Foreign Policy: Zašto ovaj rat neće riješiti izraelsko-palestinski sukob

Svijet 12. nov 202313:52 0 komentara
Reuters

Nakon svih stradanja i razaranja, situacija na relaciji Izrael-Palestina neće biti ništa bliže rješenju nego što je bila prije 7. oktobra, smatra Steven A. Cook, kolumnist političkog magazina Foreign Policy, koji u najnovijoj analizi bliskoistočnog sukoba pojašnjava moguće ishode trenutnog sukoba. Istina je da se rat Izraela i Hamasa čini kataklizmičnim, ali to nije događaj koji mijenja paradigmu poput egipatsko-izraelskog mira, kraja Hladnog rata ili terorističkih napada 11. septembra 2001, ističe.

Prošlog vikenda, američki državni sekretar Antony Blinken posjetio je Izrael, Jordan (kako bi se sastao s arapskim ministrima vanjskih poslova), Ramallah (koji se nalazi na Zapadnoj obali), Irak i Tursku. S ratom između Izraela i Hamasa koji sada ulazi u šestu sedmicu, američka diplomacija je prebacila u višu brzinu, smatra Cook.

Dok Blinken radi na osiguravanju humanitarne pomoći za stanovnike Gaze zarobljene u unakrsnoj vatri, signalizirao je kud bi on i Bijela kuća željeli da stvari idu nakon što borbe prestanu: “revitalizirana” Palestinska uprava (PA) koja bi upravljala Zapadnom obalom i Gazom i privremene međunarodne snage koje će pomoći u pružanju sigurnosti u potonjem”, navodi analitičar FP-a.

Ističe kako su ove ideje vjerovatno jedine koje zadovoljavaju američke političke, diplomatske i geostrateške brige, kao i one nekih arapskih vlada.

Cook naglašava kako Bidenova administracija kreće putem koji je marljivo izbjegavala tokom svoje prve tri godine – i to s dobrim razlogom. Sada će otkriti da će, uprkos naporima, kada rat između Izraela i Hamasa završi, regija više izgledati kao verzija statusa quo koji je postojao 6. oktobra nego kao “novi Bliski istok”.

Dok je Blinken putovao Bliskim istokom, dodaje, činilo se da misli da je ovaj rat događaj koji mijenja paradigmu. “Međutim, ovo je neopravdana nada. Nema sumnje da u sukobu ima mjesta za američku diplomaciju, ali državni sekretar mu pristupa s nizom pretpostavki – o vjerovatnim učincima rata na izraelsku i palestinsku politiku, interesima regionalnih aktera i utjecaju Washingtona – koji su neispravni”.

Autor se zatim osvrnuo i na politiku izraelskog premijera kao i moguće ishode izbora u toj zemlji nakon završetka konflikta.

Vjeruje kako nije loša pretpostavka da su Benjaminu Netanyahuu dani odbrojani. Predsjedao je najvećim sigurnosnim neuspjehom u historiji Izraela, što je potkopalo cjelokupnu logiku njegovog dugog mandata kao lidera zemlje. Netanyahu je rekao Izraelcima da je jedinstveno sposoban pružiti im sigurnost i normalnost za kojom su tako očajnički žudjeli.

“Za njega bi bila izvanredna demonstracija političkih vještina da preživi ovu krizu”, dodaje Cook.

Izbori u Izraelu se neće održati dok neprijateljstva u Gazi ne završe. Ali čini se vjerovatnim da će nakon što je Hamas izazvao toliko stradanja i razaranja Izraelu, Izraelci ponovno odbiti one koji se bave mirnim suživotom s Palestincima, smatra autor i dodaje kako bi poslijeratna vlada vrlo lako mogla završiti kao koalicija desnice i desnog centra bez Netanyahua.

A šta će se desiti u Palestini “dan poslije”?

Centralno pitanje u pristupu SAD-a dan poslije je rehabilitacija Palestinske samouprave kako bi ona ponovo preuzela odgovornost za Pojas Gaze, smatra Cook, ali upozorava kako uopće nije jasno šta cilj revitalizacije Palestinske samouprave znači u praksi. Podsjeća kako je ulijevanje novca i oružja u blagajnu predsjednika Mahmouda Abbasa pomoglo mu je da izgradi korumpiranu državu nacionalne sigurnosti.

Možda Blinken namjerava da se održe novi izbori na palestinskim teritorijima. Ipak, Abbas bi mogao izgubiti, zbog čega Palestinska samouprava nije održala parlamentarne izbore od 2006., kada je njegova frakcija – Fatah – izgubila od Hamasa”, zaključuje autor.

Smatra da čak i ako bi Abbas mogao prevladati korupciju, nefunkcionalnost i nedostatak legitimiteta Palestinske samouprave uz pomoć SAD-a, malo je vjerovatno da bi želio biti “američko-izraelski prokonzul u Gazi”. Na kraju krajeva, dodaje, to je srž Hamasove kritike palestinskih vlasti: da promoviraju interese Izraela – a samim time i SAD-a – na štetu palestinskih prava. “U ovome vodstvo Hamasa nije u krivu”, naglašava Cook.

Ono što se čini najizvjesnijim je angažman međunarodne zajednice, a evo šta autor misli o takvom ishodu:

Vjerovatno će Sjedinjene Države angažirati takozvanu međunarodnu zajednicu da pomogne palestinskim vlastima da stanu na noge. Ovo nije loša misao, ali Washington treba voljne partnere – a niti jedan vođa u Europi, Aziji, Bliskom istoku, Latinskoj Americi ili Africi nije podigao ruku da pomogne bilo pružanjem sigurnosti u Gazi nakon rata ili pomoći u ponovnom oživljavanju GODIŠNJE. Gotovo je sigurno da će se održati konferencija u Ženevi ili Istanbulu, gdje će zemlje obećati milijarde dolara za obnovu Gaze—od kojih većina nikada neće stići”.

Ali, dodaje, niko ne treba očekivati da će se strane trupe materijalizirati kako bi održale mir. Europljani će se oduprijeti iz straha, Egipćani će odustati jer ne žele biti odgovorni za Gazu, a ostatak arapskog svijeta nema kapaciteta za tako važnu misiju. Može se pretpostaviti da bi turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan mogao dramatično ponuditi turske trupe, preuzimajući historijsku odgovornost i muslimansku solidarnost, ali Izraelci nikada neće pristati “na Erdoganovo uzdizanje na njihov račun”.

Šta bi bilo kad bi bilo

Autor je iznio i manje vjerovatno rješenje koje nema velikog dodira sa stvarnosti, u kojem pretpostavljamo da Sjedinjene Države mogu obnoviti Palestinsku samoupravu, europske i arapske zemlje pojačati mirovne snage za Gazu, a Izraelci stvoriti umjerenu centrističku koaliciju.

To bi bila dobra vijest, ali bi osnove sukoba između Izraelaca i Palestinaca ostale. Izraelci i dalje neće htjeti dijeliti Jeruzalem, neće prihvatiti palestinske izbjeglice u svoju sredinu i neće pristati živjeti unutar granica postavljenih 4. juna 1967., na kraju arapsko-izraelskog rata te godine. Sa svoje strane, Palestinci neće odustati od glavnog grada u Jeruzalemu, ne mogu odustati od pitanja izbjeglica i moraju imati teritorijalno nepovezanu i potpuno suverenu državu”.

Cook upozorava kako ne postoji ništa u vezi s ratom u Gazi što bi potaknulo Izraelce i Palestince da promijene svoja stajališta.

Apetit za uništenjem koji se odigrao u Izraelu i Gazi tokom prošlog mjeseca odražava činjenicu da temeljni sukob između Izraela i Palestinaca još nije zreo za rješenje. I malo je razloga za vjerovanje da će situacija biti povoljnija za diplomaciju kada sadašnja runda borbi završi. Hamas ne treba izgubiti, a čak i ako izgubi, istrošit će svoj otpor do te mjere da će cijena sukoba biti vrijedna toga za vođe te grupe. Izraelci krvare, ali nedovoljno da bi tražili drugačiji put. Ovo je posebno istinito sve dok militantna grupa Hezbollah sa sjedištem u Libanonu sjedi po strani i puca na Izrael bez pokretanja rata punih razmjera”, potcrtava.

Šta je s ostatkom arapskog svijeta i njihovim odnosom prema sukobu?

Odnosi Izraela s arapskim državama ostaju uglavnom netaknuti, objašnjava autor. Jordanci su opozvali svog ambasadora i rekli Izraelcima da ga ne šalju natrag u Amman dok borbe ne prestanu, ali kralj Abdullah nije prekinuo odnose. Donji dom bahreinskog parlamenta izdao je izjavu o obustavi odnosa koja zapravo nije suspendirala odnose. Čelnik odbora za vanjske poslove i odbranu Saveznog nacionalnog vijeća Ujedinjenih Arapskih Emirata rekao je: “Iz perspektive Ujedinjenih Arapskih Emirata, Abrahamovi sporazumi su tu da ostanu”, Ministar odbrane Saudijske Arabije Khalid bin Salman, koji je također brat prijestolonasljednika, navodno je prošle sedmice u Washingtonu nagovijestio da je kraljevstvo i dalje zainteresirano za normalizaciju odnosa s Izraelom.

Prekidanje veza ili stavljanje potencijalnih veza na led moglo bi privući pažnju Izraela, ali čini se da arapski lideri nisu voljni poduzeti taj korak.

Sve ovo sugerira, ističe Cook, da nakon svih stradanja i razaranja, i svih Blinkenovih prevrtanja, izraelsko-palestinski sukob neće završiti ništa bliže — ili, vjerovatnije, čak i dalje — od rješenja nego prije 7. oktobra. Jedina će razlika biti kakav god sigurnosni režim Izrael smislio za Pojas Gaze—teritorij kojim Hamas ne može nastaviti upravljati, ali za koji nijedna međunarodna sila nije spremna preuzeti odgovornost.

Istina je da se rat Izraela i Hamasa čini kataklizmičnim, ali to nije događaj koji mijenja paradigmu poput egipatsko-izraelskog mira, kraja Hladnog rata ili terorističkih napada 11. septembra 2001. To je lokalni sukob — čiji su ulozi višestruko uvećani zbog strastvenih partizana s obje strane, daleko od krvoprolića. Ostat će kao što je bilo prije: nerješivo, bez obzira na to koliku kilometražu Blinken pređe između Washingtona i bliskoistočnih prijestolnica”, zaključuje.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!