Genocid i odgovornost država
Historijska presuda za genocid nad Rohinjama: Zašto je odluka iz Haaga važna i za BiH?

Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu presudio je danas da je Mjanmar počinio genocid nad muslimanskom manjinom Rohinja tokom vojne operacije 2017. godine. Odluka, donesena glasovima devet prema šest, predstavlja historijski trenutak u međunarodnom pravu jer je Sud utvrdio odgovornost države za genocid. Presuda ima poseban značaj i za Bosnu i Hercegovinu, čiji je slučaj protiv Srbije pred istim sudom 2007. godine oblikovao međunarodnu sudsku praksu o genocidu u Srebrenici.
Sud je zaključio da su sigurnosne snage Mjanmara djelovale s namjerom uništenja značajnog dijela Rohinja, pretežno muslimanske etničke manjine koja je decenijama izložena diskriminaciji.
Predsjednik Međunarodnog suda pravde, sudija Yuji Iwasawa, tokom izricanja presude iznio je nalaze o razmjerama nasilja počinjenog nad civilnim stanovništvom.
„Sud utvrđuje da su sigurnosne snage Mjanmara ubile hiljade civila Rohinja, počinile široko rasprostranjene akte seksualnog nasilja, kao i ekstremnog nasilja nad djecom, te napadale Rohinje koji su u velikom broju pokušavali pobjeći u Bangladeš“, rekao je Iwasawa, prema Reutersu.
Sud je odbacio argument Mjanmara da je vojna operacija predstavljala legitimnu protuterorističku akciju. Prema zaključku sudija, jedini razuman zaključak koji proizlazi iz dokaza bio je da je postojala namjera uništenja značajnog dijela zajednice Rohinja.
Zašto je presuda historijska?
Genocid je jedan od najtežih međunarodnih zločina, ali i jedan od najzahtjevnijih za dokazivanje.
Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine zahtijeva dokazivanje posebne namjere da se određena nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa uništi u cijelosti ili djelimično.
Sama činjenica da su počinjena masovna ubistva, seksualno nasilje ili protjerivanje stanovništva nije dovoljna za pravno utvrđivanje genocida ako se ne dokaže i ta posebna namjera.
U slučaju Rohinja, Međunarodni sud pravde zaključio je da je taj kriterij ispunjen.
Posebna važnost presude proizlazi iz činjenice da je Međunarodni sud pravde prvi put utvrdio da je jedna država počinila genocid.
Za razliku od međunarodnih krivičnih sudova, koji odlučuju o krivičnoj odgovornosti pojedinaca, ICJ odlučuje o međunarodnopravnoj odgovornosti država.
Postupak je pokrenula Gambija 2019. godine, iako sama nije bila neposredno pogođena zločinima. Sud je ranije potvrdio njeno pravo da pokrene postupak na osnovu obaveza država potpisnica Konvencije o genocidu.
Kakve veze presuda ima sa Srebrenicom i Bosnom i Hercegovinom?
Odluka o genocidu nad Rohinjama posebno je značajna za Bosnu i Hercegovinu zbog presude koju je isti sud donio 26. februara 2007. godine u predmetu BiH protiv Srbije.
Međunarodni sud pravde tada je utvrdio da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid nad Bošnjacima.
Sud je zaključio da su ubistva u Srebrenici izvršena s posebnom namjerom uništenja dijela zaštićene grupe bosanskih muslimana.
Međutim, u tom predmetu nije utvrđeno da se postupci Vojske Republike Srpske mogu pripisati Srbiji prema pravilima međunarodnog prava o odgovornosti država.
Srbija zato nije proglašena odgovornom za samo počinjenje genocida, ali jeste za kršenje obaveze njegovog sprečavanja. Sud je također utvrdio da Srbija nije u potpunosti ispunila obavezu saradnje s Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, posebno u vezi s predajom Ratka Mladića.
Upravo je u tome jedna od najvažnijih razlika između ova dva predmeta.
Dok je u slučaju BiH protiv Srbije Sud utvrdio da je genocid počinjen, ali nije pripisao njegovo izvršenje Srbiji, u predmetu Gambije protiv Mjanmara utvrđena je odgovornost same države za genocid.
To pokazuje koliko je u međunarodnom pravu važno razlikovati utvrđivanje genocida, dokazivanje posebne genocidne namjere i pripisivanje odgovornosti konkretnoj državi.
Nova presuda ne mijenja pravosnažnu odluku o Srebrenici niti automatski otvara mogućnost novog postupka protiv Srbije. Njen značaj za BiH prvenstveno je u daljnjem razvoju međunarodne sudske prakse i načina na koji se dokazuje odgovornost država za genocid.
Više od 700.000 Rohinja protjerano iz svojih domova
Rohinje su pretežno muslimanska etnička manjina u Mjanmaru, državi s većinski budističkim stanovništvom.
U augustu 2017. godine vojska Mjanmara pokrenula je veliku operaciju u saveznoj državi Rakhine, nakon napada naoružane pobunjeničke grupe na sigurnosne položaje.
Tokom operacije počinjena su masovna ubistva, seksualno nasilje i paljenje naselja, dok je više od 730.000 Rohinja pobjeglo u susjedni Bangladeš.
Prema podacima koje prenose međunarodne organizacije, približno 1,2 miliona pripadnika ove zajednice danas živi u izbjegličkim kampovima u Bangladešu, uglavnom na području Cox's Bazara.
Mjanmar je tokom postupka odbacivao optužbe za genocid, insistirajući da je njegova vojska djelovala protiv naoružanih pobunjenika. Međutim, Sud nije prihvatio takvo objašnjenje kao opravdanje za utvrđene zločine.
Šta slijedi nakon presude?
Presude Međunarodnog suda pravde konačne su i pravno obavezujuće za države na koje se odnose.
Ipak, Sud nema vlastite izvršne organe kojima bi mogao neposredno prisiliti državu da provede njegovu odluku.
Ako država ne ispuni obaveze koje proizlaze iz presude, druga strana može se obratiti Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, koje ima mogućnost razmatranja odgovarajućih mjera.
Gambija je tokom postupka tražila i reparacije za žrtve, zaštitu Rohinja te omogućavanje njihovog sigurnog povratka. Tačan obim eventualnih dodatnih obaveza potrebno je tumačiti prema izreci presude.
Odluka bi mogla imati značaj i za druge postupke u kojima se pred Međunarodnim sudom pravde razmatraju optužbe za genocid.
Za Bosnu i Hercegovinu ona predstavlja još jednu potvrdu važnosti međunarodnih sudskih mehanizama u utvrđivanju činjenica o najtežim zločinima, ali i podsjetnik na složenost dokazivanja odgovornosti država.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare