„Šapnula je Huangu, on Trumpu – i posao je završen“: Glees za N1 o kineskoj operaciji utjecaja

Govoreći o slučaju koji povezuje šefa Nvidije Jensena Huanga s navodnom kineskom operacijom utjecaja, Glees je rekao da su takozvane „medene zamke“ metoda koju komunističke obavještajne službe koriste desetljećima. Njegova je procjena da cilj u takvom slučaju ne mora biti klasično vrbovanje osobe koja će predavati povjerljive dokumente, već stvaranje „agenta utjecaja“ – osobe koja zbog svog položaja može utjecati na političke odluke. Glees tvrdi da je upravo tu mogućnost trebalo imati na umu zbog Huangovog pristupa predsjedniku Donaldu Trumpu i vrhu američke administracije.

„Misija je, dakle, bila uspješna“, rekao je Glees, povezujući slučaj s američkom politikom izvoza naprednih AI čipova prema Kini. Iznio je tezu prema kojoj je Peking preko ljudi bliskih Huangu mogao indirektno pokušavati utjecati na Washington. Naglasio je, međutim, da obavještajne službe prilikom regrutiranja koriste različite motive – novac, ideologiju, ego, ucjenu ili seksualnu eksploataciju – te da se metoda bira prema ranjivosti konkretne mete.

Glees se osvrnuo i na slučaj bivšeg čelnika njemačkog BND-a Augusta Hanninga, ocijenivši ga potencijalno izuzetno ozbiljnim udarom na povjerenje među zapadnim obavještajnim službama. Prema njegovim riječima, problem nije ograničen samo na pitanje koje su informacije eventualno kompromitirane nakon Hanningovog odlaska iz BND-a. Ako se pokaže da su problemi postojali i ranije, smatra Glees, saveznici bi morali ponovo analizirati odluke i operacije u kojima je Hanning učestvovao. „Riječ je o strašnom obavještajnom propustu“, kazao je, upozoravajući da bi se posljedice mogle osjećati godinama.

Posebno oštar bio je kada je riječ o odnosu Rusije i NATO-a. Na pitanje vodi li se već hibridni rat između Moskve i Zapada, Glees je odgovorio: „Apsolutno. Bez ikakve sumnje. Mi smo u ratu, ali to je rat u sivoj zoni, hibridni rat.“ Prema njegovoj procjeni, ruski predsjednik Vladimir Putin pokušava djelovati protiv evropskih članica NATO-a sve dok njegove operacije ostaju ispod nivoa otvorenog vojnog napada koji bi mogao pokrenuti pitanje primjene Člana 5 Sjevernoatlantskog ugovora.

Glees navodi političku subverziju, finansiranje, špijunažu, regrutiranje agenata i druge prikrivene operacije kao elemente tog sukoba, a Rusiju, Iran i Kinu opisuje kao tri države zbog kojih bi Zapad trenutno trebao biti najviše zabrinut. Smatra da je zajednički cilj takvih aktivnosti djelovanje unutar prostora u kojem protivnik nanosi štetu, ali izbjegava potez koji bi izazvao direktan vojni odgovor NATO-a.

U tom kontekstu, Glees smatra da je rat u Ukrajini ključan za širu evropsku sigurnost. Prema njegovoj ocjeni, Putinova pobjeda u Ukrajini ne bi bila završetak ruskih ambicija. Podsjetio je na zahtjeve Moskve koji se odnose na položaj država primljenih u NATO nakon 1997. godine i poručio da Zapad ruske izjave o sigurnosnom poretku u Evropi mora shvatiti ozbiljno. „Trebamo slušati šta govori i postupati u skladu s tim. Zato mu ne smijemo dopustiti pobjedu u Ukrajini“, rekao je Glees.

Njegova najprovokativnija poruka odnosila se na način na koji bi Zapad trebao odgovoriti. Glees smatra da NATO zemlje ne bi trebale samo reagirati na hibridne operacije već koristiti sličnu logiku odvraćanja prema protivnicima. „Oni nas napadaju ispod praga Člana 5. I mi bismo njih trebali napadati ispod praga Člana 5“, rekao je. Kao hipotetički primjer naveo je prekide infrastrukture: „Oni ugase svjetla u Engleskoj. Mi ugasimo svjetla u Rusiji.“ Svoju ideju sažeo je riječima: „Isto za isto, a ponekad isto za isto – s kamatom.“