Lokalni reporteri i strani dopisnici sedmicama pronalaze način da u svijet prenesu glas i poziv za pomoć naroda Gaze, koji prolazi agoniju i suočava se s humanitarnom katastrofom u nedostatku hrane, vode, i osnovnih medicinskih sredstava, pod konstantnom paljbom. Često se osjećaju bespomoćno, kako ističe jedan od njih, Mahmoud Bassam, suočeni s “nemilosrdnom ljudskom patnjom”. I mi smo ljudska bića, dodaje.
Mahmoud je predani hroničar agonije svoga naroda. Otkako je sukob počeo prije više od tri sedmice, on se kreće između bolnica, izbjegličkih kampova i scena eksplozije. Uz BBC-jevog dopisnika iz Gaze, Rushdija Abualoufa, rad slobodnih novinara poput Mahmouda pomogao je BBC-ju da prenese agoniju civila zahvaćenih nemilosrdnim zračnim udarima, piše britanski medij.
Kada uspije da se javi s mjesta događaja, Mahmoud opisuje emocionalni danak svog rada:
“Koliko god je teško vidjeti ono što vidim, i koliko god pokušavam prenijeti ovu poruku ponekad iza kamere samo stojim i plačem. I jedino što mogu učiniti je biti tih”.
Pozivi prima kad god može dobiti signal ili kad god ima dovoljno struje da napuni svoj telefon. Jede kad nađe hranu. Putuje od jednog do drugog opustošenog mjesta kad može pronaći benzin.
Mahmoud brine i za svoju ženu i 11-mjesečno dijete, jer se moraju preseliti kako bi izbjegli bombardiranje. Kad ujutro odlazi od kuće, nikada nije siguran da će biti na istom mjestu kad se vrati navečer.
Mahmoud se ovih dana nalazi u Gazi prepušten na milost i nemilost ratu.
“Mnogi novinari koje poznajem i koji rade u ratnim zonama osjećaju duboku bespomoćnost kao ljudska bića suočena s nemilosrdnom ljudskom patnjom. Kako pomoći kad ima toliko ljudi kojima treba pomoć? Kako obavljate svoj posao ako stajete da date hranu ili prvu pomoć? Mi nismo humanitarni radnici ili medicinari. Ali mi smo ljudska bića”, priča Mahmoud.
Pojas Gaze je relativno mali prostor of 366 kvadratnih kilometara ukupne kopnene površine. Mahmoud nerijetko susreće osobe koje lično poznaje na poprištima rata.
“Ja sam novinar i moja misija je prenijeti ono što vidim, ali ponekad moram stati i sjesti s tom djecom, pokušati im dati vode, vidjeti šta im treba, pokušati im pružiti šta im je potrebno”, priča za BBC.
Gledajući njegove sirove snimke koje stižu u BBC centralu, kolege su zadivljene njegovom smirenošću. Ne zaboravlja da se ljudi koje snima i intervjuira vjerojatno prvi put u životu suočavaju s kamerom, u najgorim zamislivim okolnostima.
Ovaj rat pokazuje se kao jedan od najopasnijih za novinare u posljednje vrijeme. Do sada ih je ubijeno više od 30. Odbor za zaštitu novinara (CPJ) saopštio je da oni u Gazi plaćaju danak bez presedana.
“Ovo je smrtonosno vrijeme za novinare u Gazi”, kaže Sherif Mansour, stručnjak za Bliski istok CPJ-a.
“Vidjeli smo više ubijenih novinara u posljednje tri sedmice nego što ih je ubijeno tokom 21 godine praćenja ovog sukoba. Mnogi novinari su izgubili kolege, porodične domove, bili su prisiljeni bježati tamo gdje nema sigurnog utočišta ili izlaza”, dodaje.
U tijesno povezanoj zajednici novinara na mjestima kao što je Gaza neizbježno je da gubitak kolega jako odjekne i pogodi cijelu zajednicu.
Yara Eid je palestinska novinarka koja je odrasla u Gazi. Sada živi u Britaniji i tuguje za svojim prijateljem Ibrahimom Lafijem koji je ubijen početkom rata.
“Izgubila sam najboljeg prijatelja Ibrahima. Bio je palestinski novinar, ali nije bio samo novinar. Imao je 21 godinu. Bio je brat. Bio je najbolji prijatelj. Bio je sanjar”, kaže ona.
“Bio je fotograf i jako je volio život. Bio je osoba koja se najviše nasmijala. Nikada u životu nisam vidjela Ibrahima da se ne smije. Imao je najveći osmijeh kad god sam ga vidjela”.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!