Ljevičarski terorizam je pogotovo u 70-im godinama prošlog stoljeća uzdrmao Njemačku. Neka pitanja su i dalje otvorena. Pa i ona koja se tiču uloge Savezne službe za zaštitu ustavnog poretka.

Sve što je vezano uz Frakciju Crvene armije (Rote Armee Fraktion,RAF) u Njemačkoj izaziva velike emocije. Još uvijek. Zločini RAF-a, kako je koncem veljače rekla savezna ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser (SPD), “do današnjih dana su bez presedana asocijacija za opasnosti ljevičarskog ekstremizma i ljevičarskog terorizma u Saveznoj Republici Njemačkoj”.

Takozvano samogašenje terorističke organizacije se doduše dogodilo prije otprilike četvrt stoljeća. Ali tu su i danas članovi obitelji žrtava koji i dalje tuguju, tu su ozlijeđeni, tu su tjeralice za članicama i članovima RAF-a koji su u bijegu, tu su i dalje brojna otvorena pitanja. Od konca veljače 2024., i to nakon duge i neuspješne potrage za njima, pripadnici Specijalne policije u Njemačkoj javno „love“ posljednje prominentne teroriste RAF-a.

Njemačka u “vrućoj jeseni”, ili u “terorističkoj jeseni” – to je i dalje sinonim za jesen 1977. za brojne Nijemce, za one ljude koji su svjesno doživjeli to doba. RAF je utemeljen kao teroristička lijevo-ekstremna skupina. Već 1968. dogodila su se dva napada, dvije paljevine, u stilu ekstremno lijeve gradske gerile. Cilj su tada bile robne kuće u Frankfurtu na Majni. Nakon tih napada je uhićen Andreas Baader, kao jedan od počinitelja napada, i on je završio u zatvoru. Nasilno je oslobođen 1970. I to oslobađanje, ta akcija je zapravo bila trenutak u kojem je „rođen” RAF. Najpoznatije figure te prve generacije RAF-a bili su Baader, Ulrike Meinhof i Gudrun Ensslin. U početku se skupinu, zbog prominentnog para na njezinom čelu, nazivalo “Baader-Meinhof-Gruppe”.

Poznata imena i manje poznate žrtve

Sve do 90-ih godina prošlog stoljeća skupina RAF je na tlu Njemačke izvela brojne atentate u kojima je ubijeno 35 osoba. Među njima su bila i neka od najpoznatijih imena tadašnje Savezne Republike, pogotovo u terorističkoj godini 1977. Teroristi su ubili glavnog državnog odvjetnika Siegfrieda Bubacka, nešto kasnije i šefa Dresdner banke Jürgena Pontoa. A na koncu su RAF-ovci oteli šefa Udruge njemačkih poslodavaca Hanns-Martina Schleyera – i likvidirali ga 44 dana kasnije.

Ta prominentna imena su poznata u Njemačkoj, ali među žrtvama su bili manje poznati ljudi – od službenih vozača, zaštitara, pa sve do običnih policajaca. Njemačka je u jesen 1977. bila praktički paralizirana. Na izlazima s autocesta policija je kontrolirala dokumente, teško naoružani policajci su bili pozicionirani na kritičnim točkama, tako je izgledala svakodnevica. Baš kao i u drugim europskim zemljama, sve izraženiji je bio strah da bi teror mogao uzdrmati zemlju.

RAF je sveukupno imao oko 80 aktivnih članica i članova. Nakon 1977. RAF je s novim mlađim članovima – u istraživanju RAF-a stručnjaci razlikuju tri generacije – nastavio s atentatima. Vodeći članovi prve generacije, među njima Baader i Meinhof, umrli su 1976. i 1977. u strogo čuvanom odjelu stuttgartskog zatvora Stammheim. Kao razlog smrti naveden je suicid.

Do konca 90-ih godina prošlog stoljeća članovi RAF-a iz takozvane druge i treće generacije su nastavili prakticirati kaznena djela i zločine. Ciljevi napada su često bile i ustanove američkih vojnih trupa u Njemačkoj. U proljeće 1998. RAF je u jednom podužem dopisu objavio kako se organizacija – gasi.

Potjera i nerazjašnjene okolnosti

Potjera za počiniteljicama i počiniteljima je nastavljena. Većina zločina počinjenih između 1970. i 1998. još uvijek nije razjašnjena. Jedan od glavnih razloga za to je činjenica da čak i oni RAF-ovci koji su bili uhićeni i izvedeni pred sud uglavnom nisu htjeli svojim iskazima opteretiti svoje (bivše) kolegice i kolege, a nisu ni davali iskaze o načinu funkcioniranja i organizaciji RAF-a. Danas je jasno da priča o RAF-u i krvavi trag koji je ta skupina ostavila za sobom po Njemačkoj još uvijek nisu zatvoreno poglavlje njemačke povijesti.

A dio te priče je i činjenica da mnoge stvari do danas nisu razjašnjene, na primjer uloga Službe za zaštitu ustavnog poretka. Kako se moglo dogoditi da su se studentski protesti „pretočili“ u terorističko djelovanje koncem 60-ih i početkom 70-ih godina? Ni to nije još uvijek nije razjašnjeno. Hamburški politolog Wolfgang Kraushaar kaže da je ključnu ulogu u tom procesu odigrao jedan agent Službe za zaštitu ustavnog poretka: Peter Urbach (1941.-2011.). Kraushaar je naime već prije nekoliko godina za DW rekao: “Urbach je igrao važnu – još uvijek ne znamo koliko važnu – ulogu u transformaciji jedne male, ali čvrste skupine koja je bila u središtu tadašnjeg prosvjedničkog pokreta, i koja se transformirala u militantne grupacije, na koncu i u kružoke iz kojih se onda formirao terorizam.“

Urbach je, po mišljenju Kraushaara, bio takozvani Agent Provocateur, koji je opskrbljivao ekstremne ljevičare Molotovljevim koktelima, organizirao nabavu vatrenog oružja i huškao izvanparlamentarnu opoziciju. Prilikom svakog novog uhićenja ili potrage za RAF-ovcima uvijek se u pozadini može čuti i spekulacije o ulozi Službe za zaštitu ustavnog poretka.

I baš zato izjave savezne ministrice policije nakon nedavnog uhićenja Daniele Klette, koju se sumnjiči za terorističko djelovanje unutar RAF-a, sadrže nekoliko aspekata. Sada se, kaže Faeser, omogućava daljnje kazneno-pravno procesuiranje počinjenih zločina: “A to rasvjetljavanje dugujemo i članovima obitelji žrtava RAF-a.”

Umirovljenički život…

Izvještaji o uhićenju Klette, čije se lice više od 30 godina nalazilo na potjernicama Saveznog ureda za borbu protiv kriminala (BKA), u nekim su njemačkim medijima zazvučali kao klasične razbojničke priče. Spominjalo se “RAF-umirovljenike”, a pogled usmjeravao na neupadljivu svakodnevicu jedne 65-godišnjakinje koja je živjela kao podstanarka u jednom berlinskom kvartu – s lažnim identitetom i talijanskom putovnicom. Klette se, s još dvoje nekadašnjih članova RAF-a koji su još u bijegu, tereti za sudjelovanje u cijelom nizu pljački banaka. U njezinom stanu je pronađeno nekoliko komada oružja i streljivo – što baca sasvim drugačiji pogled na navodni umirovljenički život.

Nancy Faeser je 15. političarka koja se nalazi na čelu Ministarstva unutarnjih poslova, kojemu su podređene sigurnosne službe Savezne Republike, koja se u svom poslu više ili manje mora baviti RAF-om. Kada je 53-godišnja Faeser bila rođena, BKA je tragao za pripadnicima Baader-Meinhof-Gruppe. Vrlo je lako moguće da Faeser neće biti zadnja šefica njemačkog MUP-a čiji će mandat obilježiti i tema ljevičarskog terora od prije 50-ak godina, odnosno njegove današnje reinkarnacije.