Najveća santa leda na svijetu se počela kretati nakon što je više od 30 godina bila usidrena na dnu oceana. Santa A23a se odvojila od antarktičke obale 1986., ali se gotovo odmah nasukala u Weddellovo more i postala neka vrsta ledenog otoka.

S površinom od gotovo 4000 četvornih kilometara dvostruko je veća od Londona, a debljina joj je nekih 400 m. Usporedbe radi, londonski Shard, najviši neboder u Europi, visok je 310 metara.

80-ih godina se na njoj nalazila sovjetska istraživačka postaja, no nakon odvajanja je Moskva uklonila opremu iz baze Družnaja 1, strahujući da bi mogla ostati bez nje. No santa leda se nije odmakla daleko od obale te se njen donji dio čvrsto usidrio za muljevito tlo Weddellovog mora, piše BBC.

Zašto je, nakon gotovo 40 godina, A23a ponovno u pokretu?

“Razgovarao sam s nekoliko kolega o ovome. Pitao sam se je li na to mogla utjecati promjena u temperaturama vode. Konsenzus je bio da je jednostavno došlo vrijeme za takvo nešto”, rekao je Andrew Fleming s instituta British Antarctic Survey.

“Bio je usidren od 1986., ali se na kraju dovoljno smanjio i ponovno počeo kretati. Prvo pomicanje smo primijetili 2020. godine”, dodao je. Santa A23a sada prolazi sjeverni vrh Antarktičkog poluotoka. Kao i većina santi leda iz sektora Weddell, A23a će gotovo sigurno zaploviti prema južnom Atlantskom oceanu i završiti na takozvanom “putu santi leda”.

Sve sante leda, koliko god da bile velike, čeka ista sudbina – otapanje. No ako se A23a zaglavi u Južnoj Georgiji, mogao bi izazvati probleme milijunima tuljana, pingvina i drugih morskih ptica koje se razmnožavaju na otoku.

Velika količina A23a mogla bi poremetiti normalne puteve životinja prilikom potrage za hranom, sprječavajući ih da dostatno nahrane svoje mlade. No otapanje santi leda nema samo negativne aspekte.

Kako se sante tope, oslobađaju mineralnu prašinu koju su prikupile dok su bili dio ledenjaka. Ta je prašina izvor hranjivih tvari za organizme koji čine temelj prehrambenih lanaca oceana.

“Ove sante leda na mnogo načina omogućavaju život, one su izvor mnogih bioloških aktivnosti”, rekla je Catherine Walker iz Oceanografskog instituta Woods Hole.