Pet predsjednika u historiji Sjedinjenih američkih država (SAD) osvojilo je predsjedništvo bez pobjede na temelju popularnih glasova, a posljednji koji je to postigao bio je Donald Trump 2016. godine. Njegova protukandidatkinja te godine, Hillary Clinton, osvojila je više od 2,8 miliona glasova više od Trumpa na nacionalnom nivou, ali je izgubila dovoljno ključnih država da bi bila poražena u Elektorskom kolegiju, sa 306 prema 232 glasova.

Trump je 2020. godine izgubio i popularni glas i Elektorski kolegij od Joea Bidena. (Opet je elektorski glas bio 306 prema 232, ali ovaj put u korist demokrata.) Trump je ove godine ponovo kandidat Republikanske stranke na predsjedničkim izborima 2024. godine, a očekuje se tijesna utrka protiv aktuelne potpredsjednice i kandidatkinje Demokratske stranke Kamale Harris, piše CBS News u detaljnom pojašnjenju izbornog sistema SAD-a.

Od svog osnivanja, zemlja koristi Elektorski kolegij za izbor predsjednika.

Šta je Elektorski kolegij i kako funkcionira?

Elektorski kolegij je proces kroz koji Amerikanci indirektno biraju predsjednika i potpredsjednika putem elektora svojih država. Kandidati moraju osigurati 270 elektorskih glasova, većinu od ukupno 538, da bi pobijedili na izborima i osvojili Bijelu kuću.

Prije općih izbora, države biraju svoje elektore. Nakon što birači iznesu svoje glasove u novembru, kandidat koji osvoji popularni glas određuje koji će elektori – republikanski, demokratski ili treće stranke – dati svoje elektorske glasove u Elektorskom kolegiju za predsjednika.

U većini država vrijedi pravilo “pobjednik uzima sve” – ko god osvoji najviše glasova u državi, osvoji sve elektorske glasove te države.

U Maineu i Nebraski pravila su nešto drugačija. Imaju proporcionalni sistem u kojem pobjednik svakog kongresnog okruga osvoji jedan elektorski glas, a pobjednik državnog glasanja osvoji preostala dva elektorska glasa te države. Neki republikanci su se nadali promjeni pravila u Nebraski u model “pobjednik uzima sve”, budući da jedan elektorski glas često odlazi demokratu, no pokušaj je propao.

Elektori se sastaju u svojim državama sredinom decembra kako bi dali svoje glasove za predsjednika. Sastanak se održava u prvom utorku nakon druge srijede u decembru, što je ove godine 17. decembra.

Ne postoji ustavna odredba ili savezni zakon koji zahtijeva od elektora da glasaju za kandidata kojem su obećali glas, iako to gotovo uvijek čine. “Nepouzdani elektori” su rijetki, jer ih biraju stranke.

Koliko elektora ima u Elektorskom kolegiju?

Ukupno ima 538 elektora u svih 50 država i Washington, D.C.-ju.

Šta određuje koliko elektorskih glasova ima neka država?

Svaka država dobiva elektore temeljem veličine svoje kongresne delegacije. Nekoliko država s najmanje stanovništva — Aljaska, Delaware, Sjeverna Dakota, Južna Dakota, Vermont i Wyoming — imaju po tri elektora jer imaju jednog predstavnika u Zastupničkom domu i dva senatora, dok Kalifornija, najveća država, ima 54 elektorska glasa. Washington, D.C. također ima tri elektora.

Države mogu dobiti ili izgubiti elektore kako se mijenja broj stanovnika, a bilo je nekoliko promjena od predsjedničkih izbora 2020. godine.

U redizajniranju koje je uslijedilo nakon Popisa 2020., Teksas je dobio dva elektorska glasa, a pet država po jedan, dok je sedam država izgubilo po jedan elektorski glas.

Ko su elektori i ko ih bira?

Elektore prije općih izbora biraju njihove stranke. Njihov jedini cilj je sastati se u svojoj državi nakon izbora u novembru i dati dva glasa – jedan za predsjednika i jedan za potpredsjednika.

Svaka stranka može odabrati svoje elektore, među kojima mogu biti izabrani državni i lokalni dužnosnici, stranački lideri, aktivisti i drugi povezani s tom strankom. Obično se biraju “u znak priznanja za njihov rad i predanost toj političkoj stranci”, objašnjava Nacionalni arhiv.

Nema velikih kvalifikacija, ali članovi Kongresa i neki drugi dužnosnici ne mogu sudjelovati, kao ni oni koji su sudjelovali u ustanku ili pobuni.

Šta se događa ako se desi izjednačenje u Elektorskom kolegiju?

U rijetkom slučaju da dođe do izjednačenja u Elektorskom kolegiju — što bi u modernom razdoblju značilo da svaki kandidat osvoji po 269 elektorskih glasova — članovi novoizabranog Zastupničkog doma odlučuju o ishodu predsjedničkih izbora, dok Senat bira potpredsjednika.

Ovaj tip izbornog procesa odvija se i ako nijedan kandidat ne osvoji većinu. To se može dogoditi ako neki kandidat treće stranke osvoji neke elektorske glasove ili ako postoji nekoliko “nepouzdanih elektora” koji ne glasaju za kandidata koji je pobijedio u državi.

Ako bi odluka pripala Zastupničkom domu, svaka bi država imala jedan glas, bez obzira na veličinu svoje kongresne delegacije, a 50 delegacija Zastupničkog doma (Distrikt Columbia ne bi sudjelovao) izabrale bi jednog od tri najbolja kandidata za predsjednika.

Potpredsjednik bi bio izabran jednostavnom većinom u Senatu, a svi bi senatori imali jedan glas. Kao rezultat toga, moguće je da predsjednik i potpredsjednik budu iz različitih stranaka.

Od usvajanja 12. amandmana 1804. godine, bila su dva slučaja kontingentnih izbora.

Godine 1824. četiri predsjednička kandidata podijelila su glasove, a nijedan kandidat nije osvojio većinu elektorskih glasova. John Quincy Adams je pobijedio u Zastupničkom domu, iako je Andrew Jackson osvojio više popularnih i elektorskih glasova.

A 1837. godine, Martin Van Buren je osvojio većinu elektorskih glasova, ali su elektori iz Virginije odbili podržati njegovog kandidata za potpredsjednika, Richarda Johnsona, te su postali nepouzdani elektori. To je Johnsona ostavilo s jednim glasom manje, što je dovelo do kontingentnih izbora u Senatu, koje je lako pobijedio.

Zašto građani glasaju ako Elektorski kolegij bira predsjednika?

Pet predsjednika u historiji SAD-a izgubilo je popularni glas, a ipak je uspjelo pobijediti na izborima, zbog čega se neki pitaju zašto zemlja i dalje koristi Elektorski kolegij. Elektorski kolegij osnovan je u Članku II Ustava i mogao bi biti ukinut izmjenama Ustava. No, to je težak put. Za izmjene je potrebna dvotrećinska većina u oba doma Kongresa i ratifikacija od strane tri četvrtine država, ili 38 od trenutno 50.

Prema anketi Pew Research iz 2023. godine, 65% Amerikanaca smatra da bi predsjednik trebao biti biran na temelju popularnog glasa, a ne Elektorskom kolegiju. Tokom vremena u Kongresu je uvedeno stotine prijedloga za promjenu tog procesa. Također postoji multilateralna inicijativa pod nazivom National Popular Vote Interstate Compact, koju je usvojilo 17 država i Washington, D.C. Taj prijedlog osigurava da pobjednik popularnog glasa dobije sve elektorske glasove u državama koje su potpisale sporazum — ali će stupiti na snagu samo ako dovoljno država pristane.

Zašto onda zadržati Elektorski kolegij ako postoji toliko frustracije među Amerikancima? Prema Nacionalnom arhivu, osnivači nacije su Elektorski kolegij smatrali srednjim putem između davanja odluke Kongresu ili izravnom glasanju građana. Zagovornici tvrde da on sprječava nedovoljnu zastupljenost manje naseljenih država time što sprječava kandidate da se previše koncentriraju na kampanje u urbanim sredinama, koje su gusto naseljene.

Koja je historija Elektorskog kolegija?

Takozvani Očevi osnivači SAD-a uspostavili su Elektorski kolegij u Ustavu 1787. godine. Iako pojam “Elektorski kolegij” nije prisutan u tom historijskom dokumentu, riječ “elektori” se spominje, primjećuje Nacionalni arhiv.

Ratifikacija 12. amandmana 1804. godine promijenila je neka pravila Elektorskog kolegija. Na primjer, zahtijevalo se da se glasovi za predsjednika i potpredsjednika daju odvojeno. S ratifikacijom 23. amandmana 1961. godine, Distrikt Columbia je dobio tri elektora.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje