Ukrajinski satelit koji je proizvod skupnog financiranja omogućio je vojnoj obavještajnoj službi te zemlje da promatra Ruse iz svemira, uoči njihove trupe i uništi njihovo oružje. “Rezultati su nevjerovatni”, izjavila je ukrajinska vojna obavještajna služba, također poznata kao HUR, u izvještaju objavljenom prošle sedmice.

Mikrosatelit kupljen od finske kompanije ICEYE omogućuje Ukrajincima da špijuniraju lokacije ruskih trupa, logistiku te tenkove i brodove, dodala je vojna obavještajna služba.

“Zahvaljujući narodnom satelitu, naša je vojska uspjela uništiti hiljade vojnih ciljeva, uključujući podmornicu Rostov na Donu i veliki desantni brod Minsk, da spomenemo samo neke. Isplatilo se desetine puta”, rekao je za POLITICO Serhiy Prytula, ukrajinski TV voditelj i glumac čija je fondacija pomogla prikupiti novac za satelit.

Sve je počelo u ranim danima ruske invazije kada su se Ukrajinci borili da kupe oružje kako bi se obranili od napada.

Dobrotvorna fondacija Serhiy Prytula i ukrajinski bloger Ihor Lachenkov skupili su oko 20 miliona dolara za kupnju tri bespilotne letjelice Bayraktar — koje su bile popularna imovina u prvim mjesecima rata. Međutim, turski proizvođač Baykar Defense odlučio je dronove pokloniti Ukrajini.

Kako novac nije potrošen, volonteri su se savjetovali s vojskom o tome kako najbolje iskoristiti novac. U augustu 2022. godine odlučili su kupiti jedan satelit kao i pristup bazi podataka finske satelitske kompanije ICEYE koju je stvorio 21 satelit koji je ta tvrtka posjedovala u to vrijeme.

“Ne sjećam se slučaja da je civilno društvo kupilo satelit za odbrambenu obavještajnu službu svoje zemlje. A Ukrajinci su ti koji su to učinili. Ljudi su osjetili njihovu moć da rade tako velike projekte za svoje odbrambene snage”, rekao je Prytula.

Ukrajina nije imala vlastite satelite prije 2022., pa je pristup tehnologiji ICEYE omogućio Kijevu da prima ekskluzivne slike u svim vremenskim uvjetima, uprkos kiši, snijegu, magli, smogu i prašini, danju i noću.

Minijaturni sateliti ICEYE koriste takozvanu tehnologiju radara sa sintetičkom aperturom (SAR) koja prikuplja detaljne slike, gledajući kroz oblake, lišće, pa čak i noć reflektirajući radiovalove od Zemljine površine.

To otežava skrivanje tenkova ili trupa, a vojsci omogućuje bolje planiranje operacija i učinkovitije uništavanje neprijatelja.

Korištenje “narodnog satelita” u kombinaciji s pristupom bazi podataka ICEYE omogućilo je stručnjacima HUR-a da snime više od 4700 fotografija ruskih vojnih objekata, uključujući 370 aerodroma, 238 položaja protuzračne odbrane i radiotehničke obavještajne službe, 153 skladišta nafte i goriva, 147 skladišta za projektile, zrakoplovno oružje i streljivo te 17 pomorskih baza.

HUR navodi da je oko 38 posto podataka dobivenih zahvaljujući ICEYE-u korišteno za pripremu napada na neprijatelja.

“Velika prednost satelita ICEYE je njegova sposobnost da jasno vidi grupu neprijateljskih mehaniziranih jedinica s opremom, čak i pažljivo kamufliranu u ‘zelenilu’. Šta mislite, šta će se s njima dogoditi poslije?”, saopštio je HUR u šaljivom tonu, aludirajući na operacije duboko u pozadini Rusije i u Crnom moru.

Sateliti u ratu

Špijunski sateliti postoje od početka svemirskog doba, ali do sada su ih uglavnom lansirale i njima upravljale nacionalne obavještajne agencije i vojske. Rat u Ukrajini pokazao je da je potražnja puno šira od toga.

Sateliti u privatnom vlasništvu koji se obično koriste za praćenje klimatskih promjena ili velikih poljoprivrednih poduzeća također imaju sposobnosti korisne za rat.

“Odbrambene i sigurnosne aplikacije su vrlo velike”, rekao je William Marshall, izvršni direktor Planeta, koji upravlja flotom satelita za promatranje Zemlje visoke rezolucije. U prvim danima rata, kompanija je osigurala detaljnu mapu gomilanja ruskih trupa duž bjeloruske granice s Ukrajinom i još uvijek redovno objavljuje ažurirane snimke.

Dok Planet prvenstveno koristi konvencionalne optičke satelite, njegova tehnologija može procijeniti podzemnu vodu za prvih 10 centimetara tla. Zatim sve više traži korištenje umjetne inteligencije za razvoj onoga što Marshall naziva “perifernim vidom” potrebnim za uočavanje malih promjena između skeniranja velikih područja, poput izgradnje pontonskih mostova ili vlažnih polja.

“Ako pokušavate planirati rute tenkova, možda biste željeli znati koja su polja blatna, a koja nisu”, rekao je Marshall.