Zašto izraelski mediji često citiraju dvije saudijske TV stanice? Da li su to pouzdani mediji i ko ih koristi za otkrivanje detalja o razgovorima o taocima, pitaju se u izraelskom listu Haaretz.
Kada su izvještaji sa raznih ratišta mediji na hebrejskom sve češće citiraju saudijske medije. Posebno je ovo bilo vidljivo nakon ubistva Hashema Safieddina, nasljednika generalnog sekretara Hezbollaha Hassana Nasrallaha. Izrael je 3. oktobra izvršio napad u Bejrutu u kojem je ubijen Safieddin. Dan kasnije, izraelski mediji objavili su detalje o napadu pozivajući se na “saudijske izvještaje” u svojim naslovima. Ynet je objavio da “saudijski TV kanal Al Hadath citira izvore koji kažu da je Izrael potvrdio smrt Hashema Safieddina”, dok je javna televizija Kan 11 emitovala sličnu prilog: “Saudijski izvještaj: Hashem Safieddine ubijen u napadu IDF-a”. Samo tri sedmice kasnije izraelska vojska je izdala službenu izjavu kojoj je potvrdila atentat.
Početkom decembra, nakon atentata na Salmana Jamhaha, koji je bio navodna Hezbollahova veza sa sirijskom vojskom, u napadu u Damasku, izraelski novinari su citirali Al Hadath. Nekoliko sati kasnije, IDF je potvrdio da je Jamhah zaista ubijen u napadu izraelskih vazdušnih snaga.
Saudijska Arabija nema diplomatske odnose s Izraelom, ali…
“Ne mislim da je ovo slučajnost”, rekao je stariji novinar za Haaretz. “Znamo da postoje kontakti između raznih izraelskih izvora i dva ili tri medija u Zaljevu. Iznenada će se pojaviti priča o Al Hadathu, a novinari u Izraelu će je citirati kada neki od njih ne znaju ni arapski”.
Iako Saudijska Arabija nema diplomatske odnose s Izraelom izvještaji iz njenih medija zauzeli su “poštovano mjesto” u izraelskim medijima od početka rata, piše Haaretz. Jacky Hugi, komentator arapskih pitanja na radiju izraelske vojske, osvrnuo se na ovaj trend u članku u hebrejskom dnevniku Maariv prošlog oktobra.
“Tokom rata saudijski mediji su služili kao ekskluzivni izvor informacija za izraelske zvanične izvore kako bi se objavila imena ljudi na meti borbenih aviona”. Hugi je napisao da su ih “izraelski izvori čak preferisali u odnosu na izraelske medije”.
“To je bio redovan ritual: avion IAF-a napao je nekoga u njegovom automobilu, u zgradi u kojoj se skrivao ili u tunelu duboko pod zemljom. Za nekoliko minuta, njegov automobil još uvijek je u plamenu, a prije nego što je čak i njegova rodbina dobili vijest o smrti, saudijski informativni kanali bi objavili njegovo ime i titulu”, pojasnio je Hugi.
Izraelski novinari koji su razgovarali za Haaretz vjeruju da postoje kontakti između izraelskih izvora i saudijskih TV kanala Al Arabiya i Al Hadath. Većina je, međutim, odbila da to kaže u zapisniku. Štaviše, izraelski medijski stručnjaci odbili su da govore o tom pitanju. Prema novinaru jedne velike izraelske medijske kuće, “prilično je poznato među novinarima da saudijski mediji, posebno Al Hadath i Al Arabiya, rade s Izraelom. Koncept je da kada saudijski medij izvještava ili citira nešto, on je vjerojatno dobio informaciju od izraelskog izvora i vjerovatno je prilično pouzdan jer se u mnogim slučajevima dokazao, saudijski mediji su prvi izvijestili o detaljima koji su se kasnije ispostavili tačnim”.
Informacije iz izraelskog ugla na saudijskim kanalima
Kanal Al Hadath dio je kanala Al Arabiya, koji finansira saudijska vlada, a isti reporteri i voditelji rade na obje stanice. Oba “prenose informacije iz izraelskog ugla”, prenosi Haaretz.
Njihovi intervjui sa portparolom IDF-a Danielom Hagarijem tokom rata odražavaju perspektivu koja je u korelaciji sa gledištem izraelske vojske. Hagari je intervjuisan za Al Arabiya i Al Hadath prošlog juna i govorio je o ratu na sjeveru. ‘Sreo sam civile koji žive ovdje’, rekao je za Al Arabiyju. ‘Oni su grupa heroja koji stoje uz vojsku i podržavaju je. S druge strane, vidim kako Hezbollah eksploatiše narod Libana i južnog Libana, i nisam baš siguran da ljudi shvaćaju cijelu istinu o situaciji tamo’
Londonske novine Elaph bile su prvi saudijski medij koji je počeo intervjuisati visoke izraelske ličnosti ne skrivajući njihova imena. Godine 2015., Dore Gold, tada generalni direktor izraelskog Ministarstva vanjskih poslova, dao je intervju za izdanje ovog lista. Godinu dana kasnije, Yoav Mordechai je dao intervju za novine u svojstvu koordinatora vladinih aktivnosti na teritorijama i govorio o sigurnosnoj situaciji na Sinajskom poluostrvu i “vezama između ISIS-a države i Hamasa”. Iste godine intervjuisan je Zeev Elkin, predstavljen na web stranici kao ministar za apsorpciju imigranata i ministar za pitanja Jerusalima, kao i kao član kabineta.
Dva mjeseca prije Hamasovog napada 7. oktobra, ove novine – koje je 2001. osnovao britansko-saudijski novinar Othman Al Omeir, koji je i osnivač Asharq Al Awsata – intervjuisale su ministra vanjskih poslova Elija Cohena, koji je govorio o mogućem miru i normalizaciji sa Saudijskom Arabijom. Prošlog decembra, šef izraelskog Vijeća za nacionalnu sigurnost Tzachi Hanegbi napisao je članak za Elaph o budućnosti Gaze dan nakon završetka rata. “Izrael će pobijediti”, napisao je. “Nemamo drugog izbora i nećemo praviti kompromise po pitanju sigurnosti naših građana. Borit ćemo se hrabro i žestoko protiv svih naših neprijatelja”.
Izraelcima draža Al Arabiya od Al Jazeere
Roi Kais, dopisnik za arapska pitanja za Kan 11, objašnjava da je tzv. Abrahamov sporazum iz 2020. godine, koji je doveo do približavanja Izraela i arapskih država, uveliko uticao na pristup saudijskim medijima. “Izrael pokušava emitovati svoj narativ arapskom svijetu, a to se događa putem medija u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Saudijski kanali imaju izvore na terenu, a moj je utisak da postoji medijska saradnja između njih i izraelskih izvora”.
Prema Kaisovim riječima, saudijski kanali uživaju pozitivnu reputaciju u Izraelu u poređenju sa katarskim kanalima, prvenstveno Al Jazeerom. Ako pitate izraelskog novinara šta mu je draže, Al Arabiya ili Al Jazeera, oni će izabrati Al Arabiyju. “Al Jazeera je povezana s Katarom i Hamasom. Da bismo predstavili pravu sliku, važno je reći gledaocu, čitatelju ili slušalac koji je medij u pitanju. Ponekad čujete frazu ‘arapski izvještaj’, a meni se ne sviđa što to znači u trenutku kada izvještavam o izvoru iz Hamasa u razgovoru sa saudijskim listom Asharq Al-Awsat, za razliku od izvora Hamasa koji je razgovarao sa libanskim novinama Al Akhbar, povezanim s Hezbollahom – način na koji se izvještaj doživljava se drugačije”, kaže Kais.
Zaobilazeći cenzuru
Tajni odnosi Izraela sa medijima arapskog svijeta nisu započeli tokom ovog rata. Izraelski veterani koji su razgovarali za Haaretz objašnjavaju da je to stara, dobro poznata praksa. “Ne radi se samo o curenju podataka iz sigurnosti”, kaže jedan stariji novinar. “U olujnim vremenima i među medijima čiji standardi nisu visoki po izraelskim ili arapskim mjerama – neki izraelski izvori našli su način da zaobiđu cenzuru bez ‘ostavljanja otisaka’. Jer, na kraju, ne znamo ko je osoba koja je procurila”.
Godine 2011., četiri godine nakon osnivanja Al Jaride, Jack Khoury je napisao priču za Haaretz pod naslovom: “Kako su kuvajtske novine postale glasnogovornik Ureda premijera?”
“Pretpostavimo da premijer (Benjamin Netanyahu) želi da napravi ustupke oko dogovora o taocima – neće to reći izraelskim medijima. Lakše je vijest prenijeti u novine u Saudijskoj Arabiji. Premijer tada može, sudeći po reakcijama, potvrditi ili demantovati izvještaj. Ovo pruža osobi koja procuri mogućnost da procijeni reakcije u izraelskoj javnosti i da odluči kako da se pozabavi ovim pitanjem, ako bi ista vijest bila prijavljena izraelskim novinarima bilo bi nemoguće poricati ili manevrisati”, ocijenjuje Khoury.
Procurili detalji o dogovoru sa taocima
Jasan primjer ovoga dogodio se prošlog decembra kada su izraelski mediji citirali izvještaj u Elaphu o novom dogovoru o taocima. U izvještaju se navodi da su “u toku razgovori između katarske i izraelske delegacije u Evropi” i da će “dogovor uključivati oslobađanje tri visoka oficira iz zarobljeništva Hamasa”. Kada je ovo objavljeno u izraelskim medijima, dva visoka izraelska zvaničnika su demantovala izvještaj. “Bilo bi mnogo teže poreći da je to, na primjer, objavio New York Times. Tamo nećete naći nikakav izraelski demanti”, kaže izraelski novinar. “Ali u arapskim medijima, ti isti izvori sebi dozvoljavaju da negiraju”.
Pristup arapskih medija neizraelskim izvorima je još jedan razlog za citiranje njihovih izvještaja. “Tokom pregovora o sporazumu o taocima na početku rata, tačne vijesti nisu stizale iz Izraela, već iz arapskih medija”, kaže veteran novinarstva u jednoj velikoj medijskoj kući za Haaretz. On dijelom ukazuje na novine koje finansira Katar Al-Araby al-Jadeed i na Al Qahera Al Akhbariya, medij koji vodi egipatska obavještajna služba. “To su direktna katarska i egipatska curenja u štampu”.
Izraelski mediji citirali su izvještaje o potencijalnom sporazumu o taocima između Izraela i Hamasa koji se pojavio u londonskom Asharq Al Awsatu u vlasništvu Saudijske Arabije. Pozivajući se na palestinske izvore u Gazi, novine su nedavno izvijestile da su ljudi iz Hamasa počeli poduzimati akciju kako bi locirali taoce koje drže ta grupa i druge naoružane grupe u Gazi.
U međuvremenu, s izraelske strane, prema veteranu novinarstva, sam Izrael je odavao detalje dogovora kanalu Asharq u vlasništvu Ujedninjenih Arapskih Emirata i kanalu Al Rad sa sjedištem u Egiptu, također u vlasništvu UAE-a. “Možda je ovo inicijativa izraelskog zvaničnika koji vjeruje da je dobra ideja procuriti informacije u arapske medije, a zatim skrenuti pažnju novinara na izvještaje – jer je tada moguće poricanje. Ako izjava dolazi od službeni izvor sa adresom i imenom, cijena se mora platiti”, zaključio je izraelski novinar u razgovoru za Haaretz.
Bonus video:
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!