Kako se piloti pripremaju za misiju bombarderima B-2? Prvi put korišteni iznad Srbije 1999.: "Najnadrealniji trenutak"

Sedam stealth bombardera s po dva člana posade neprestano je letjelo preko pola svijeta i natrag u jednom od najdužih zračnih napada u modernoj vojnoj historiji, piše CNN.

Melvin G. Deaile jedan je od rijetkih ljudi koji razumiju kako je biti u pilotskoj kabini tokom maratonske operacije poput one izvedene tokom vikenda. Bivši pukovnik Zračnih snaga bio je dio posade B-2 čija 44-satna bombarderska misija iznad Afganistana 2001. godine još uvijek drži rekord za najdužu misiju.

Deaile je subotnju operaciju opisao kao "nevjerovatan podvig". U napadu je korišteno više od 125 aviona. Osim sedam bombardera koji su letjeli istočno iz baze Whiteman u Missouriju kako bi napali Iran, misija je uključivala i druge bombardere B-2 koji su letjeli zapadno kao dio finte, kao i borbene avione, izviđačke avione i tankere za gorivo postavljene duž ruta bombardera.

"Ono što je za mene bilo historijski momenat jest činjenica da smo imali sedam mlažnjaka iznad ciljanog područja, izvodeći sedam različitih bombardiranja, sve u roku od 30 minuta", rekao je Deaile.

Bivši pukovnik, sada direktor Škole za napredne studije nuklearnog odvraćanja pri Zračnoj komandi i stožernom koledžu Zračnih snaga, ponudio se da opiše aspekte svoje misije iz 2001., ali je jasno dao do znanja da govori samo iz vlastitog iskustva, da nema osobni uvid u subotnji napad i da ne govori u ime Ministarstva odbrane.

'Da je predsjednik donio odluku, letjeli bismo'

Deaileov rekordni napad dogodio se u prvim danima Operacije Trajna sloboda, koju je tadašnji predsjednik George W. Bush pokrenuo manje od mjesec dana nakon napada 11. rseptembra s ciljem napada na Al-Qaidu i talibane. Za početni plotun iznad Afganistana bili su potrebni bombarderi dugog dometa i na velikim visinama poput B-2.

Tokom njegovog boravka u Whitemanu, piloti kvalificirani za misije obučavani su na simulatoru dugog trajanja kako bi im pomogli u planiranju ciklusa spavanja, ali ti su simulatori obično trajali samo 24 sata. Najduži let koji je Deaile obavio prije svog rekordnog leta bio je 25 sati.

Posade bombardera su unaprijed bile određene za misiju, ali nisu imale pojma kada će se operacija održati, pa čak ni hoće li se održati. Doktori leta dali su posadama tablete za spavanje kako bi im pomogli da se odmore u danima koji su prethodili bombardiranju, rekao je Deaile.

"Jednostavno smo znali da ćemo, ako predsjednik donese odluku, letjeti drugu noć", rekao je.

Na dan svoje misije, Deaile, koji je bio zapovjednik misije, probudio se tri do četiri sata prije polijetanja kako bi sudjelovao u brifinzima sa svojim pilotom i posadom drugog B-2 u njihovoj formaciji. Poletjeli su prema zapadu u stealth bombarderu pod nazivom "Spirit of America".

Politika za vrijeme Deailea zahtijevala je da oba člana posade budu na svojim sjedalima u kritičnim trenucima leta, uključujući polijetanje, dopunjavanje goriva, bombardiranje i slijetanje. U satima između, dva člana posade bi se izmjenjivala spavajući u malom krevetu iza sjedala u kokpitu.

"Možda su ga nadogradili u posljednjih 20 godina na nešto malo udobnije, ali radilo se o modificiranom ležaju iza dva pilota koji je član posade koji nije sjedio mogao isprazniti i odmoriti se vjerojatno tri ili četiri sata između dopunjavanja goriva u zraku“, rekao je Deaile.

Moglo bi biti teško zaspati. "Očito je da svako ko ide u borbu ima osjeća nivo tjeskobe", rekao je Deaile, "ali na kraju ćete se ipak malo naspavati, samo zato što će vaše tijelo to zahtijevati".

Deaileova misija vodila ga je prema zapadu preko Pacifika, s prednošću da ima oko 24 sata sunčeve svjetlosti koja djeluje protiv prirodnog cirkadijalnog ritma tijela i sprječava pilote da zaspu. Oba člana posade također su imala hemijsku podršku kako bi ostali budni dok se misija odugovlačila.

"Doktor leta imao je ono što mi zovemo 'pilule za poticanje' odobrene za upotrebu - amfetamine", rekao je Deaile. Naglasio je da su se politike mogle promijeniti u više od dvije decenije između njegovog leta i nedavne misije te da njegovo iskustvo možda ne odražava iskustva posada bombardera u subotu.

B-2, kojeg proizvodi Northrop Grumman, jedan je od najskupljih i najsofisticiranijih bombardera u upotrebi. Ali situacija s toaletima bila je primitivna. U avionu je postojao hemijski toalet, ali su ga piloti koristili samo za ono što je Deaile opisao kao "relevantnije hitne slučajeve" kako ga ne bi prepunili.

Nije bilo pregrade između tog WC-a i pilotskih sjedala.

No velike visine i kabine pod tlakom mogu dehidrirati pilote, a pijenje vode bilo je ključno. Deaile je procijenio da su on i drugi pilot pili oko bocu vode na sat. Mokrili bi u "vreće za mokrenje" - u biti vrećice nalik Ziplocu napunjene pijeskom za mačke.

Deaile i drugi pilot bi kratili vrijeme izračunavajući količinu i težinu vrećica napunjenih urinom koje su nakupili: "Ovo su stvari koje radite kada imate 44 sata, zar ne?"

Oba pilota su također spakirala ručak i dobili su obroke namijenjene pilotima za jelo tokom leta. Ali sjedenje na jedneom mjestu na desetine sati - bilo je mjesta za malo šetnje u kokpitu, ali ne dovoljno za vježbanje - ne sagorijeva puno energije, a Deaile se ne sjeća da je puno jeo.

Letjeli su svojim avionom preko Pacifika i juga Indije prije nego što su skrenuli na sjever prema Afganistanu. Avion je nekoliko puta dopunjavan gorivom u zraku. Čim je sunce počelo zalaziti, Deaile je uzeo jedan od amfetamina koje mu je dao doktor leta kako bi ostao priseban.

Posada je ispustila teret iznad Afganistana, provevši ukupno oko četiri sata iznad zemlje prije polaska. Deaileova misija u početku nije bila planirana da traje 44 sata, ali nakon što su napustili afganistanski zračni prostor, naređeno im je da se vrate na još jedno bombardiranje. Deaile je primio još jedno pojačanje koje mu je dao doktor leta. Nakon drugog leta, posada je sletjela u Diego Garciju, vojnu bazu na otoku oko 1770 kilometara jugozapadno od Indije.

Tokom izvještaja o misiji, pilotima su prikazane snimke ciljeva koje su pogodili. Zatim su pojeli obrok, trebalo im je oko sat vremena da se opuste i konačno zaspali.

B-2 bombarder - prvi put korišteni iznad Srbije 1999.

Steven Basham, bivši general-pukovnik Air Force snaga koji je letio bombarderima B-2 iznad Srbije 1999. godine, kada su prvi put korišteni u borbi, rekao je za CNN da je polijetanje vjerovatno bio "najnadrealniji trenutak" u životima posada tokom vikend napada.

"Oni zapravo izvršavaju misiju koju niko na svijetu ne zna, ali se odvija za vrlo malo njih“, rekao je.

Jedan jedinstveni aspekt subotnje misije je teret koji je svaki avion nosio: bombe GBU-57 Massive Ordnance Penetrator (MOP) od 13.668 kg, dizajnirane za prodiranje duboko u planine za koje američki dužnosnici tvrde da jačaju aspekte iranskog nuklearnog programa.

To je bio prvi put da je ova bomba korištena u borbi, a samo B-2 avioni mogu nositi takve bombe.

Sedam bombardera nosilo je ukupno više od desetak bombi. Utjecaj naglog gubitka nekoliko tona težine na svaki avion vjerovatno je bio zanemariv na avionu naprednom poput B-2, rekao je Basham.

Punjenje gorivom na putu natrag u Missouri vjerovatno je bilo jedno od najtežih koje je umorna posada ikada doživjela, rekao je, ali "jedino što će ih podići jest to što će ponovno ući na obalu Sjedinjenih Država i dobiti tu 'dobrodošlicu kući' od američkog kontrolora leta".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad