Europska unija i NATO savez, dvije institucije sa sjedištem u Briselu, godinama jedva komuniciraju kada je u pitanju odbrana kontinenta, s izuzetkom vojne suradnje u područjima kao što je Balkan. Dok se EU bavila pitanjima poput poljoprivrede, trgovine, klimatskih promjena i onih političkih, odbrana je bila pod okriljem NATO saveza. Stvari se mijenjaju. EU oblači maskirnu uniformu, a NATO nije sretan zbog toga. Detalje donosi magazin Politico.

EU izbori i prvi komesar za odbranu

Sve su veći pozivi da sljedeći sastav Europske komisije — koja će biti formirana nakon izbora za EU u junu i koju će vjerovatno ponovno voditi Ursula von der Leyen, bivša njemačka ministrica odbrane — ima svog prvog komesara za odbranu. Osoba na tom mjestu bila bi odgovorna za izdvajanje milijardi eura za europsku odbrambenu industriju kako bi se pomoglo vlastitim potrebama bloka, kao i potrebama Ukrajine.

Komisija je također predstavila Europsku odbrambenu industrijsku strategiju zajedno s gotovinom od najmanje 1,5 milijardi eura, čiji je cilj natjerati EU da konačno počne isticati svoju težinu kada je u pitanju odbrana. Naime, lideri EU pokušavaju pronaći novac za jačanje odbrane bloka i poručili su Komisiji da “istraži sve opcije” do junskog sastanka. Diplomati kažu da postoji slaganje oko potrebe za novcem, ali se ne slažu oko toga kako ga pronaći.

Potaknut ratom u Ukrajini i potencijalnim povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću, blok želi da njegove članice počnu razmišljati o vlastitoj budućnosti kada je u pitanju odbrana, u kojoj se ne oslanjaju previše na Sjedinjene Države.

U međuvremenu, u sjedištu NATO-a, gdje je SAD ključni član i koji je decenijama uživao nadmoć nad načinom na koji većina zemalja EU koordinira odbrambenu politiku, zvone alarmi za uzbunu.

“Ne možete dopustiti [da] EU i NATO prezentiraju Njemačkoj, ili Danskoj, ili Poljskoj dva proturječna popisa ciljeva sposobnosti”, rekao je glavni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg novinarima prošlog mjeseca.

Izjava je ocijenjena kao snažan stav obično ultradiplomatskog Stoltenberga.

“Ono što je važno je da je NATO, naravno, organizacija koja mora postaviti ciljeve sposobnosti… za koliko borbenih tenkova, koliko aviona, koliko brodova, kakvu vrstu spremnosti i tako dalje”, dodao je.

Ako njegova poruka nije bila dovoljno jasna, norveški šef saveza je dodao: “To je ključna odgovornost NATO-a”.

Prošle sedmice Stoltenberg je također izišao sa stavom o NATO-u kao najvećem pružatelju sigurnosti Kijevu. Njegov tim predložio je ideju o petogodišnjem fondu od 100 milijardi eura za Ukrajinu; postoji i plan NATO-a da preuzme američki format Ramstein koji organizira vojnu pomoć Ukrajini.

Međutim, određene europske zemlje izrazile su sumnju u takav nivo monetarne obaveze – neki ministri vanjskih poslova, navodno, prevrtali su očima tokom Stoltenbergove prezentacije ranije ovog mjeseca. Šef NATO-a je nastavio, rekavši da će raditi na masivnom planu financiranja uoči velikog summita NATO-a u julu u Washingtonu.

Ista brojka od 100 milijardi eura popularna je i na razini Europske unije: ponudio ju je komesar za unutrašnje tržište Thierry Breton za odbrambeni fond EU-a, ali i Estonija.

Zvaničnici EU su čvrsti u stavu da nema šanse za duplanje, ali inzistiraju na tome da blok ima financijsku ulogu.

“Moramo izgraditi takav održiv financijski instrument ako želimo zaštititi europsku sigurnost“, rekao je za POLITICO Tomáš Kopečný, češki izaslanik za obnovu Ukrajine i bivši zamjenik ministra odbrane.

Ipak, puno ovisi o stavu Washingtona.

“Ako Sjedinjene Države budu uključene zajedničkim fondom, učinimo to pod NATO-om. Ako žele nastaviti to činiti bilateralno, učinimo to pod kišobranom EU”, rekao je Kopečný.

Zabrinutost miješanjem EU u pitanja odbrane

Skepticizam NATO-a u vezi s miješanjem Europske unije u segment odbrane je ogroman.

Insajderi Saveza vide planove EU kao potencijalno uzurpiranje ovlasti koje se smatraju svetim za 75-godišnji savez, i kažu da bi regulatorni porivi bloka mogli pokvariti planove vojne alijanse.

Također je proširen strah da EU možda planira postaviti vlastite standarde za municiju koji se razlikuju od standarda Saveza, koji su na snazi ​​već pola stoljeća.

U pismu koje je Stoltenberg poslao von der Leyen 26. januara, a koje je POLITICO imao na uvid, upozorio je “zabrinut sam zbog mogućeg preklapanja s postojećim aktivnostima NATO-a”, dodajući: “Posebno bih bio zabrinut da se EU umiješa u standardne postavke za municiju”.

NATO je odgovoran za vrste i zalihe municije – koju količinu držati, koje vrste držati – sa smjernicama za osiguranje da mogu biti interoperabilni preko granica, tako da se, na primjer, francuski metak može ispaliti iz njemačke cijevi.

Ali, briga je obostrana.

“Kada je riječ o odbrambenim pitanjima, na strani EU vlada osjećaj da se vidi kao pridošlica i mlađi partner”, rekla je Camille Grand, bivša pomoćnica glavnog sekretara NATO-a, koja je sada voditeljica odbrane u think-tank organizaciji Europsko vijeće za vanjske odnose. Grand je dodala kako se čini da postoji “malo straha” na strani EU da “ako damo previše … ako previše priznajemo da NATO ima stručnost … nećemo imati svoju stratešku autonomiju”.

Ali Stoltenberg je kristalno jasno dao do znanja ko može postavljati standarde odbrane i sigurnosti – a to nije EU.

“Potrebna nam je samo jedna institucija koja postavlja standarde – dakle NATO standardi za interoperabilnost, za komunikacije, za zamjenjivost municije, sve je to samo jedan skup standarda”, rekao je šef NATO-a. “Nemate dva skupa standarda – tada postižete upravo suprotno”.

“Rat je na našim granicama”

Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku Josep Borrell, međutim, stao je u odbranu poteza EU da učini više u odbrambenoj industriji.

“Mir više nije nešto što je dato, nažalost. Rat je na našim granicama”, rekao je prošlog mjeseca. “Ruski agresorski rat donio je veliki osjećaj hitnosti da se pojačaju naši industrijski odbrambeni kapaciteti”.

Za EU potencijalni povratak Trumpa na mjesto predsjednika SAD-a čini još hitnijim da Europa brzo ojača svoje odbrambene sposobnosti.

U obraćanju iz februara, Von der Leyen je rekla da bi “novi europski obrambeni način razmišljanja” bio hitno potreban, jer “nemamo kontrolu nad izborima ili odlukama u drugim dijelovima svijeta.”

Briselski neprijatelji

Kako se nadležnosti dviju institucija zamagljuju, konkurencija među njima raste.

“Sasvim je jasno da postoji i napor od strane Atlantskog saveza da parira ili čak prestigne napore koje je uložila Europska unija u ovom konkretnom području“, rekao je Antonio Missiroli, bivši pomoćnik glavnog sekretara NATO-a za nove sigurnosne izazove.

Povrh svega, članstva u EU i NATO savezu se u velikoj mjeri preklapa — a novac dolazi iz jednog nacionalnog izvora.

“Sada postoje 23 [zemlje] koje su u obje organizacije i mislim da bi se neke od njih mogle osjećati pod velikim pritiskom“, rekao je Missiroli.

Uprkos mogućem nepovjerenju među institucijama, na ličnoj razini Stoltenberg poštuje von der Leyen. Par redovito surađuje — i to prijateljski.

“Njemu se jako sviđa njezin stil, posebno kada je riječ o njezinom vodstvu u Ukrajini“, rekla je osoba bliska šefu NATO-a, koja je ostala anonimna, piše Politico.

Dvoje zvaničnika su išli na zajednička putovanja u sve tri baltičke zemlje i prije i nakon ruske invazije na Ukrajinu u punom obimu 2022. Također su održali zajedničku konferenciju za novinare na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji u februaru.

Međutim, povjerenje na nižim razinama NATO-a i Kkomisije je manje.

“Paradoks je da na najvišoj razini imate prilično dobar i prijateljski radni odnos između Stoltenberga i von der Leyen posebno. Zatim imate mnogo neformalnih razmjena osoblja“, smatra Grand u izjavi za Politico. “Ali u trenutku kada trebamo postati vrlo praktični i ozbiljni za donošenje odluka, nailazimo na mješavinu institucionalnog rivalstva, nedostatka međusobnog znanja i pravno-političkih sitnica“.

Dodatna komplikacija – spor Turske i Cipra

Turski teritorijalni spor s Ciprom — nečlanicom NATO-a koja je dio  EU — također komplicira stvari između dviju institucija.

Turski diplomati u NATO-u ne žele dopustiti osoblju saveza da dijeli previše informacija s EU jer bi im ciparski dužnosnici mogli pristupiti.

“Mogli biste pomisliti da imamo rat u Ukrajini i da bi se dvije grupe ambasadora trebale sastajati što je češće moguće kako bi razgovarale o strategijama“, rekao je visoki diplomat EU. “To nije slučaj, zahvaljujući Turskoj i Cipru”.

Sve to čini suradnju između dva saveza teškom – a pritisak da se ponovno kalibriraju za svijet rata i ruskih prijetnji samo će povećati te napetosti, zakljjučak je opširnog osvrta političkog magazina.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad