Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump ne bi odmah najavio povlačenje iz NATO-a, ali bi raspad ovog saveza mogao započeti kroz druge korake Sjedinjenih Američkih Država, što bi na kraju moglo dovesti do nuklearnog domino efekta, piše Alon Pinkas, generalni konzul Izraela u Njujorku od 2000. do 2004. godine.
Kako navodi Pinkas u kolumni za list Haaretz, četiri ključna pojma uskoro će postati zastarjela i trebala bi biti uklonjena iz rječnika međunarodnih odnosa, onog koji su Amerikanci napisali 1945. nakon Drugog svjetskog rata, a revidirali nakon raspada Sovjetskog Saveza početkom 90-ih: “američka izuzetnost,” “nezamjenjiva nacija,” “Pax Americana” i “mekana diplomatija.”
Ovi pojmovi imali su dugu i značajnu upotrebu. Bili su temelji i “realističkog” i “idealističkog” pristupa u američkoj vanjskoj politici i projicirali su američku moć.
“Sada svi oni djeluju iscrpljeno i nerelevantno, a zanimljivo je to što će, šta god se dogodilo, to će biti rezultat svjesne američke odluke, a ne stvarnog pada moći”, piše on.
Svijet neće biti isti 2025.
Pinkas navodi da, u kontekstu vanjske politike, glas za Kamalu Harris bi vrlo vjerovatno bio glas za status quo – tačnije, više status quoa – dok bi osigurao stabilnost i predvidivost. Ovaj pristup često vodi stagnaciji i zastarjelim rješenjima za sve složenije probleme.
S druge strane, glas za Trumpovu vanjsku politiku – a samo neznatan dio američkih birača glasao je na temelju vanjske politike – bio je glas protiv status quoa.
“Kada ste najveća supersila u historiji, ali ste na ivici dobrovoljnog odricanja od svoje hegemonijske moći, status quo se urušava”, piše on.
Konvencionalna mudrost o Trumpovoj vanjskoj politici kaže da je ovaj put bolje pripremljen, iskusniji, upoznat s ekosistemom vanjske politike u Washingtonu i znatno opremljeniji za suočavanje sa svijetom.
Međutim, Puinkas ističe da svijet 2025. neće biti isti kao kada je Trump napustio Bijelu kuću 2021.
“Razmišljanje “izvan okvira” obično je dobra stvar, ali biti podrugljiv, omalovažavajući i neprijateljski nastrojen prema američkim saveznicima je nešto sasvim drugo”, ističe on.
Svaka osoba koju je Trump imenovao u sektorima nacionalne sigurnosti i vanjske politike odmah je označena kao “jastreb prema Iranu,” “jastreb prema Kini,” “proruski apologet”, itd. Nijedna od tih osoba nike opisana kao neko ko se zalaže za savezništva ili “multilateralista.”
Ovo je najizraženije u slučaju NATO-a, najtrajnijeg i najuspješnijeg odbrambenog i diplomatskog saveza u historiji. Trump je jasno stavio do znanja da nije naklonjen NATO-u. Dao je značajne argumente o tome da države članice NATO-a trebaju povećati svoja izdvajanja za odbranu iznad 2 posto bruto domaćeg proizvoda; trebale bi težiti 3,5 do 4 posto.
Pinkas smatra da je, po ovom pitanju, Trump u pravu.
Međutim, on ističe da “njegov pristup pregovorima kao u trgovini nekretninama nije prikladan za održavanje tako velikog saveza, koji se proširio nakon pune ruske invazije na Ukrajinu 2022.”
Trump je već nagovijestio i poigrao se idejom o napuštanju NATO-a.
Da li bi SAD mogle poslati obavijest sama sebi?
NATO je temelj američkog poretka nakon Drugog svjetskog rata. Osnovan je radi odvraćanja Sovjetskog Saveza – koji više ne postoji u svom prethodnom obliku i obimu. Međutim, Pinkas smatra da Trump “ne vidi Vladimira Putina kao neprijatelja” i da on vjeruje da je “NATO postao veliki finansijski i politički teret za Sjedinjene Države”.
Naime, izjavio je u februaru da bi, ako saveznici iz NATO-a ne budu plaćali svoj dio, on ohrabrio Ruse da “rade šta god požele”, prijeteći obustavom pomoći Ukrajini ako bude izabran.
SAD, koje su osnovale NATO 1949., prema Članu 14 Sjevernoatlantskog ugovora su “depozitar” sporazuma. Drugim riječima, Amerikanci čuvaju originalni primjerak ugovora i primaju sve službene obavijesti vezane za savez (uključujući pristupe i povlačenja). Oni su čuvari sporazuma.
Još važniji je Član 13, koji opisuje mehanizam povlačenja iz NATO-a. Navodi da svaka članica može napustiti savez slanjem “obavijesti o denonciranju” američkoj vladi; povlačenje stupa na snagu godinu dana nakon što Washington bude službeno obaviješten.
Godine 1966., Francuska je napustila vojnu komandnu strukturu NATO-a (iako ne NATO u potpunosti) i ponovo mu se pridružila 2009. Nijedna zemlja nikada nije potpuno napustila savez.
Dakle, hoće li Amerikanci poslati obavijest sami sebi? Zakonski, Sjedinjene Države su vezane zakonom koji zahtijeva odobrenje Kongresa za povlačenje. Zakon iz 2023., koji su zajedno predložili demokratski senator Tim Kaine i republikanski senator Marco Rubio, Trumpov imenovani državni sekretar, zahtijeva dvotrećinsku većinu u Senatu.
“Postepen proces”
Međutim, ako je Trump odlučan povući se iz NATO-a, i s obzirom na to da 67 senatora neće podržati takvu odluku, Trump bi mogao pokušati pozvati se na “predsjedničko ovlaštenje” u vanjskim odnosima. To bi neizbježno izazvalo ustavnu krizu između izvršne i zakonodavne vlasti, dodatno oslabilo Ameriku i način na koji je svijet percipira, piše Pinkas.
“Niko pri zdravom razumu ne misli da će Sjedinjene Države pod vodstvom Trumpa, koje razmišljaju o napuštanju NATO-a i udovoljavanju Putinu, biti ozbiljno shvaćene od strane savezničkih obavještajnih službi”, piše on.
Također spominje Tulsi Gabbard, koju je Trump izabrao da bude direktorica nacionalne obavještajne službe, a koja je rekla za Ukrajinu da je “vrijeme da se geopolitika ostavi po strani” i da ta zemlja treba da privati da će biti neutralna.
Pinkas ipak vjeruje da bi stvarno razbijanje NATO-a bio postepen proces. To bi mogao biti rezultat američkog smanjivanja svojih odgovornosti, značajnog smanjenja finansiranja i smanjenja američkog vojnog angažmana. SAD bi se čak mogle odreći Člana 5 o kolektivnoj sigurnosti, što je korak prije potpunog američkog povlačenja.
“Čak bi i znakovi takvog raspada predstavljali tektonski pomak u globalnoj sigurnosnoj arhitekturi koja postoji od 1945. godine. To bi odmah i negativno utjecalo na saveze Washingtona u Pacifiku, prikazalo Ameriku kao nepouzdanog saveznika i moglo dovesti do nuklearnog domino efekta”, upozorava on.
Objašnjava da bi, bez američkog sigurnosnog kišobrana, uključujući nuklearnog, zemlje poput Japana, Južne Koreje, Tajvana, Australije, Poljske, pa čak i Ukrajine, mogle težiti vlastitom nuklearnom odvraćanju. Iz drugih razloga, a u nedostatku novog nuklearnog sporazuma, Iran bi mogao odlučiti preći vojno-nuklearni prag. Saudijska Arabija bi mogla uzvratiti.
Pinkas smatra da ovakav nuklearni domino efekat, koji bi mogao predstavljati apokaliptični scenarij, nije vjerovatan u naredne četiri godine. Međutim, on upozorava da bi “strukturne promjene u svjetskom poretku mogle pokrenuti taj proces”.
Pinkas pretpostavlja da Trump neće odmah najaviti povlačenje iz NATO-a i da bi vjerovatno čekao povod ili izgovor za to.
“Ali možete očekivati žalbe, prigovore i dozu otrovnosti iz Bijele kuće prema NATO-u. To bi bilo štetno za globalnu sigurnost ne samo zato što bi moglo ohrabriti rusku agresiju u narednim godinama, već i zbog učinaka koje bi imalo na saveze u Indo-Pacifiku”, upozorava on.
“Trump možda ima uvjerljive priče o Kini, ali ravnodušnost i neprijateljstvo prema NATO-u sigurno će utjecati na američku vjerodostojnost od Korejskog poluostrva i Japana do Južnog kineskog mora”, dodaje.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!