“Posljednji put kad sam svojoj bebi uspjela kupiti mlijeko bilo je prije dva mjeseca. Obično samo napunim bočicu čajem. Ili namočim kruh u čaj i onda je nahranim s tim", kaže Sohaila Niyazi sjedeći na podu kuće od blatne opeke na brdu u istočnom Kabulu.

Do kuće ne postoji put – kako biste došli do Sohaile morate hodati uz strme blatne staze kojima teče kanalizacija.

Sohaila je udovica. Ima šestero djece, a najmlađa joj je 15-mjesečna djevojčica Husna Fakeeri. Čaj na koji Sohaila misli je ono što se tradicionalno pije u Afganistanu, napravljen od zelenih listova i tople vode, bez mlijeka ili šećera. Ne sadrži ništa što ima ikakvu hranjivu vrijednost za njezinu bebu.

Ova Afganistanka je jedna od 10 miliona osoba koji su prestali primati hitnu pomoć u hrani od UN-ovog Svjetskog programa za hranu (WFP) tokom prošle godine – rezovi su bili nužni zbog ogromnog nedostatka sredstava. To je težak udarac, posebno za oko dva miliona kućanstava koja vode žene u Afganistanu.

Pod vladavinom talibana, Sohaila kaže da ne može ići raditi i hraniti svoju porodici.

“Bilo je noći kada nismo imali što jesti. Kažem svojoj djeci, gdje mogu ići prositi u ovo doba noći? Spavaju gladni i kad se probude pitam se šta da radim. Ako nam komšinica donese nešto hrane, govore ‘daj meni, dajmeni’. Pokušavam to podijeliti između njih da ih smirim”, kaže Sohaila u priči koju prenosi BBC.

Kako bi smirila svoju gladnu djevojčicu, Sohaila kaže da joj daje “lijek za spavanje”.

“Dajem joj da se ne probudi i ne traži mlijeko jer joj nemam mlijeka. Nakon što joj dam lijek, spava od jutra do jutra. Ponekad provjerim je li živa ili mrtva”, kaže Sohaila.

Na pitanje o lijeku koji daje kćeri odgovara da je to uobičajeni antihistaminik ili lijek protiv alergije. Sedacija je jedna od nuspojava.

Prema riječima doktora, iako je manje štetan od lijekova za smirenje i antidepresiva koje su neki afganistanski roditelji davali svojoj gladnoj djeci, u većim dozama lijek može uzrokovati respiratorni distres.

Sohaila kaže da je njen suprug bio civil ubijen u unakrsnoj vatri u pokrajini Panjshir 2022. godine, u borbama između talibanskih snaga i onih koji se opiru talibanskoj vlasti. Nakon njegove smrti, uvelike je ovisila o pomoći WFP-a – brašnu, ulju i grahu.

Sada WFP kaže da je u stanju opskrbiti samo tri miliona osoba – manje od četvrtine onih koji doživljavaju akutnu glad.

Sohaila se u potpunosti oslanja na donacije rođaka ili komšija.

Za vrijeme posjete BBC-jeve ekipe, beba Husna je tiha i neaktivna.

Ona je umjereno pothranjena, i jedna je od više od tri miliona djece koja pate od te bolesti u zemlji, prema Unicefu. Više od četvrtine njih ima najgori oblik – tešku akutnu pothranjenost. U Afganistanu je najgore što je ikada bilo, kažu Ujedinjeni narodi.

I dok pothranjenost pustoši najmlađe u zemlji, pomoć koja je spriječila kolaps zdravstvene njege morala je biti povučena.

Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC) isplaćivao je plaće zdravstvenim radnicima i financirao lijekove i hranu u više od 30 bolnica – hitna privremena mjera koja je provedena nakon promjene režima 2021.

Sada nema sredstava za nastavak, a pomoć je povučena iz većine zdravstvenih ustanova, uključujući jedinu dječju bolnicu u Afganistanu, dječju bolnicu Indira Gandhi u Kabulu.

“Plaće doktora i medicinskih sestara sada dolaze od vlade. Svima su plaće smanjene za polovicu”, kaže dr. Mohammad Iqbal Sadiq, medicinski direktor bolnice kojeg su imenovali talibani.

Bolnica je također zatvorila svoj ambulantni odjel i pruža usluge samo onima koji moraju biti primljeni u bolnicu.

Odjel pothranjenosti je pun, a u mnogim danima moraju smjestiti više od jednog djeteta u krevet.

U jednom kutu Sumaya sjedi uspravno. Sa 14 mjeseci teška je kao novorođenče, njezino sićušno lice naborano kao u mnogo starije osobe.

Pored nje je Mohammad Shafi. Teži upola manje od onoga što bi trebao sa 18 mjeseci. Otac mu je bio talibanski borac, poginuo u saobraćajnoj nesreći. Majka mu je umrla od bolesti.

Njegova baka, Hayat Bibi, dolazi izbezumljena, želeći ispričati svoju priču.

Kaže da su joj talibani pomogli dovesti unuka u bolnicu, ali ne zna kako će izdržati.

“Oslanjam se na Božju milost. Nemam se više kome obratiti. Totalno sam izgubljena”, kaže Hayat Bibi dok joj oči suze. “I sama se borim. Glava me toliko boli da imam osjećaj da bi mogla eksplodirati”.

Na pitanje šta su radili kako bi uvjerili međunarodnu zajednicu da pruži više pomoći, glavni glasnogovornik talibanske vlade, Zabihullaha Mujahida, odgovara:

“Pomoć je prekinuta jer ekonomije zemalja donatora ne stoje dobro. A dogodile su se dvije velike nesreće – Covid i rat u Ukrajini. Tako da ne možemo očekivati pomoć od njih. Nećemo dobiti pomoć razgovarajući s njima”, rekao je.

“Moramo postati samostalni. Naša se ekonomija stabilizirala i dajemo rudarske ugovore koji će otvoriti hiljade radnih mjesta. Ali, naravno, ne kažem da treba smanjiti pomoć jer još uvijek imamo izazove”, dodaje.

Je li prepoznao da je talibanska politika također dio problema; da donatori nisu htjeli dati novac zemlji u kojoj je vlada nametnula stroga ograničenja za žene?

“Ako se pomoć koristi kao sredstvo pritiska, onda Islamski Emirat ima svoje vlastite vrijednosti koje će čuvati pod svaku cijenu. Afganistanci su podnijeli velike žrtve u prošlosti kako bi zaštitili naše vrijednosti i izdržat će i smanjenje pomoći”, ističe Mujahid.

Njegove riječi neće utješiti mnoge Afganistance. Dvije trećine ljudi u zemlji ne zna odakle će im doći sljedeći obrok.

U hladnoj, vlažnoj, jednosobnoj kući na ulici u Kabulu BBC-jeva ekipa susreče ženu koja kaže da su je talibani spriječili da prodaje voće, povrće, čarape i druge neobične stvari na ulici. Kaže da je i ona jednom bila privedena. Muž joj je poginuo u ratu, a ona ima četvero djece. Ne želi biti imenovana.

Neutješno troši minute na razgovor o svojoj situaciji.

“Neka nam barem omoguće da radimo i pošteno zarađujemo. Kunem se Bogom da nećemo raditi loše stvari. Idemo samo zaraditi hranu za svoju djecu, a oni nas ovako maltretiraju”, kaže ona.

Sada je prisiljena poslati svog 12-godišnjeg sina na posao.

“Pitala sam jednog brata talibana, čime ću hraniti svoju djecu ako ne zarađujem? Rekao je dajte im otrov, ali ne izlazite iz kuće”, kaže ona. “Talibanska vlada mi je dva puta dala nešto novca, ali ni blizu dovoljno”.

Prije talibanskog preuzimanja vlasti, tri četvrtine javne potrošnje dolazilo je od stranog novca danog izravno prethodnom režimu. Zaustavljen je u augustu 2021., poslavši ekonomiju zemlje u propast.

Humanitarne agencije uskočile su kako bi osigurale privremeni, ali kritični most.

Velik dio tog financiranja sada je nestao.

Milijuni preživljavaju na suhom kruhu i vodi. Neki neće preživjeti zimu.