“Predsjednik će s vremena na vrijeme dati Kongresu informacije o stanju Unije i preporučiti njihovom razmatranju mjere koje smatra potrebnim i svrsishodnim”, Članak 2, sekcija 3, stav 1 – Ustav SAD.

Počev od 8. januara 1780. pa do 1. marta 2022., od Gorgea Washingtona do Josepha R. Bidena Jr., američki predsjednici su se “s vremena na vrijeme”, kako to kaže Ustav SAD-a, obraćali i obraćat će se zajedničkoj sjednici Kongresa o stanju nacije. Govori o stanju nacije se smatraju predsjedničkim presjekom stanja nacije, najavom novih planova i inicijativa, ali i vrlo često vanjskopolitičkim porukama sa globalnim konsekvencama.

U nastavku vam donosimo nekoliko zanimljivih i informativnih podataka o obraćanjima naciji uoči prvog obraćanja naciji aktuelnog američkog predsjednika Joea Bidena.

“PRVA” PREDSJEDNIČKA OBRAĆANJA

Prvo obraćanje američkog predsjednika o stanju nacije desilo se 8. januara 1780. kada je presjek stanja dao prvi američki predsjednik George Washington. Od 1790. do 1946. obraćanje je nazivalo “Godišnja poruka”, od 1942. do 1946. se nazivalo “Poruka o stanju nacije”, dok se od 1947. do danas naziva “Obraćanje o stanju nacije”.

Od 1801. do 1913. govor se Kongresu dostavljao u pisanoj formi, kada je predsjednik Woodrow Wilson vratio obraćanje naciji u verbalnoj formi. U modernim vremenima, posljednji predsjednik koji je dostavio obraćanje samo u pisanoj formi bio je Jimmy Carter nekoliko dana prije kraja mandata i početka mandata njegovog nasljednika Ronalda Reagana.

Ostala zanimljiva “prva” obraćanja predsjednika bila su: 6. decembra 1923. Calvina Coolidgea koje je emitovano na radiju – u limitiranom opsegu, 6. januara 1947. Harryja S. Trumana koje je prvo televizijsko obraćanje naciji, 4. januara 1965. govor Lyndona Johnsona je prvi koji je održan uživo na televiziji u “prime time” terminu i ulazak u modernu fazu označio je govor Billa Clintona 4. februaru 1997. koji je bio dostupan putem world wide web-a.

PREDSJEDNICI BEZ OBRAĆANJA NACIJI

Dvojica predsjednika nisu imala priliku obratiti se Kongresu zbog nesretnih okolnosti i izuzetno kratkog trajanja njihovih predsjedničkih mandata. William Henry Harrison, predsjednik od 4. marta do 4. aprila 1841. godine, preminuo je tek 31 dan od početka mandata. Harrisonov mandat se smatra najkraćim mandatom američkog predsjednika ikada. James A. Garfield je također ostao bez obraćanja Kongresu. Predsjedničku dužnost je obavljao od 4. marta do 19. septembra 1881. Na Garfielda je izveden atentat 2. jula 1881. na Baltimore and Potomac željezničkoj stanici u Washingtonu, a preminuo je 19. septembra nakon komplikacija izazvanih lošim liječenjem.

PREDSJEDNIK S NAJVIŠE OBRAĆANJA

Apsolutni rekorder po broju obraćanja Kongresu u pisanoj formi i lično je Franklin Delano Roosevelt koji je dužnost predsjednika SAD obavljao od 4. marta 1922 do 12. aprila 1945. Roosevelt, 32. predsjednik SAD-a, vodio je SAD kroz najveće krize tog doba – prvi i drugi mandatar su mu obilježili Velika depresija i New Deal, dok je Drugi svjetski rat obilježio treći i četvrti mandat. Roosevelt se naciji obratio 11 puta lično, dok je jednom 1945. dostavio samo pisano obraćanje Kongresu.

DUŽINE PREDSJEDNIČKIH GOVORA (1967. – 2019.)

Popularizacija televizije i prebacivanje termina održavanja govora američkih predsjednika u “prime time” večernji termin doveli su i do detaljnijeg mjerenja trajanja govora američkih predsjednika . Počev od 10. januara 1967. do danas govor o stanju nacije spada među najgledanije i najpraćenije događaje u američkoj i svjetskoj političkoj areni. U ovom periodu najduži govor održao je William J. (Bill) Clinton u trajanju od 1:28:49 dok je najkraće trajao govor Richarda M. Nixona 36:40 22. januara 1970. Najbliži Clintonovom govoru po trajanju bio je Donald J. Trump koji je 5. februara 2019. održao govoru u trajanju od 1:22:25. Aktuelni američki predsjednik Joe Biden poznat je po svojim ekstremno dugim govorima koje je držao dok je bio član Senata pa sada očekujemo da vidimo koliko će u kongresnoj dvorani govoriti noćas.

“DESIGINATED SURVIVOR”

“Određeni preživjeli” ili “određeni nasljednik” je član kabineta američkog predsjednika koji biva odabran da bude smješten na sigurnoj lokaciji tokom predsjedničkog obraćanja a sve kako bi se osiguralo da u slučaju napada na Kongres može biti osiguran nastavak funkcionisanja vlasti.

Procedura je osmišljena tokom 1950-ih zbog opasnosti od nuklearnog napada, a formalno imenovanje člana kabineta je počelo od kraja 1980-ih. Prvi “designated survivor” je bio Samuel Pierce, sekretar za stanovanje i urbani razvoj, kojeg je za ovu dužnost 25. januara 1984. odredio predsjednik Ronald Reagan. Posljednji poznati bio je David Bernhardt, sekretar za unutrašnje poslove, 4. februara 2020. tokom posljednjeg obraćanja naciji predsjednika Donalda J. Trumpa.