Već smo govorili u našem programu o tome da je posljednje istraživanje iz SAD-a ukazalo na to da Kina u proteklim godinama ulaže dva puta više od SAD-a ili EU u druge zemlje u svijetu. Prema podacima Instituta AidData za Univerziteta William i Mary u SAD-u, na svaki dolar pomoći koji Kina da regionu Zapadnog Balkana dolazi 14 dolara novog duga. Također otkrili su i da je Kinezima jedna balkanska zemlja zanimljiva od drugih. O detaljima istraživanja za N1 govori Brad Parks, izvršni direktor AidData.

N1: Vaš projekat je bio fokusiran na projekat Inicijativa pojaseve i put, što je ogroman projekat. Preko 13.000 projekata širom svijeta i više od 840 milijardi dolara Kina je uložila u njega. Dakle, moje pitanje je koja su Vaša otkrića i kakav bi utjecaj ova Inicijativa mogla imati na zemlje koje su trenutno uključene u nju?

Parks: Prije svega, otkrili smo da Kina sada nadmašuje SAD i druge velike sile po osnovi dva prema jedan ili više. U prosjeku, Kina potroši oko 85 milijardi dolara na inozemne razvojne projekte. Za usporedbu, SAD troše manje od polovine tog iznosa, oko 37 milijardi dolara godišnje. Također, otkrivamo da je boja novca važna. Peking sada nadmašuje Washington i Brisel s dugom, a ne s pomoći. Dakle, od kada je 2013. godine uvedena Inicijativa pojas i put, Peking je osigurao u prosjeku 31 američki dolar duga za svaki dolar pomoći koji je usmjerio zemljama sa niskim i srednjim prihodom. Mnogi od tih trendova vrijede i za Zapadni Balkan. Tokom 21. vijeka, Kina je Zapadnom Balkanu osigurala pomoć i dug od nešto manje od 7 milijardi dolara, tačnije 6,8 milijardi. 88 posto od toga je bio dug, preostalih 12 posto je pomoć, a do osam, mislim, grantovi ili donacije ili visoko subvencionirani krediti, bez kamata ili kredita sa vrlo niskim kamatama. Dakle, većina onoga što Kina pruža je dug koji se izdaje po komercijalnim stopama. Za svaki dolar pomoći koju Kina pruža Zapadnom Balkanu, ona daje skoro 14 dolara duga, što je otprilike po komercijalnim uslovima ili blizu njih. Također, nalazimo na Zapadnom Balkanu samo ogroman porast ukupnog nivoa finansiranja tokom ere Pojasa i puta. Dakle, 600 posto povećanja ukupnog nivoa finansiranja kineske vlade za Zapadni Balkan, od kada je Pojas i put najavljen krajem 2013. I otkrili smo da je 45 posto tog finansiranja za Zapadni Balkan u iznosu od 3,1 milijarde dolara posebno usmjereno u Srbiju.

N1: Kada govorimo o zemljama na Zapadnom Balkanu, Bosna trenutno ima problem jer je ovdje trebalo ulagati ili raditi na projektu izgradnje geotermalne elektrane, vrijednom više od milijardu eura. Sada je taj projekt u opasnosti. Također smo vidjeli probleme u Crnoj Gori gdje je autoput Bar bio u velikoj opasnosti. Budimo iskreni, zemlje zapadnog Balkana van Evropske unije nisu jedine koje imaju projekte sa Kinezima. Hrvatska također ima projekt Pelješkog mosta s Kinom. Šta mislite o tim problemima?

Parks: U svom novom izvještaju otkrivamo da ovi problemi nisu jedini, već da imaju prilično širok opseg. Računamo da 42 zemlje širom svijeta sada imaju javni dug prema Kini koji prelazi 10 posto BDP -a. Dakle, Crna Gora je dobar primjer. Jedna je od 42 zemlje čiji je kredit koji je ugovorila za autoput čini otprilike 20 posto BDP -a zemlje. Inicijativa za Pojas i put, bez sumnje, stvorila je velike izazove u pogledu održivosti duga za zemlje sa niskim i srednjim prihodima. Ali, još nešto što smo otkrili u izvještaju: iznenadilo nas je da je 35 posto ili nešto više od jedne trećine portfelja projekata infrastrukture Pojasa i puta naišlo na ozbiljne probleme u implementaciji. Stvari poput korupcije, skandala, zabrinutosti zbog previsokih cijena ugovora, kršenja zakona o radu, čak i javnih protesta. Zaista, dok gledamo u budućnost, ono što vidimo je da Peking sada rješava problem grižnje savjesti kupca. Mnogi strani lideri koji su u početku bili željni da uđu u Pojas i put, da tako kažem, sada obustavljaju ili otkazuju ili pregovaraju o kineskim infrastrukturnim projektima, zbog ovih zabrinutosti oko umjetno napuhanih troškova projekta ili održivosti duga ili korupcije. U isto vrijeme, mnogi od ovih projekata na Pojasu i putu nailaze na probleme zbog promjena u javnom mnijenju u zemljama u kojima se projekti trebaju odvijati. A te promjene u javnom mnijenju otežavaju političkim liderima održavanje bliskih odnosa s Pekingom. Mislim da sa sigurnošću ne znamo da li će dinamika kajanja ovog kupca među zemljama zajmoprimcima na kraju na kraju potkopati dugoročnu održivost Pojasa i puta. Ipak, mislim da je jasno da ako Peking želi zadržati podršku svojoj vodećoj globalnoj infrastrukturnoj inicijativi, morat će brzo i odlučno pristupiti rješavanju ovog rastućeg nezadovoljstva javnosti među zemljama koje sudjeluju u inicijativi Pojasa i puta.

N1: Još jedan element ovdje je da Kinezi ulažu u obrazovanje. Znamo da je u Mađarskoj u posljednjih nekoliko mjeseci došlo do velikih previranja, jer Kina želi uložiti u zgradu novog univerziteta u Budimpešti. Kako to može biti opasno ili korisno za zemlje, poput Mađarske ovdje u Evropi, ako Kina dobije svoj univerzitet u glavnom gradu, kao što je Budimpešta.

Parks: Mislim da je najbolji lijek za ovaj problem transparentnost. Dakle, jedan od razloga zašto je ovaj izvještaj, koji smo upravo objavili i prateći skup podataka, toliko važan je taj što Peking skriva svoj tajni portfelj davanja i pozajmljivanja u inostranstvu, a tajnost izaziva sumnju. Tačno? Ponekad se gotovo čini da je Peking sam sebi najveći neprijatelj, zar ne? Jer, ako nema razloga za zabrinutost, ti bi sporazumi trebali biti podložni javnoj kontroli, ali kao što smo vidjeli u Mađarskoj, neki od ovih visokih sporazuma postaju povjerljivi i postoji dovoljno krivice za povjerljivost. Ne želim da vaši slušatelji padnu pod lažnu iluziju ili lažnu pretpostavku da je jedina stranka odgovorna za tajnost kineska vlada. Za tango je potrebno dvoje. Ono što smo vidjeli u Mađarskoj jeste da je sama vlada poduzela prilično agresivne korake kako bi zaštitila neke od ovih sporazuma od pogleda javnosti.

N1: I u skladu s tim, kad pogledamo prema zapadu, šta bi Sjedinjene Države ili Evropska unija mogle učiniti da budu barem na istom nivou ili da nadjačaju Kinu svojim projektima i vlastitim inicijativama. Na primjer, ovdje na Zapadnom Balkanu ili u drugim zemljama, gdje žele da imaju uticaj.

Parks: To je dobro pitanje. Mislim da je Peking 2021. godine u drugačijoj situaciji nego prije 5 ili 10 godina, jer SAD, Velika Britanija, ostale članice G7, kao i šire članstvo EU, svi ovi akteri sada govore o ulasku na tržište finansiranja infrastrukture. Tako je Kina skoro dvije decenije imala zavidnu poziciju i nije imala pravih rivala na tržištu finansiranja infrastrukture. A sada je Europska unija najavila novi program pod nazivom Global gateway, koji pozicioniraju kao alternativu inicijativi Pojas i put, za podršku velikim infrastrukturnim projektima za prodaju karata. G7 je najavio izgradnju boljeg svijeta ili takozvanu B3W inicijativu kao alternativu Pojasu i putu. Postoji i nešto što se zove mreža plavih tačaka, skovana s Japanom i Australijom. Sve ove inicijative usmjerene su na pružanje većeg izbora zemljama širom svijeta kada žele finansirati velike infrastrukturne projekte za prodaju karata. Značajno je i to da mi, EU i Velika Britanija ove nove inicijative pozicioniramo kao kvalitetnije infrastrukturne mogućnosti za zemlje koje žele poduzeti infrastrukturne projekte zasnovane na drugačijem skupu principa, zasnovanom na principima poput transparentnog i održivog finansiranja ili pridržavanja društvenih i zaštite okoliša ili konsultacije s lokalnim zajednicama, prije pokretanja velikih posljedičnih projekata. Mislim da će to zaista promijeniti dinamiku jer kineske vlasti moraju odgovoriti na veću konkurenciju na tržištu, a postoji nekoliko različitih načina na koje bi to mogli pokušati učiniti i riješiti rastuće nezadovoljstvo zbog Pojasa i puta. Dakle, jedan od načina na koji to mogu pokušati riješiti jeste pokušaj pridobijanja šire javnosti u zemljama koje učestvuju u Pojasu i putu i nadati se da će ti napori rezultirati izbornim uspjehom pro-Pekinških političkih stranaka. Druga alternativa je ta da se nisu mogli potruditi da pokušaju pridobiti širu javnost, već da su se držali starih pravila. Umjesto toga, pokušajte učiniti uslugu sa ogorčenim liderima u zemljama učesnicama Pojasa i puta, te se oslonite na njihovu lojalnost Pekingu i njihov politički opstanak. Ili bi mogli uzeti potpuno drugačiji pristup i pokušati multilateralizirati Pojas i put finansiranjem i implementacijom infrastrukturnih projekata sa zapadnim silama i sa multilateralnim institucijama. Mislim da je prerano sa sigurnošću reći koji će put izabrati.