Souhail Hamwi, koji je nakon 33 godine zatočeništva oslobođen iz sirijskog zatvora, ispričao je šta je iskusio nakon povratka u svoj rodni grad Chekka, u distriktu Batroun na sjeveru Libana.
Hamwi je u snimku koji je verificirala agencija za provjeru činjenica Al Jazeere rekao da nije znao razlog svog hapšenja iz svog doma sve do 20 godina nakon zatvaranja 1992. godine, napominjući da je bio izveden pred nelegalne terenske sudove gdje vrijeme za predstavljanje nije prelazilo tri sekunde.
“Na ovom svijetu nema ništa dragocjenije od slobode. To je duh svakog od nas i nadam se da ćete je čuvati“, rekao je.
Anadolija je također prenijela njegove izjave, a on je rekao da je “svaki dan udisao patnju” i da nije imao nadu da će se ikada vratiti u svoju domovinu.
Sada je Hamwi konačno u zagrljaju svoje porodice, nakon brzog pada režima Bašara al-Asada.
Hamwi je bio jedan od zatvorenika u vojnom zatvoru Sednaya, koji je u međunarodnim izvještajima opisan kao “ljudska klaonica”.
Nakon marta 2011., zatvor je postao centar za pritvaranje mirnih demonstranata i pripadnika oružane opozicije. Izvještaji ukazuju da su hiljade ljudi sistematski i tajno ubijene unutar zatvora, gdje je režim između 2011. i 2015. provodio masovne egzekucije bez suđenja, brzinom od 50 osoba sedmično.
Patnja i očaj
Hamwija je 1991. godine uhapsila sirijska vojna obavještajna služba pod optužbom da je pripadao partiji Libanske snage, poznatoj po protivljenju prisustvu Sirije u Libanu. On je jedan od stotina libanskih državljana koji su nestali u sirijskim zatvorima, prema libanskim organizacijama za ljudska prava.
“Osuđen sam na doživotni zatvor u Sednayi, a danas sam ponovo u istoj kući iz koje sam uhapšen u gradu Šeka (sjeverni Liban) od strane sirijske obavještajne službe prije 33 godine“, rekao je.
Oslobođeni zatvorenik opisao je patnju koju je pretrpio tokom više od tri decenije zatočeništva.
Prebacivan je između zatvora Anjar u istočnom Libanu – tada pod sirijskom upravom – do zatvora Adra u Damasku, zatvora u Latakiji i konačno do zloglasnog zatvora Sednaya.
“Tokom nekih perioda zatočeništva, bio sam u samici 15 godina prije nego što sam prebačen u Sednayu, gdje sam bio smješten u zajedničku ćeliju“, ispričao je.
“Nije bilo posjeta, a komunikacija s porodicom i rodbinom bila je potpuno zabranjena. Vjerujem da je bilo nedovoljno medijskog izvještavanja o našoj tragediji“, dodao je on.
Govoreći o svom dramatičnom oslobađanju proteklog vikenda, rekao je:
“Znali smo da se nešto dešava napolju, ali nismo očekivali da ćemo tako brzo izaći iz zatvora“.
Ispričao je da je čuo pucnjavu, ali da ne zna ko ga je oslobodio.
“Pješačio sam oko 15 kilometara prije nego što me neko povezao do Libana“, dodao je.
Tračak nade
Libanska Nacionalna novinska agencija ranije je u ponedjeljak izvijestila da je Hamwi među prvim zatvorenicima koji su se vratili u Liban, što je podiglo nade za povratak preostalih libanskih zatočenika i onih koji su nestali.
Tokom skoro 30-godišnjeg prisustva Sirije u Libanu (1976–2005), veliki broj Libanaca uhapšen je i prebačen u sirijske zatvore iz raznih razloga, uključujući pripadnost partijama koje su se protivile ovom prisustvu, ili zbog sumnje na saradnju s grupama koje su tada bile smatrane “neprijateljskim” prema sirijskom režimu.
Pored toga, neki Libanci su bili podvrgnuti prisilnom nestanku, bez pravog objašnjenja za njihovo pritvaranje, posebno tokom Libanskog građanskog rata (1975–1990).
Ranije je Asadov režim oslobodio libanske zatvorenike u dva navrata: prvi put 1998., kada je oslobođen 121 libanski državljanin, i drugi put 2000., kada ih je oslobođeno 54. Međutim, libanske organizacije tvrde da stotine Libanaca i dalje ostaju u sirijskim zatvorima, što je tvrdnja koju je svrgnuti Asadov režim negirao.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!