Na svijetu trenutno postoji oko 13.000 nuklearnih bojevih glava, oružja poznatog po tome što mogu dovesti do golemog masovnog uništenja i smrti.

Zbog toga potencijalni nuklearni rat ne treba shvaćati olako, a svaka prijetnja nuklearnim oružjem se mora ozbiljno uzeti u obzir. U Americi, učestalost pretraga za fraze “nuklearno oružje” i “nuklearni rat” na Googleu naglo su skočile 24. veljače ove godine, nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Zbog te povećane bojazni, i općenito zbog straha od nuklearnog rata, mnogi se pitaju koja zemlja ima najveće zalihe ove opasne vrste oružja.

Ko ima najviše nuklearnog oružja?

Točni podaci nisu poznati i razni izvori navode razne procjene, ali konsenzus je da Rusija ima najveći nuklearni arsenal, dok je SAD iza nje.

Prema portalu Business Insider, Rusija ima u posjedu ukupno 6.850 komada nuklearnog oružja – od toga je 1.600 je aktivno raspoređeno, 2.750 uskladišteno, a 2.500 povučeno iz upotrebe. S druge strane, SAD ima arsenal od 6.450 komada nuklearnog oružja – 1.750 u aktivnoj upotrebi, 2.050 uskladišteno, i 2.650 povučeno.

Putin najavio djelimičnu mobilizaciju: Ne blefiram, zaštitit ću svoj narod

Stranica Statista procijenila je u siječnju 2022. da Rusija ima ukupno 5.997 nuklearnih bojevih glava, dok ih je u američkom arsenalu 5.428 komada. Prema organizaciji Bulletin of Atomic Scientists, Rusija ima oko 4.477 komada takvog oružja, dok SAD ima oko 3.708 bojevih glava.

Šta je djelimična vojna mobilizacija?

Unatoč različitim brojkama i procjenama, sigurno je da Rusija i SAD imaju daleko više nuklearnog oružja od ostatka svijeta, jer te dvije zemlje imaju oko 90% ukupnog nuklearnog arsenala na planetu. Treća je Kina, za koju Statista kaže da ima 350 bojevih glava, dok Business Insider za nju navodi 280 komada.

Ko ima više nuklearnih bombi, Amerika ili Rusija?

Po Business Insideru, Rusija ima više nuklearnog oružja od SAD-a. Rusija se povijesno pribojavala da je slabija od NATO saveza – vojnog pakta koji su osnovale SAD i mnoge zapadnoeuropske zemlje nakon Drugog svjetskog rata.

Stoga je Rusija uvijek bila fokusirana na zaustavljanje potencijalne invazije sa zapada ili iz Amerike, a kako Amerikanci još uvijek drže toliko puno vojske u bazama širom svijeta, Rusija je krenula u izgradnju svog nuklearnog arsenala.

Mogu li ruski projektili dosegnuti SAD?

Prema udruženju Union of Concerned Scientists, ruske kopnene rakete mogu stići do Amerike u najmanje 30 minuta, dok nuklearne rakete na podmornicama mogu doletjeti 10-15 minuta nakon lansiranja. I SAD i Rusija drže svoje rakete u stanju pripravnosti i mogu ih lansirati unutar nekoliko minuta u slučaju da se donese takva odluka.

Nuklearna oružja u takvom su stanju pripravnosti još od Hladnog rata, kad su se i sovjetski i američki vojni stratezi pribojavali da bi prvi val napada sa suprotne strane mogao značiti da će doći tisuće raketa koje bi mogle odmah uništiti sve bombardere i kopnene rakete.

Danas su na snazi sporazumi između SAD-a i Rusije koji bi trebali bolje zaštititi Ameriku od ruskog nuklearnog oružja. Prema sporazumu o smanjenju strateškog oružja, poznatog kao Novi START, obje zemlje su pristale na smanjenje svojih nuklearnih arsenala po propisanim ograničenjima. To uključuje do 700 aktivnih interkontinentalnih balističkih raketa (ICBM), podmorničkih balističkih raketa (SLBM) i teških bombardera opremljenih za lansiranje nuklearnog oružja; 1.550 nuklearnih bojevih glava na aktivnim raketama i bombarderima ICBM i SLBM; te do 800 aktivnih i neaktivnih sustava za lansiranje raketa i teških bombardera ICBM i SLBM.

Taj sporazum se odnosi na sve rakete ICBM koje mogu dosegnuti SAD untar 30 minuta. Nakon zadnjeg produljenja iz 2021., sporazum je na snazi do 4. veljače 2026.

Koliko zemalja ima nuklearno oružje?

Devet zemalja na svijetu posjeduje nekakvo nuklearno oružje, kako tvrdi organizacija International Campaign to Abolish Nuclear Weapons (ICAN). To su Kina, Sjeverna Koreja, Francuska, Indija, Izrael, Pakistan, Rusija, Velika Britanija, i SAD.

Može li SAD spriječiti nuklearni napad?

Prema britanskom magazinu The Week, iako nije potpuno nemoguće napraviti sistem koji bi presreo nuklearne projektile, to je izrazito teško. Jedan od problema s kojim se muče inženjeri koji rade na takvim projektima jest mala veličina takvih raketa, a tu je i njihova velika brzina, što znači da je prozor za presretanje takvih projektila malen.

Osim toga, rakete ICBM se mogu presresti samo u nekim fazama leta – pri lansiranju, zatim kad dođe u svemir nakon izlaska iz Zemljine atmosfere, te pri ponovnom ulasku u nju. Takve projektile se također mora vrlo precizno pogoditi kako bi ih se uspješno presrelo, jer inače se može dogoditi da se jednostavno skrenu s putanje i završe u nekoj drugoj zemlji.

Za vrijeme mandata Ronalda Reagana u osamdesetima predložen je program Strategic Defense Initiative (SDI) kojemu je cilj bio razviti sustav za obranu od sovjetskog napada iz svemira. Po planu, jedna od komponenti tog sustava sastojala se od laserskih vojnih postaja u svemiru i na Zemlji koje bi laserima mogle uništavati pokretne sovjetske mete.

Iako je SDI dobio odobrenje u Kongresu, rasprave i prijepori o tome je li uopće potreban i bi li doista mogao zaštititi SAD su se nastavile, a neki su isticali i da bi izgradnja takvog sustava mogla samo potaknuti novu utrku u naoružavanju. No, sustav na kraju nikad nije zaživio jer se raspadom SSSR-a 1991. izgubila potreba za njim, prenosi USA Today.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad