Pisma Alekseja Navaljnog, do kojih je došao The New York Times, pokazala su da je Navaljni, simbol otpora Putinu, uspio ostati u toku s aktualnim događajima i iza rešetaka. Pisma pokazuju kako je proživio posljednje mjesece života, što je čitao, ali i što je mislio o Donaldu Trumpu.
Hvalio se da je pročitao 44 knjige na engleskom u godinu dana, pripremao se za budućnost, svađao s novinarima i rado dijelio mišljenja o objavama na društvenim mrežama preko svojih suradnika – tako je Aleksej Navaljni proveo zadnje mjesece svojeg života.
Navaljni je u javnim porukama svoje zatvaranje nazvao svemirskim putovanjem. Većinu vremena provodio je u samici, a ostao je bez tri svoja odvjetnika, koji su uhićeni zbog udruživanja u ekstremističku skupinu.
Ipak, pratio je aktualna događanja. U pismu prijatelju, fotografu Evgeniju Feldmanu, Navaljni je program bivšeg predsjednika Donalda Trumpa za drugi mandat nazvao stvarno zastrašujućim, piše The New York Times.
“Ako predsjednik Joe Biden ima zdravstvenih problema, Trump će postati predsjednik. Zar ova očita stvar ne brine demokrate?” pisao je Navaljni.
U drugom pismu Feldmanu 3. prosinca ponovno je izrazio zabrinutost zbog Trumpa i zamolio svog prijatelja: “Molim te, navedi mi jednog sadašnjeg političara kojem se diviš”.
Navaljni je mogao pisati i slati pisma, a i ljudi su mogli pisati njemu i to za 40 centi preko web-stranice. Nakon što bi pisma prošla cenzuru, ljudi su mogli dobiti njegove skenirane odgovore.
Navaljni je komunicirao s vanjskim svijetom i preko odvjetnika. Komentirao je tako i svoja česta saslušanja o novim kaznenim postupcima koje je pokrenula država kako bi mu produljila zatvorsku kaznu ili o pritužbama koje je Navaljni podnio o tretmanu koji je imao u zatvoru.
Navaljni je rekao Krasilshchiku, medijskom poduzetniku koji je sada u egzilu u Berlinu, da je uživao u tim saslušanjima, usprkos prirodi ruskog pravosudnog sustava.
“Odvlače pažnju i pomažu da vrijeme brže prođe”, napisao je. “Osim toga, pružaju osjećaj borbe”, javlja The New York Times.
Pojavljivanja pred sudom također su mu pružila priliku da pokaže svoj prijezir prema sustavu. Prošlog srpnja, na kraju suđenja koje je rezultiralo još jednom 19-godišnjom kaznom, Navaljni je rekao sucu i policajcima u sudnici da su “ludi”.
“Imaš jedan, Bogom dan život, i ovo je ono na što si ga odlučio potrošiti?”
U jednom od svojih posljednjih saslušanja putem videoveze u siječnju Navaljni se zalagao za pravo na duže pauze za obrok kako bi konzumirao “dvije šalice kipuće vode i dva komada odvratnog kruha” na koje je imao pravo. Žalba je odbijena.
Sud je također odbacio njegovu žalbu u vezi s ćelijom u koju je zatvoren. Ćelije su obično bile hladne, vlažne i slabo prozračene male betonske prostorije. No Navaljni se nije žalio toliko na njih koliko na činjenicu da im je bila dozvoljena samo jedna knjiga u ćeliji.
U pismu prošlog travnja Krasilshchiku, Navaljni je objasnio da više voli čitati 10 knjiga istovremeno i “prebacivati se s jedne na drugu”. Rekao je da je zavolio memoare: “Iz nekog razloga uvijek sam ih prezirao. Ali zapravo su nevjerojatni.”
Često je tražio preporuke za čitanje, ali ih je i dijelio. Opisujući zatvorski život Krasilshchiku u srpanjskom pismu, preporučio je devet knjiga na tu temu, uključujući djela sovjetskog disidenta Anatolija Marčenka.
Život u zatvoru
Navaljni je u tom pismu dodao da je ponovno pročitao “Jedan dan u životu Ivana Denisoviča”, gorljivi roman Aleksandra Solženjicina o Staljinovu gulagu. Nakon što je preživio štrajk glađu, Navaljni je napisao da tek sada shvaća izopačenost radnih logora iz sovjetske ere.
Kerry Kennedy, aktivistica za ljudska prava i kći demokratskog političara Roberta F. Kennedyja, koji je ubijen 1968., također je razmijenila pisma s Navaljnim. Rekao joj je da je plakao “dva ili tri puta” dok je čitao knjigu o njezinu ocu koju mu je preporučio prijatelj, objavila je na Instagramu nakon vijesti o smrti.
Nakon što je premješten u zatvorsku koloniju IK-3, blizu Arktičkog kruga, njegova komunikacija s vanjskim svijetom bila je znatno smanjena.
Times je izvijestio da je njegova mogućnost komunikacije iz tog zatvora bila znatno otežana. Novinar Sergej Parhomenko primio je pismo koje mu je Navaljni poslao 13. veljače, nekoliko dana prije smrti. U pismu, koje je Parhomenko podijelio na Facebooku, govorio je o knjigama i rekao da ima pristup samo klasicima u svom novom zatvoru.
“Tko mi je mogao reći da je Čehov najdepresivniji ruski pisac?” napisao je.
Medijski poduzetnik Krasilshchik rekao je da sada razmišlja o posljednjem pismu koje je primio u rujnu. Navaljni je napisao: Ako su Južna Koreja i Tajvan uspjeli napraviti prijelaz iz diktature u demokraciju, onda bi možda mogla i Rusija. Nada. Nemam problema s tim”, napisao je Navaljni i potpisao se. “Nastavi pisati, A.!”
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!