Šta bi Eisenkot značio za Palestince? Netanyahuov rival zagovarao je doktrinu nesrazmjerne sile i razaranja

Eventualni poraz Benjamina Netanyahua otvorio bi mogućnost promjene izraelske vlade, ali za Palestince ključno pitanje ostaje koliko bi se promijenila politika prema njima.

Prema Reutersovom pregledu njihovih stavova, i Netanyahu i Eisenkot protive se nezavisnoj palestinskoj državi i insistiraju na konačnoj izraelskoj sigurnosnoj kontroli teritorije između rijeke Jordan i Sredozemnog mora. Obojica su spremna obnoviti borbe u Gazi ako Hamas ne bude razoružan.

Doktrina nazvana po Dahiji

Eisenkotova vojna prošlost važan je dio odgovora na pitanje kakvu bi politiku mogao voditi.

Dok je komandovao izraelskom Sjevernom komandom, javno je obrazložio pristup poznat kao doktrina Dahije. Naziv potječe od južnog predgrađa Bejruta, uporišta Hezbollaha teško razorenog tokom izraelskih napada 2006. godine.

U intervjuu za Yedioth Ahronoth, koji je Reuters prenio u oktobru 2008, najavio je da bi sela iz kojih se otvara vatra na Izrael mogla doživjeti istu sudbinu. Govorio je o nesrazmjernoj sili i velikom razaranju, predstavljajući takva mjesta kao vojne baze.

„Ovo nije preporuka. Ovo je plan. I odobren je“, rekao je.

Širi strateški pristup opisao je iste godine Gabi Siboni u tekstu za izraelski Institut za studije nacionalne sigurnosti, INSS. Zagovarao je brzo nanošenje štete koja bi protivnika prisilila na dugotrajnu i skupu obnovu, uključujući udare na ekonomske interese i infrastrukturu.

Siboni je izričito naveo da je takav pristup primjenjiv i na Pojas Gaze. Njegov tekst predstavlja zasebno obrazloženje strategije i ne treba ga pripisivati Eisenkotu kao ličnu izjavu.

Misija UN-a koja je istraživala sukob u Gazi 2008–2009. razmatrala je Eisenkotove izjave i srodne strateške tekstove. Zaključila je da je na terenu prepoznala provođenje opisane strategije. To je nalaz istražne misije, a ne sudska presuda o Eisenkotovoj individualnoj odgovornosti.

„Država minus“

Njegovi sadašnji politički stavovi također ograničavaju očekivanja o mogućem zaokretu.

U intervjuu za Times of Israel, objavljenom 6. oktobra, Eisenkot je govorio o budućem aranžmanu koji bi mogao predstavljati autonomiju ili „državu minus“, bez vlastite vojske i pod nadređenom izraelskom sigurnosnom kontrolom.

Najavio je uklanjanje neodobrenih izraelskih ispostava u područjima A i B Zapadne obale, ali i zadržavanje naselja odobrenih prema izraelskom pravu u području C, uz njihovo daljnje razmatranje.

Odobrenje izraelskih vlasti, međutim, ne znači zakonitost prema međunarodnom pravu. Međunarodni sud pravde u savjetodavnom mišljenju iz jula 2024. potvrdio je protivpravnost izraelske politike naseljavanja okupirane palestinske teritorije.

Razlike prema Netanyahuu

Postoje i razlike koje bi mogle imati konkretne posljedice za Palestince.

Eisenkot je obećao suzbijanje nasilja jevrejskih ekstremista, poboljšanje životnih uslova palestinskog stanovništva i podršku funkcioniranju Palestinske uprave. Najavio je i ukidanje Smotrichevog ministarskog resora unutar Ministarstva odbrane.

Protivi se projektu naselja E1, koji ugrožava teritorijalnu povezanost palestinskih područja, te je kritikovao rastuće nasilje doseljenika na Zapadnoj obali.

Te razlike mogu biti značajne za svakodnevnu sigurnost i život Palestinaca. Ipak, između obećanja o obuzdavanju doseljenika i prihvatanja palestinske nezavisnosti ostaje velika politička udaljenost.

Eisenkotova eventualna pobjeda mogla bi promijeniti način upravljanja sukobom i odnose unutar izraelske vlasti. Njegova vojna prošlost i sadašnji program, međutim, ne pružaju osnovu da se takav ishod predstavi kao obećanje kraja okupacije ili pune palestinske suverenosti.