Kada su izraelski vojnici početkom marta pronašli Mohammeda Shubeira kako se krije sa svojom porodicom, pritvorili su ga na oko 10 dana, te pustili bez optužnice, ispričao je on. Rekao je da su ga za to vrijeme vojnici koristili kao živi štit.
Shubeir, koji je tada imao 17 godina, rekao je da je bio prisiljen hodati s lisicama na rukama kroz prazne ruševine svog rodnog grada, Khan Younisa u južnoj Gazi, tražeći eksploziv koji su postavili pripadnici Hamasa. Kako bi izbjegli da sami budu dignuti u zrak, vojnici su ga natjerali da ide naprijed.
U jednoj srušenoj zgradi, zaustavio se na putu: niz zid je, kako je rekao, prolazio niz žica pričvršćenih za eksploziv.
“Vojnici su me kao psa poslali u miniran stan. Mislio sam da će to biti posljednji trenuci mog života”, rekao je ovaj srednjoškolac.
Istraga New York Timesa otkrila je da su izraelski vojnici i obavještajni agenti tokom cijelog rata u Gazi redovno prisiljavali zarobljene Palestince poput Shubeira da idu u izviđačke misije opasne po život kako bi izbjegli dovođenje izraelskih vojnika u opasnost na bojnom polju.
Iako su obim i razmjere takvih operacija nepoznate, ovu praksu, koja je nezakonita i po izraelskom i po međunarodnom pravu, je koristilo najmanje 11 odreda u pet gradova u Gazi, često uz učešće oficira izraelskih obavještajnih agencija.
Palestinski pritvorenici su prisiljeni da istraže mjesta u Gazi za koja izraelska vojska vjeruje da su Hamasovi militanti pripremili zasjedu ili zamku. Praksa je postepeno postajala sve raširenija od početka rata prošlog oktobra.
Zatočenici su bili prisiljeni da izviđaju i snimaju unutar mreža tunela gdje su vojnici vjerovali da se borci još uvijek kriju. Ulazili bi u minirane zgrade kako bi pronašli skriveni eksploziv. Rečeno im je da pokupe ili premjeste predmete poput generatora i rezervoara za vodu jer su se izraelski vojnici plašili da ti predmeti skrivaju ulaze u tunele ili mine.
NYT je intervjuisao sedam izraelskih vojnika koji su posmatrali ili sudjelovali u ovoj praksi, koju su predstavili kao rutinsku, uobičajenu i organiziranu, provedenu uz značajnu logističku podršku i znanje nadređenih na bojnom polju. Mnogi od njih su rekli da su između odreda zatočenike prevozili oficiri izraelskih obavještajnih agencija, što je proces koji je zahtijevao koordinaciju između bataljona i znanje viših komandanata na terenu. I iako su služili u različitim dijelovima Gaze u različitim trenucima rata, vojnici su uglavnom koristili iste izraze za označavanje živih štitova.
NYT je također razgovarao sa osam vojnika i zvaničnika koji su upoznati sa praksom, a svi su govorili pod uvjetom anonimnosti jer se radi o vojnoj tajni. General-major Tamir Hayman, bivši načelnik vojne obavještajne službe, kojeg najviši vojni i odbrambeni zvaničnici rutinski informišu o vođenju rata, potvrdio je upotrebu jedne verzije prakse, rekavši da su neki zatočenici bili prisiljeni da uđu u tunele dok su se drugi dobrovoljno javili da prate trupe i da budu njihovi vodiči, u nadi da će steći naklonost vojske.
NYT nije pronašao dokaze da je bilo koji zatočenik povrijeđen ili ubijen dok su korišteni kao živi štit. U jednom slučaju, izraelski oficir je upucan i ubijen nakon što zatočenik poslat da pretrese zgradu ili nije otkrio ili nije prijavio militanta koji se tamo krije.
Šta kaže međunarodno pravo
Izraelska vojska je u saopćenju navela da njene “direktive i smjernice strogo zabranjuju korištenje zatočenih civila u Gazi za vojne operacije”. Dodaje se da će izvještaje palestinskih zatočenika i vojnika koje je intervjuirao NYT “provjeriti relevantne vlasti”.
Međunarodno pravo zabranjuje upotrebu civila ili boraca kao štita od napada. Nezakonito je i slanje zarobljenih boraca na mjesta gdje bi bili izloženi vatri ili prisiljavanje civila na bilo šta u vezi sa izvođenjem vojnih operacija.
Iako su zakoni nejasni u vezi sa pravima ljudi pritvorenih tokom sukoba s nedržavnim akterom poput Hamasa, nezakonito je prisiljavati palestinske zatočenike da istražuju opasna mjesta “bez obzira na to jesu li ti zatvorenici civili ili pripadnici borbenog krila Hamasa”, rekao je Lawrence Hill-Cawthorne, profesor na Univerzitetu Bristol u Engleskoj i stručnjak za zakone koji regulišu pritvor u sukobima sa nedržavnim akterima.
Izraelska vojska je koristila sličnu praksu, poznatu kao “procedura susjedstva”, u Gazi i na Zapadnoj obali početkom 2000-ih. Vojnici bi prisiljavali palestinske civile da priđu kućama militanata kako bi ih nagovorili da se predaju.
Taj postupak je 2005. godine zabranio izraelski Vrhovni sud, opširnom presudom koja je također zabranila korištenje živog štita u drugim kontekstima. Predsjednik suda Aharon Barak presudio je da stanovnik okupirane teritorije “ne smije biti doveden, čak ni uz njegovu saglasnost, u područje gdje se odvija vojna operacija”.
U njegovoj odluci se navodi da neravnoteža moći između vojnika i civila znači da se niko ne može smatrati dobrovoljcem za takav zadatak. Vojnici također ne bi trebalo da traže od civila da rade stvari za koje pretpostavljaju da su bezbijedne, dodaje se u presudi, s obzirom da je “ova pretpostavka ponekad neutemeljena”.
Rat u Gazi počeo je prošlog oktobra kada su Hamas i njegovi saveznici počinili teške zločine u Izraelu prije nego što su se povukli u podzemne tunele kako bi izbjegli razorni izraelski protunapad koji je ubio desetine hiljada Palestinaca.
Izrael je optužen da djeluje bez dovoljno brige o civilnim žrtvama, a pravdao se tvrdeći da Hamas ugrađuje svoje borce i oružje u civilna područja, efektivno koristeći čitave zajednice kao živi štit.
Izraelski vojnici su koristili živi štit na drugačiji način.
Profesor Michael N. Schmitt, naučnik sa West Pointa koji je proučavao upotrebu živog štita u oružanim sukobima, rekao je da mu nije poznato da je i jedna druga vojska posljednjih decenija rutinski koristila civile, ratne zarobljenike ili zarobljene teroriste za po život opasne izviđačke misije. Vojni historičari kažu da su tu praksu koristile američke snage u Vijetnamu.
“U većini slučajeva, ovo predstavlja ratni zločin” rekao je profesor Schmitt.
Vojnici koji su govorili za NYT rekli su da su ovu praksu počeli koristiti tokom trenutnog rata zbog želje da ograniče rizik za pješadiju.
Neki od vojnika koji su vidjeli ili su učestvovali u vježbi smatrali su to duboko uznemirujućim, što ih je navelo da preuzmu rizik i razgovaraju o vojnoj tajni s novinarima. Dvojica su povezana s NYT-em preko organizacije Breaking the Silence koja prikuplja svjedočenja izraelskih vojnika.
Dva vojnika su kazala da su se pripadnici njihovih odreda, od kojih je svaki činilo oko 20 ljudi, protivili komandantima. Vojnici su rekli da su neki nižerangirani oficiri pokušali da opravdaju tu praksu tvrdeći, bez dokaza, da su zatočenici teroristi, a ne civili koji se drže bez optužbe.
Rekli su da im je rečeno da životi terorista vrijede manje od života Izraelaca – iako bi oficiri često zaključili da njihovi zatočenici ne pripadaju terorističkim grupama i kasnije bi ih pustili bez optužbe, prema izraelskom vojniku i trojici Palestinaca koji su govorili za NYT.
Jedan izraelski odred natjerao je gomilu raseljenih Palestinaca da idu ispred vojnika dok su napredovali prema skrovištu militanata u centru Gaze, ispričao je Jehan Siam, 31, palestinski grafički dizajner.
“Vojnici su od nas tražili da krenemo naprijed kako druga strana ne bi uzvratila”, rekao je Siam, te ispričao da, kada su stigli do skrovišta, vojnici su izašli iza civila i upali u zgradu.
Nakon što su naizgled ubili militante, vojnici su pustili civile nepovrijeđene, ispričao je on.
Pretraživanje dvorišta pod nišanom
Hamas je pretvorio velike dijelove Gaze u labirint miniranih zamki i skrivenih mreža tunela, minirajući civilne domove i institucije ili koristeći ih kao privremene vojne baze i skrovišta oružja.
Nakon invazije na Gazu krajem oktobra, izraelski vojnici su rekli da su otkrili da su često izloženi najvećem riziku kada ulaze u kuće ili ulaze u tunele gdje su možda postavljeni eksplozivi. Kako bi se borili protiv te prijetnje, koristili su dronove i pse tragače za izviđanje lokacije prije ulaska.
Kada nisu bili dostupni psi ili dronovi ili kada su vjerovali da bi čovjek bio učinkovitiji, ponekad bi slali Palestince.
Basheer al-Dalou, farmaceut iz grada Gaze, rekao je da je bio primoran da djeluje kao živi štit 13. novembra ujutro, nakon što je zarobljen u svojoj kući. Al-Dalou, koji sada ima 43 godine, pobjegao je iz susjedstva sa svojom suprugom i četiri sina nekoliko sedmica ranije, ali se nakratko vratio po neke osnovne zalihe, iako je susjedstvo bilo bojno polje.
Vojnici su mu naredili da se skine do donjeg rublja, a zatim su mu stavili lisice i povez preko očiju, rekao je on u intervjuu u Gazi nakon što je pušten bez optužbe.
Ispričao je da su mu vojnici, nakon što su ga ispitali o aktivnostima Hamasa u tom području, naredili da uđe u dvorište obližnje petospratnice. Dvorište je bilo prepuno krhotina, uključujući kaveze za ptice, rezervoare za vodu, baštenski alat, slomljene stolice, razbijeno staklo i veliki generator.
“Iza mene, tri vojnika su me silovito gurnula naprijed”, prisjetio se on. “Bojali su se potencijalnih tunela ispod zemlje ili eksploziva skrivenog ispod bilo kojeg objekta”.
Ispričao je da je tuda morao da hoda bos po slomljenom staklu.
NYT piše da je vojska odbila komentarisati ovo svjedočenje, ali da se ono poklapa sa onim što je ispričalo 10 izraelskih vojnika koji su također rekli da su svjedočili ili bili upućeni u proces korištenja palestinskih zatvorenika da pretražuju zgrade i dvorišta.
Al-Dalou je rekao da se otprilike sedam ili osam vojnika sakrilo iza ruševina razbijenog zida dvorišta za slučaj da on naleti na bombu. Jedan od vojnika ga je usmjeravao preko zvučnika.
Rekao je da mu je, sa rukama vezanim na leđima, naređeno da hoda po dvorištu, šutirajući cigle, komadiće metala i prazne kutije. Vojnici su mu u jednom trenutku vezali ruke ispred njega kako bi lakše premještao sumnjive predmete na putu.
U jednom trenutku se čuo zvuk iza generatora u dvorištu. Al-Dalou je rekao da su vojnici počeli pucati prema izvoru zvuka i za dlaku ga promašili. Ispostavilo se da je to bila mačka.
Zatim su mu vojnici naredili da pokuša da pomjeri generator, sumnjajući da prikriva ulaz u tunel. Kada je oklijevao, strahujući da bi Hamasovi borci mogli izaći iznutra, jedan vojnik ga je kundakom puške udario u leđa.
Ispričao je da je kasnije tog dana dobio naređenje da hoda ispred izraelskog tenka dok je napredovao prema džamiji gdje su se vojnici brinuli da će naići na militante. Neki od njegovih komšija odvedeni su da traže ulaze u tunel u obližnjoj bolnici Al-Rantisi, a on ih od tada nije vidio, rekao je.
Te večeri je odveden u pritvorski centar u Izraelu. S obzirom na njegova iskustva tog dana, Al-Dalou je reako da mu je laknulo kada je premješten, iako je očekivao da će se suočiti sa zlostavljanjem u izraelskim zatvorima.
“U tom trenutku sam bio presretan. Napustiću ovu opasnu zonu za sigurnije mjesto unutar izraelskih zatvora”, prisjetio se al-Dalou.
“Ose” i “komarci”
Početkom februara, izraelska vojska je zauzela sjedište UNRWA-e, glavne agencije Ujedinjenih naroda za palestinske izbjeglice u gradu Gaza.
Kada su otkrili da se Hamasova mreža tunela proteže ispod kompleksa, vojni inženjeri su izbušili zemlju kako bi stvorili nove pristupne tačke.
Inžinjeri su u jednom trenutku pomoću užeta spustili kameru u tunele, kako bi mogli jasnije vidjeti šta je unutra, ispričao je jedan vojnik koji je bio uključen u operaciju. Gledajući prijenos uživo s kamere, inženjeri su vidjeli čovjeka unutar tunela, vjerovatno operativca Hamasa.
Zaključili su da Hamasovi borci još uvijek koriste tunel, te su na licu mjesta odlučili su da će umjesto izraelskih inženjera poslati Palestinca s kamerom da ga dalje istražuje, rekao je vojnik.
Druga dva vojnika potvrdila su da se iskaz ovog vojnika općenito poklapa s načinom na koji bi inženjeri obično poslali Palestince u tunele. Opis lokacije ovog vojnika se također poklapa s opisom novinara NYT-a koji ga je ubrzo nakon toga posjetio to mjesto uz vojnu pratnju, ali nije vidio nijednog Palestinca.
Vojska je odbila da komentariše i ovaj slučaj.
Najprije bi oficiri razmatrali raspoređivanje jednog od nekoliko desetina palestinskih civila koji su bili zarobljeni u tom području i koji su zadržani do završetka operacije.
Na kraju, oficiri su odlučili da pošalju, kako su rekli, “osu”, termin koji se koristi za Palestinca zatočenog u Izraelu. To je pokrenulo složeniji proces za koji je trebalo nekoliko dana i značajnu koordinaciju sa drugim jedinicama, rekao je vojnik.
Tokom cijelog rata, vojnici u različitim jedinicama uglavnom su nazivali zatočenike istim terminima. “Osa” je općenito bio termin za ljude koje su obavještajni službenici doveli u Gazu iz Izraela za kratke i specifične misije.
Međutim, neki vojnici su rekli da se taj termin odnosi na plaćene saradnike koji su dobrovoljno ušli u Gazu, dok su drugi rekli da se odnosi na zatočenike. “Komarac” je opis za zatočenike koji su zarobljeni u Gazi i brzo raspoređeni bez odvođenja u Izrael, ponekad nekoliko dana, pa čak i sedmica. “Komarci” su se koristili mnogo češće od “osa”.
Vojnik je ispričao da su svi ti ljudi smatrani “potrošnim”, te se prisjetio riječi jednog oficira: “Ako tunel eksplodira, barem će on umrijeti, a ne neko od nas”.
Unutar tunela ispod baze UN-a, jedinica je otkrila ogromnu bazu kompjuterskih servera, te je izraelska vojska kasnije zaključila da je to bilo glavno komunikacijsko čvorište Hamasa.
Nekoliko dana kasnije, vojska je dovela grupu novinara, uključujući i novinare NYT-a, da vide servere u tunelima.
Vojna pratnja nije otkrila da je palestinski zatvorenik korišten za istraživanje tog područja. NYT je otkrio njegovu umiješanost skoro četiri mjeseca kasnije.
Naređenja od drona
Shubeir je zarobljen nakon što je vojska zauzela njegovo susjedstvo na rubu Khan Younisa, u južnoj Gazi.
Vojska je naredila stanovnicima da se evakuišu, ali je porodica Shubeir odlučila da sačeka predstojeći izraelski napad u svom stanu na četvrtom spratu. Da bi otišla, porodica bi morala da prođe izraelske kontrolne punktove, gdje bi bili suočeni sa mogućnošću hapšenja i pritvora.
Porodica se ubrzo našla usred bitke. Shubeir je ispričao da su granate pogodile njihovu zgradu, ubivši njegovog oca, kovača. Njegova sestra, 15, kasnije je ubijena nakon što su izraelski vojnici ušli u zgradu. Shubeir je rekao da je zarobljen i odvojen od svojih preživjelih članova porodice.
Ispričao je da su ga vojnici sve do puštanja bez optužbe desetak dana kasnije često slali da luta ulicama Khan Younisa u pratnji malog drona iznad glave poznatog kao kvadrokopter. Dron je pratio njegovo kretanje i izdavao mu instrukcije preko zvučnika.
Shubeir je rekao da mu je u blizini škole u susjedstvu naređeno da pretraži ruševine u potrazi za ulazima u tunele, te da je poslat u stambene blokove dok bi mali dron lebdio blizu njegove glave. Rečeno mu je da traži tijela militanata, za koje su se Izraelci obično bojali da su minirana.
U jednom stanu vidio je miniranu zamku zbog koje se plašio za svoj život.
“To je bila najteža stvar koju sam doživio. Shvatio sam da je to zamka”, rekao je on.
Ispričao je da je u drugom stanu pronašao tijelo sa pištoljem koji je ležao pored njega. Shubeiru je rečeno da baci pištolj sa prozora da ga izraelski vojnici pokupe.
Rekao je da su mu nekoliko dana prije puštanja na slobodu vojnici odvezali ruke i natjerali ga da obuče izraelsku vojnu uniformu. Zatim su ga pustili, govoreći mu da luta ulicama, kako bi borci Hamasa pucali na njega i otkrili svoje položaje. Izraelci su ga pratili iz daljine, van vidokruga.
Pošto su mu ruke bile lobodne prvi put nakon nekoliko dana, rekao je da je razmišljao o pokušaju bijega.
Onda se odlučio protiv toga.
“Kvadrokopter me je pratio i gledao šta radim. Upucaće me“, ispričao je.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!