Dok se izraelski mediji ovog vikenda ozbiljno bave incidentom na plaži u kojem je navodno bačena grudva blata na Itamara Ben-Gvira, cijela zemlja i dalje tone u pravu krizu, zahvaljujući ministru nacionalne sigurnosti i njegovim partnerima: projektu pretvaranja Zapadne obale u Gazu i Gaze u Zapadnu obalu.

Ovo su dva paralelna procesa koja su se značajno ubrzala od izbijanja rata 7. oktobra, stvarajući opasnu realnost. Na Zapadnoj obali, rat u Gazi je doveo do eskalacije na gotovo svim nivoima: na palestinskoj strani, raste motivacija za nasilje i krijumčarenje oružja. Nasilje doseljenika nikada nije bilo rasprostranjenije, uz podršku krajnje desničarske vlade, a vojska, ističe Guardian, raspoređuje se sa snagama i opremom koje su direktno pod uticajem borbi u Gazi.

Ubistva nevinih civila, koja su prije rata bila nezamisliva, sada su postala rutina. Ovo je praćeno ekonomskom represijom koju Izrael nameće Zapadnoj obali od oktobra, kao i političkim pritiskom na Palestinsku vlast – uprkos tome što je Palestinska vlast još uvijek jedini partner Izraelu u suzbijanju terorizma. Ako se ovakav trend nastavi, upozorava britanski list, Zapadna obala bi se mogla potpuno pretvoriti u Gazu, uz rastuće nasilje i svakodnevne sukobe između Palestinaca, doseljenika i vojske.

Istovremeno, u samoj Gazi, Netanyahuova vlada planira ne samo da održi trajno vojno prisustvo, već i da uvede vojnu upravu. Prema informacijama do kojih su došli novinari u Izraelu i zapadnim medijskim kućama, Izrael planira da uskoro preuzme kontrolu nad distribucijom humanitarne pomoći u pojasu Gaze. Doseljenici se već pripremaju za stvaranje civilnih naselja što dublje u Gazi, koristeći strategije viđene na Zapadnoj obali i onih prije povlačenja Izraela iz Gaze.

U petak, Shany Littman je u izraelskom listu Haaretz citirao jednog od lidera doseljeničkog pokreta koji je objasnio njihov plan: “Prvo će nam (vlada) dozvoliti da obavljamo molitve preko granice, zatim da ostanemo malo duže, možda prespavamo jednom sedmično, i tako, postepeno, nadamo se da ćemo doći u situaciju da se zapravo naselimo s druge strane ograde.” Njihov model je identičan onome u gradu Homeshu na Zapadnoj obali, gdje su samoinicijativno počeli sa doseljavanjem bez dozvole, a izraelska vlast im ju je izdala tek 15 godina kasnije.

Ovo su historijski dani koji bi mogli odrediti sudbinu budućim generacijama, zaključuje Guardian. Ako se ova dešavanja uskoro ne zaustave, razlike između Gaze i Zapadne obale mogle bi nestati. Obje teritorije će biti obuhvaćene nemirima i postajati sve ekstremnije pod okupacijom i izraelskim vojnim režimom, uz svakodnevne sukobe civila.

Pored svega toga, stalna prijetnja dolazi od članova iranskog saveza – sa sjevera, istoka i juga. U takvim okolnostima, proširenje Abrahamskog sporazuma postaje neizvjesno, a umjesto regionalnih saveza, Izrael bi se mogao suočiti s ratom koji će pokrenuti Armagedon, na koji Trumpove evangeličke pristalice jedva čekaju.

Dogovor o taocima i prekid vatre u Gazi mogao bi biti posljednja šansa da se izbjegne ova apokaliptična vizija. List napominje da bi primirje u Gazi moglo omogućiti deeskalaciju na Zapadnoj obali, što bi barem usporilo pogoršanje situacije i otvorilo mogućnost za alternativna rješenja – pod uslovom da postoji neko ko bi ih mogao provesti.

Ben-Gvir, jedan od glavnih agenata haosa, kako ga naziva Noa Landau, autorica teksta, ne želi o tome ni razgovarati. Umjesto toga, zaključuje, on želi da svijetu baca pijesak u oči dok ne bude prekasno.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad