su do 30. septembra potrošile najmanje 22,7 milijardi dolara na direktnu vojnu pomoć Izraelu i povezane američke operacije u regionu, prema istraživanju Watson Instituta za međunarodne i javne poslove na Univerzitetu Brown. Od tada su troškovi porasli jer je Washington produžio dodatnu pomoć usred recipročnih napada između Izraela i Irana.
Pored novca, SAD su u nekoliko navrata poslale dodatne nosače aviona, borbene avione i trupe u region. Ranije ovog mjeseca, poslan je američki balistički sistem odbrane od raketa THAAD u Izrael, te 100 pripadnika vojnog osoblja kako bi popunili praznine u izraelskoj protivvazdušnoj odbrani. SAD također opskrbljuju Izrael velikim količinama oružja koje ne bi mogao nabaviti iz drugih zemalja niti proizvesti unutar zemlje. U prilog multilateralizmu, Biden je dvaput organizovao koaliciju zapadnih i arapskih sila kako bi pomogli Izraelu kada je Iran lansirao raketne napade.
“Borbe će na kraju prestati, ali će zavisnost Izraela od Sjedinjenih Država vjerovatno ostati povećana u doglednoj budućnosti”, piše Rosenberg, navodeći da izraelski zvaničnici pretpostavljaju da će morati značajno povećati izdvajanja za odbranu u nadolazećim godinama, troškove koje bi mogli teško pokriti, naročito ako ekonomski rast uspori.
On navodi da će Trumpove pristalice govoriti da je Izrael poseban slučaj. Naime, za razliku od drugih saveznika, Izrael ima podršku u SAD-u među evanđeoskim kršćanima i mnogim Jevrejima. U Republikanskoj stranci se podrška Izraelu smatra neupitnom.
“Ali hoće li to biti dovoljno? Trump se nikada više neće morati suočiti s biračima ako pobijedi sljedeće sedmice i moći će raditi po svojoj volji. On i Netanyahu možda su se trenutno pomirili jer politički trebaju jedan drugog, ali Trump nije tip koji oprašta i ne shvata prkos olako. Ako se njih dvojica sukobe po pitanju Irana, palestinske politike ili uslova za normalizaciju sa Saudijskom Arabijom, prijateljstvo bi lako moglo propasti”, piše on.
Rosenberg također ističe da će Trumpov tim za vanjsku politiku vjerovatno sadržavati veliki broj pristalica pristupa “Amerika na prvom mjestu” koji bi mogli biti naklonjeni Izraelu, ali ne bi željeli da uvuku SAD u “vječne” ratove na Bliskom istoku, čak i kada je Izrael uključen.
“Oni među njegovim savjetnicima koji zagovaraju aktivniju američku vanjsku politiku fokusirani su na Kinu. Kao i Bidenova administracija, smatraju Iran sekundarnim pitanjem i ne žele ulagati resurse u tu prijetnju”, dodaje on.
Rosenberg također iznosi pretpostavku da je Netanyahu “pragmatičniji” od običnih Izraelaca koji intenzivno podržavaju Trumpa.
“Premijer možda razmišlja da si ne može priuštiti da otuđi Trumpa te da će, ako Harris pobijedi, ona postupati kao Biden i nastaviti podržavati Izrael uprkos mogućim tenzijama”, piše on.
“Bez obzira na to ko pobijedi, sljedeće četiri godine odnosa između Izraela i SAD-a vjerovatno će biti izazovnije nego tokom Bidenovog mandata. Biden je bio istinski prijatelj Izraela i bio je spreman učiniti mnogo kako bi mu pomogao u krizi, po velikoj političkoj cijeni. Sljedeći u Bijeloj kući—bilo Trump ili Harris—vjerovatno neće činiti isto to”, navodi na kraju.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!