Poznat po gafovima, "bunga bunga" zabavama i ogromnom egu, Silvio Berlusconi bio je populista, čovjek koji je imao ogromnu političku moć više od dvije decenije, i jedna od najkontroverznijih ličnosti evropske politike, navodi Guardian o bivšem italijanskom premijeru koji je danas preminuo u 86. godini.
Berlusconi, italijanski premijer s najdužim mandatom od Drugog svjetskog rata, obavljao je taj posao u tri navrata, stekavši usput bogatstvo koje je magazin Forbes prošle godine rangirao kao četvrto po veličini u zemlji.
Vješt u umijeću ne samo da prebrodi skandal, već i da iz njega izađe sa povećanim profilom i popularnošću, više od 30 puta se suočio s krivičnim gonjenjem po optužbama, uključujući pronevjeru, lažno računovodstvo i podmićivanje sudije. Mnogi slučajevi nisu dospjeli do suđenja, ponekad zato što bi Berlusconi promijenio zakon po kojem je optužen.
Samo jednom je osuđen, zbog poreske prevare, 2013. godine. To je dovelo do četiri godine zatvora, što je na kraju pretvoreno u godinu dana rada za opće dobro i šestogodišnju zabranu učestva u politico. Na političku scenu se vratio odmah 2019. godine, kao poslanik u Evropskom parlamentu.
Govoreći da je Italiji potreban harizmatični biznismen da bi ponovo postala sjajna, Berlusconi, koji se bavio muzikom i pjevao na brodovima za krstarenje prije nego što je izgradio ogromno lično bogatstvo kao graditelj nekretnina u Milanu i sa svojim medijskim i TV carstvom Fininvest, osnovao je svoju konzervativnu, protržišna stranku Forza Italia i ušao je u politiku krajem 1993. godine.
Postao je premijer u januaru 1994. godine. Iako je njegova koaliciona vlada desnog centra trajala jedva devet mjeseci prije nego što se raspala, njegovi kritičari smatraju da je posvetio veći dio svog prvog mandata donošenju zakona i promoviranju politika koje bi ga zaštitile od krivičnog gonjenja i povećale profit njegovih privatnih preduzeća.
Izgubio je izbore 1996. od lidera lijevog centra Romana Prodija, ali je ponovo trijumfovao 2001., a zatim postao prvi italijanski političar u 50 godina koji je završio puni petogodišnji mandat, prije nego što je ponovo izgubio od Prodija 2006. Njegov treći mandat počeo je 2008. godine, nakon što je Prodijeva vlada pala, a okončan je Berlusconijevom ostavkom 2011. godine.
S obzirom da je Italija bila pod nadzorom MMF-a i EU u novembru te godine, čak su i njegovi najbliži saveznici kritizirali Berlusconijevo oklijevanje da preduzme drastične mjere potrebne da se treća po veličini ekonomija u Evropi stavi pod kontrolu nakon finansijske krize u Evropi, što je dovelo do uspostavljanja tehnokratske vlade. Javni dug Italije se udvostručio tokom Berlusconijevog mandata.
U njegovom prisilnom šestogodišnjem odsustvu, italijanska politika se promijenila. Birači bivšeg premijera masovno su prebjegli u krajnje desničarsku Legu Mattea Salvinija, koja je formirala neugodnu koaliciju s antiestablišmentskim Pokretom pet zvijezda nakon izbora 2018. na kojima je Berlusconijeva stranka osvojila 14% glasova.
Ali milijarder nije imao poteškoća da pobijedi na izborima za poslanika u Evropskom parlamentu i vratio se na političku scenu prošle godine kada je Forza Italia ušla u koaliciju predvođenu krajnjom desnicom s Braćom Italije Giorgie Meloni i Salvinijevom Legom.
Učvršćujući svoju dugogodišnju reputaciju zbog zapanjujućih gafova i izjava, Berlusconi je kasnije nazvao Meloni “pokroviteljskom, nadmoćnom, arogantnom i uvredljivom”, hvalio se svojim bliskim vezama s Vladimirom Putinom i tvrdio da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij kriv za razaranje njegove zemlje.
Kako navodi Guardian, ovo nike bilo iznenađujuće, s obzirom na brojne politički nekorektne izjave koje su pratile njegovu karijeru. Jednom prilikom je sugerirao da bi njemački političar lijevog centra Martin Schulz mogao glumiti nacističkog čuvara u ratnom filmu, navodno je koristio veoma uvrijedljive riječi opisujući bivšu njemačku kancelarku Angelu Merkel, a 2008. šokirao mnoge opisujući tadašnjeg novoizabranog predsjednika SAD Baracka Obamu kao “zgodnog, mladog i… pocrnjelog”.
Njegovu karijeru su također obilježili nepristojni seks skandali korupcijski skandali u vezi sa jezivim pričama o “bunga bunga” seksualnim zabavama u njegovoj luksuznoj vili izvan Milana, tvrdnjama o nezakonitom seksu sa 17-godišnjom plesačicom iz noćnog kluba i naknadnim optužbama za uticanje na svjedoke.
Paralele s Donaldom Trumpom su upečatljive: obojica su počeli kao magnati nekretninama, postali medijske zvijezde i krenuli u politiku. Obojica su naglasili da potkopavaju uspostavljene institucije svoje zemlje, uključujući štampu i pravosuđe.
Odbačeni od liberalnih establišmenta, i jedan i drugi su odgovorili, uprkos njihovom velikom bogatstvu, populističkom taktikom prikazivanja sebe kao istinskog glasa naroda protiv nedodirljive i korumpirane elite.
Tokom svoje političke karijere, Berlusconijeva dominacija italijanskim medijima, uključujući vlasništvo nad tri televizijska kanala, izazvala je opravdane optužbe za sukob interesa i prevelik uticaj. Međutim, bilo bi pogrešno zaključiti da je to jedino objašnjenje njegovog trajnog uspjeha.
Kako piše Guardian, “njegovo naslijeđe vjerovatno neće biti bunga bunga zabave, gafovi i vulgarnost, već gubitak povjerenja italijanskog biračkog tijela u njihovu političku klasu – gubitak koji je, ironično, doveo do pojave nove generacije potpuno radikalnijih, i tvrdo desničarskih, populističkih političara”.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!